Jarilo i Morana, novi ptići u gnijezdu
U blizini rijeke Mirne nalazi se jedino produktivno gnijezdo najvećeg orla na Sredozemlju
(Snimio: Vanja Puškarić)
Prije dvije godine zabilježeno je prvo gniježđenje orla štekavca u Istri, točnije u općini Brtonigla, u blizini rijeke Mirne. Otkrio ga je veliki ljubitelj prirode i ptica Vanja Puškarić iz Poreča koji i danas prati i bilježi što se događa sa leglom i njegovim potomcima.
Trenutna lokacija gnijezda se zbog njegove vrijednosti drži u tajnosti, jer je jedino produktivno gnijezdo najvećeg orla na Sredozemlju. O svom otkriću Puškarić je obavijestio udruge i organizacije poput Nature Histrice, Bioma i Ornitološkog instituta iz Zagreba.
Puškarić je otkrivenim primjercima nadjenuo imena da bi lakše pratili obiteljsko stablo.
"Istrijan" Joža
- Prije dvije godine kod nas se odlučio nastaniti par orlova štekavaca, čije je zadnje gniježđenje na Sredozemlju bilo zabilježeno prije gotovo 70 godina na Sardiniji, u Italiji. Dao sam im imena po slavenskim božanstvima Mokoši i Perunu, jer su orlovi u raznim mitologijama bili personifikacija samih Bogova. Prije dvije godine izlegao se i prvi istarski štekavac nazvan Joža po Velom Joži. Najveći istarski orao dobio je ime po istarskom divu. Drugi prošlogodišnji mladi primjerak nazvan je Buzz, po Buzzu Aldrinu koji je bio drugi čovjek na mjesecu, otkrio nam je Puškarić.
Ove godine pojavila su se dva nova orlića u gnijezdu. Znači li to da sada imamo šest štekavaca na sjeveru Istre?
- Ne, nakon nekoliko mjeseci kad mladi ojačaju napuštaju gnijezdo i idu dalje. S vremenom postaju neovisni i traže svoje teritorije, a nakon pet godina mogu zasnovati svoju obitelj. Još treba proći tri godine do prvog gnijezda istarskog štekavca Jože, koji vjerojatno sad kruži Sredozemljem, poput njegova brata Buzza. Od malena su se navikli na more, pa pretpostavljam da i sada obitavaju negdje uz obalu, kaže Puškarić.
To znači da potomci napuštaju gnijezdo, a onaj tko ga napravi tu ostaje zauvijek?
- Mokoš i Perun su se udomaćili u Istri i dolinu Mirne smatraju svojim domom, što dokazuju i dva nova mlada orla koja su se izlegla ove godine. Nazvani su, Jarilo i Morana koji su po nekim tumačenjima bila djeca božice Mokoš i simboliziraju povratak života nakon zime, kaže ovaj istarski zaljubljenik u ptice.
Nebeski vuk
Puškarić nam je ispričao i povijesnu sudbinu ove ptice grabljivice.
- Štekavac je globalno istrijebljen sa Sredozemlja prije više od sto godina. Kultura ovčarstva odgovorna je za kompletnu eliminaciju ove vrste i drugih orlova sa njihovog prirodnog staništa na otocima i obalama Mediterana. Štekavac je leteći predator i bio je tretiran kao nebeski vuk. Pojavom pušaka nakon Napoleonskih ratova, bio je otvoren lov na njih. Povukli su se na sam sjever i sjeveroistok kontinenta. Orao štekavac je kao kao vrsta opstao zahvaljujući prostranim šumama, močvarama i divljinama sa slabom prisutnošću ljudi. Sad se polako vraća na jug i zapad, kao što to čine još neke velike zvijeri poput medvjeda, vuka i risa, kaže Pušarić.
- Istra i Hrvatska imaju tu izuzetnu čast da budu rasadnik prvih mladih naraštaja štekavaca koji će jednom kad odrastu tražiti slične sredozemne uvjete reljefa i vegetacije za svoje buduće naraštaje. Orlovi su od pamtivijeka simboli nacija, kraljevstva i imperija što se vidi u njihovoj prisutnosti u heraldici, odnosno grboslovlju. Bliski rođak orla štekavca je i bjeloglavi orao simbol moći američke nacije, zaključio je istarski birdwacher.
Životni vijek do 25 godina
Orao štekavac (Haliaeetus albicilla) je ptica grabljivica, koja se nalazi na vrhu hranidbenog lanca jer nema prirodnog neprijatelja. Lovi ribu, ptice, ali i sisavce.
Životni vijek štekavca procjenjuje se na 20, 25 godina. Mužjak orla i njegova ženka suputnica imaju snažnu i čvrstu vezu i nerazdvojni su cijeli život. Ženke su obično malo veće, masivnije i dominantnije u odnosu na partnera.
Gnijezdo im je golema "utvrda na drvetu" od grana i grančica, a može težiti i do par stotina kilograma.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
}
