u labinu
Nesvakidašnja izložba Dubravke Lošić: Kapela transformirana u rozarij Sv. Stjepana
U vijestima o kulturi ovih se dana pisalo i o velikoj retrospektivnoj izložbi Dubravke Lošić koja se uskoro otvara u Galeriji umjetnina u Splitu. Rozariji su jedan od prepoznatljivih ciklusa njenog opusa koji nadograđeno perpetuira još od osamdesetih godina prošloga stoljeća. Upravo se s novo-produciranim radovima pripadnim navedenom ciklusu ova nacionalno afirmirana umjetnica predstavila u Labinu 13. lipnja izložbom Rozarij sv. Stjepana u organizaciji Gradske galerije Labin.
Izložba indikativnog naziva transformirala je popratni izložbeni prostor kapele sv. Stjepana u integralnu instalacijsku formu evocirajući alegorijski temu "ružičnjaka". Držeći se prostorne dispozicije, 'Rozarij' gusto prekriva zidove, razrjeđuje se prema oltaru i prozorima, prelazi na strop i osipa se po podu. Jedini je do sada Lošićkin rozarij u kojeg se ulazi i uranja i fizički i mentalno. Izložbu i autoricu na svečanom otvaranju predstavili su direktorica Pučkog otvorenog učilišta Labin Renata Kiršić, voditeljica Gradske galerije Labin Stephanie Peršić, kustos izložbe Branko Franceschi i pročelnik gradskog odjela za društvene djelatnosti Borjan Batagelj koji je i otvorio izložbu. Dubravka Lošić, umjetnica iz Dubrovnika o svojem je radu i samoj labinskoj izložbi rekla:
- Za crkvicu Sv. Stjepana napravila sam rozarij Sv. Stjepana a rozarij radim negdje od 80-tih godina. To je jedan ciklus koji se periodično ponavlja. Uvijek se nekako iznova događaju neke nove situacije i novi odnosi, nova stanja pa se ti rozariji mijenjaju, više nisu ruže ali je na neki način to sredstvo umjesto poteza kist. Izložba je ambijentalna, rozarij je ružičasti, pink, malo je psihodelični. Htjela sam se nekako izmaknuti, ovo je jedan mekani materijal, uglavnom gaza. To sam učinila u kontrastu sa ovom broncom, skulpturom koja je ispred vrata. U zadnje vrijeme su rozariji bili crveni, bordo ali ovaj put sam željela izbjeći radi mekog materijala izbjeći crvenu boju koja je bila povezana sa krvi i sa cijelom ovom situacijom u svijetu.
Inače su bile uspavanke, ružičasti rozarij u mojem ciklusu uvijek je bila neka uspavanka, jedna nježna, pastelna boja a ovaj puta je malo žešća. To je nekakva slika mog stanja, prilično su meditativni, samo motanje tih ruža, čovjek ulazi u to kao i u svaki radni proces, rad je valjda nekakav put ka slobodi, rekla je autorica Dubravka Lošić koja je Labinu drugi puta, prvi puta došla je vidjeti prostor s kojim je oduševljena kao i sa starim gradom za kojeg je ustvrdila da je prekrasan, čaroban jer iako je s juga ovdje je nekako drugačije. Istaknula je potporu te vrlo dobru suradnja s Gradskom galerijom Labin pa joj je u Labinu sve izvrsno i super.
Kustos izložbe Branko Franceschi rekao je na otvaranju:
- Rozariji su možda najpoznatiji dio četiri dekade dugog opusa Dubravke Lošić. U crkvici Svetog Stjepana imamo dvije premijere što se tiče rozarija. Prva jer je riječ ambijentalnoj instalaciji a druga što se prvi puta predstavljaju rozariji izvedeni u bronci. Inače ih Dubravka najčešće izvodi iz različitih tekstila. Kada sam prvi puta prošle godine vidio ovu crkvicu Svetog Stjepana odmah mi je sinula ideja o ovoj izložbi, predložio sam to voditeljicama Gradske galerije i one su to prihvatile. Za ovu izložbu Dubravka je posebno napravila nekoliko tisuća ruža, rozarija koje su inače izvezene u različitim kontekstima, na različite teme. To je jedan jako podatan materijal međutim u crkvici, bez obzira što je riječ o jednom sakralnom prostoru rozarij je u svom iskonskom sadržaju ne samo ružičnjak nego i krunica, meditacija u molitvi.
Sve to naravno uvijek ostaje na raspolaganju gledatelju koji će osjetiti ovu izložbu, konotacije su uvijek drugačije. Što se tiče samog materijala Dubravka rozarij koristi kao osnovu za slike i ona u ovom trenutku kada ih postavi zapravo slika. To je jedan trenutak kojeg će s užitkom podijeliti posjetiteljima, rekao je kustos Branko Franceschi te dodao da ako Rozarij sv. Stjepana nije do sada samom veličinom najambiciozniji projekt Dubravke Lošić, onda je svakako najambiciozniji u namjeri da ostvari ideju totalnog umjetničkog djela i u potpunosti se prilagodi i poistovjeti s prostorom.
U opusu Dubravke Lošić 'Rozariji' su publici najpoznatiji i ujedno najdugovječniji ciklus. Stvara ih od 1987. godine do danas, kao kombinaciju ritualnog samopročišćavanja, meditacije i pokore. Formu svog rozarija zasnovala je na interpretaciji i multipliciranju motiva ruže kao u sebe uvijene forme, najčešće smotka tkanine. Izložba ostaje otvorena do devetog rujna a ostvarena je sredstvima Grada Labina, Ministarstva kulture i medija RH i Istarske županije Odjela za kulturu i zavičajnost.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
