Međunarodni dan arhiva, danas, 9. lipnja, u svijetu se obilježava od 2008. godine, a u Hrvatskoj je prvi puta obilježen 2009. godine. Nadnevak je izabran u sjećanje na dan osnutka Međunarodnoga arhivskog vijeća 1948. godine.

Ono svjetsku javnost pokušava upoznati s arhivskom baštinom i suvremenim zapisima (koji će to također jednom postati), koji su povjereni na skrb arhivskim stručnjacima.

(Arhiva Glasa Istre)

I Istra ima svog institucionalnog ključara i čuvara baštine, arhiv službenog naziva Državni arhiv Pazin (DAP). I ima dobar razlog da se s tom institucijom ponosi.

Državni arhiv

Državni arhiv u Pazinu (DAPA), ustanova koja prikuplja, sređuje, čuva i daje na uporabu arhivsko gradivo s područja Istarske županije, osnovan je 20. listopada 1958. godine rješenjem Narodnog odbora kotara Pula. Prvotni mu je naziv bio Istarski arhiv – Pazin, 1960. godine naziva se Historijski arhiv Pazin, od 1993. godine Povijesni arhiv u Pazinu, a 1997. godine nazvan je Državnim arhivom u Pazinu.

Direktori i ravnatelji Arhiva od osnutka do danas: Ljubomir Petrović (1961. – 1966.), Jovan Popović 1966. – 1970.), Jakov Jelinčić, vršitelj dužnosti (1970.), Dražen Vlahov (1970. – 1991.), J. Jelinčić (1991. – 2003.), Tajana Ujčić (2003. – 2007.), Elvis Orbanić (2007. – 2019.) te od 2019. kao vršiteljica dužnosti Mirela Mrak, a od iste godine ravnateljica.

Zaštita arhivskoga gradiva u Istri ima dugu tradiciju. Već su srednjovjekovni statuti istarskih gradova i općina sadržavali stroge propise o čuvanju knjiga i spisa, a vijeća i podestati istarskih komuna vrlo su rano donosili odluke o opremanju i načinu rada u komunskim arhivima.

Pulskim statutom iz 1500. godine, primjerice, propisane su sankcije za osobe bilježnika: »Ako bi koji bilježnik htio napustiti pulski kotar i otići drugamo stanovati, neka je obvezan sve spise što pripadaju na Puljane i njih se tiču, predati i predočiti Vladi, pod prijetnjom kazne od stotinu solda malih po svakom. Kao i kazne trajnog lišenja bilježničke službe u Puli i na području Puljštine«.

(Arhiva Glasa Istre)

U grožnjanskom statutu iz 1558. godine nalazimo propis da se svi dokumenti koji sadrže bilo kakva prava općine moraju deponirati i zaključati u jednu kasu ili ormar s najmanje tri ključa: jedan ključ drže providuri općine, drugi župan, a treći sakristan. Kasa, u kojoj treba biti čuvan i sam statut, treba biti trajno u sakristiji župne crkve. Otvara se samo u slučaju potrebe, a dokumenti se odmah nakon provjere vraćaju u kasu.

Pokušaji osnivanja

Prvi ozbiljniji pokušaj osnivanja arhiva u Istri došao je od Zemaljskog sabora Markgrofovije Istre u Poreču, koji nakon 1871. godine počinje rad na prikupljanju izvornog arhivskog gradiva i izradi prijepisa, a sve s ciljem osnivanja Pokrajinskog arhiva Istre. Prikupljanje gradiva za budući Pokrajinski arhiv nastavlja Istarsko društvo za arheologiju i domovinsku povijest, no plan osnivanja arhiva nije uspio.

Osnutkom Državnog arhiva u Trstu 1926. godine, u čijoj je nadležnosti bilo i područje istarske provincije, počinje razdoblje institucionalizirane skrbi nad arhivskim gradivom.

Ponovna inicijativa za osnivanjem arhiva sa sjedištem u Istri pokrenuta je u prvim godinama poslije Drugog svjetskog rata. Ministarstvo prosvjete Federalne Države Hrvatske tražilo je od Oblasnoga NO za Istru u Labinu izvješće o stanju državnih, gradskih, općinskih, crkvenih, katastarskih i financijskih arhiva. Zaštita kulturnopovijesnih objekata, pa tako i arhivskoga gradiva, na području Hrvatskoga primorja i Istre tada je povjerena Aleksandru Tuhtanu, Ferdu Hauptmanu i Branku Fučiću.

Na Hauptmanov poticaj počinje se skupljati istarsko arhivsko blago i uređivati pazinski Kaštel za potrebe arhiva, ali zbog neriješenih problema oko granica s Italijom svi su projekti zaustavljeni, a istarski su fondovi privremeno smješteni u Državni arhiv u Rijeci. Nakon osnutka arhiva u Istri iz Rijeke se postupno vraćalo arhivsko gradivo istarske provenijencije.

Arhiv u kaštelu

Prvi prostori u kojima je djelovao Arhiv nalazili su se u Kaštelu. Količina gradiva, koje se istovremeno vraćalo iz Rijeke i preuzimalo s terena od imatelja arhivskog gradiva s područja Istre, nadmašila je smještajne kapacitete prostora u Kaštelu, pa je već od sredine 1960-ih godina dio radnih prostora zajedno s upravom smješten u zgradi nasuprot Kaštelu. Godine 1980. završena je obnova zgrade Prve hrvatske velike državne gimnazije u Pazinu, a od tada pa sve do danas uprava Arhiva i najveći dio radnih prostora zaposlenika nalazi se u ovoj zgradi. Nazire se kraj problema nedostatnog skladišnog prostora DAPA: lani početkom svibnja u Bertošima pokraj Pazina, u bivšem vojnom skladištu počela je izgradnja arhivskog spremišta.

Najstariji spis o kojem se Arhiv brine je ugovor između neidentificiranog samostana i Kaptola u Puli o desetini, vjerojatno iz 1200. godine. Arhiv ima jednu od najvećih zbirki matičnih knjiga u Republici Hrvatskoj, koja broji 630 svezaka. Najstarija je Matična knjiga krštenih Labina (1536.–1583.), a najstarija matična knjiga u Hrvatskoj je iz Umaga. Riječ je o prijepisu podataka što sežu u 1483. godinu, čime prednjačimo u ovom dijelu Europe.

Pazinski arhiv pohranjuje zbirku statuta istarskih gradova iz razdoblja Mletačke Republike koji se postupno objavljuju zahvaljujući osobitom zauzimanju dugogodišnjeg arhivista i ravnatelja Jakova Jelinčića.

Gradivo istarskih javnih bilježnika seže u 15. st. Prije nekoliko godina Arhiv je počeo objavljivati najstarije notare Istre s knjigom labinskog bilježnika Bartolomeja Gervazija iz 16. st. Arhiv čuva i brine o gradivu uprava i javnih službi od mletačkih, preko onih Prve austrijske i Francuske uprave, koje slijedi Druga austrijska uprava, a zatim Talijanska uprava sve do godine 1945., kada nastupa vrijeme poslijeratne uprave do 1991., tj. do osamostaljenja Hrvatske. Sljedeće tematske skupine gradiva jesu Pravosuđe, Vojne postrojbe, ustanove i organizacije, Odgoj i obrazovanje, Kultura, znanost i informiranje, Zdravstvo i socijalne ustanove, Gospodarstvo i bankarstvo, Političke stranke, društveno-političke organizacije i sindikati, Društva, udruge, udruženja, Vlastelinski, obiteljski i osobni arhivski fondovi, Zbirke izvornog arhivskoga gradiva, Zbirke dopunskih preslika arhivskoga gradiva.

A što se tiče glazbe, treba spomenuti posjedovanje triju osobnih fondova istarskih skladatelja: Josipa Brnobića Humskog (1894.-1984.), Slavka Zlatića (1910.-1993.) i Nella Milottija (1927.-2011.).

Zadnji u ovom nizanju, ali ne manje vrijedan arhivski dragulj iz kolekcije DAPA je herbarij Gian Paula Cavallija iz 1719. godine.