Kontejnerski i linijski brodovi na privremenom radu: Nakon zatvaranja Sueza Jugolinija je počela s praksom time chartera

(Arhiva Novi list)

Jugolinija je počela uzimati u zakup (time charter) klasične linijske brodove nekoliko mjeseci nakon zatvaranja Sueskog kanala, krajem 1967. godine. Dio tih brodova izgrađen je u domaćim brodogradilištima, u Rijeci i Puli, a kasnije, pojavom kontejnerskih tereta uzimani su u najam i kontejnerski brodovi.

Prvi brod pod stranom zastavom uzet je u najam u ožujku 1968. godine, ali samo na jedno putovanje. Bio je to jedan od niza od osam brodova (Pirin, Lyulin, Hemus, Osogovo, Ograjden, Plana i Belasitza) građenih u Hakodate Dock Co. Ltd. u japanskom Hakodateu, istom onom brodogradilištu gdje je 1959. izgrađen tramper Kosovo.

S obzirom na to da je Kosovo cijeli svoj vijek plovio u slobodnoj plovidbi, postoji vjerojatnost da je tek osmog svibnja 1983. prvi put bio u Zaljevu – rezalište Gadani Beach (namjerno nasukanje kap. Velimira Domijana). Strandja (drugi u seriji) je izgrađen 1965. godine (IMO 6521939), imao je 9.406 tona nosivosti (dimenzije 126,02 x 17,6 metara). Jugolinija ga je unajmila za jedno putovanje u liniji za Indiju i Pakistan te je ticao sljedeće luke: Calcutta – Trincomalee – Catania – Trst – Istanbul (do lipnja 1968.). Zanimljivo je da se radi u bulkeru, a Jugolinija gotovo nikada nije na svojim linijama koristila taj tip brodova.

Polovinom lipnja 1968. godine iz pulskog Uljanika (novogradnja broj 280) isporučen je brod »Ivan Vazov« za bugarskog nacionalnog brodara Navigation Maritime Bulgare iz Varne, a u listi kretanja Jugolinije objavljeno je da brod »Almak« krca u jadranskim lukama.

Kako se radi o istom brodu, pomalo je neozbiljno da u drugom izvješću piše i »Ivan Vazov« i »Almak«. Taj brod imao je 13.259 tona nosivosti (dimenzije 143,6 x 19,7 metara). Da razjasnimo: »Almak« je ime broda kod porinuća, a prilikom preuzimanja postaje »Ivan Vazov« i svoje prvo komercijalno putovanje obavio je za Jugoliniju: Venezia – Trst – Rijeka – Dammam – Basrah – Khorramshahr – Bombay – Cochin – Tripoli – Rijeka (lipanj – studeni 1968).

Prvi stranac

Prvi brod uzet u najam kotorske Jugoslavenske oceanske plovidbe za jedno putovanje Chittagong – Chalna – Madras – Mangalore – oko Rta dobre nade za Istanbul – Rijeka – Koper od prosinca 1967. do veljače 1968. godine bio je »Durmitor«. Brod je izgrađen 1965. godine kao »Silverbeck« u brodogradilištu Bartram&Sons u South Docku i imao je nosivost od 13.850 tona.

Njegovim najmom omogućeno da brod »Novi Vinodolski« prijeđe u liniju za Južnu Ameriku. »Durmitor« je prodan 1979. godine kada postaje »Aspyr« (Aspyr Enterprises Maritime Co. S.A., manager Kopo Shipping S.A., Pirej), a tri godine kasnije plovi kao »Ceylan Sailor« (Seylan Sailor Shipping Co. Ltd., Colombo). Od 24. srpnja 1982. do 21. siječnja 1984. godine na mrtvom je vezu u cejlonskoj luci Trincomalee, a 26. siječnja 1984. doplovio je u rezalište Chadna Shipbreaking Yard u Karwaru u Indiji.

Prvi unajmljeni strani brod u 1969. godini uzet je u najam koncem siječnja. Tada je za potrebe linije za Indiju, Pakistan i Burmu (Madras – Calcutta – Visakhapatnam – Colombo – Rijeka – Koper) zakupljen za jedno putovanje grčki brod Kyvernitis, star točno deset godina. Ono što je zanimljivo je da je izgrađen u riječkom »3. maju« za grčkog brodovlasnika G. C. Lemosa (sjedište u Lausanneu, u Švicarskoj), 1972. postaje »Platon«, 1974. »Agios Fanouris«, 1976. »Avra«, 1981. »Mighty Wind«, a 1984. »Vassilas«. Izrezan je u kineskom Huangpuu iste godine.

Imao je 12.930 tona nosivosti (152,3 x 18,9 metara). U najmu je bio do polovine svibnja 1969. godine. Brodar Lemos je u »3. maju« naručio još brodova, 1958. tu su izgrađeni Mitera Marigo i Captain M. Lyras, 1959. i blizanac Kyvernitisa – Efploia dok je 1963. seriju zaključio brod »Fraternity«, koji je nešto kasnije bio zakupljen od Jugolinije u vremenskom najmu.

Brod »Fraternity« (Fraternity Shipping Corp., Monrovia) uzet je u najam za putovanje Genova – New York – Philadelphia za razdoblje ožujak – travanj 1969. godine. Imao je 14.925 tona nosivosti (162,5 x 20,1 metar), a plovio je brzinom od 16 čvorova. Zanimljivo je da je na njemu 15. ožujka 1980. godine izbio požar u Crvenom moru, da je nasukan da se spriječi potonuće, a da je naknadno otegljen u rezalište Gadani Beach gdje je stigao 19. svibnja. Na tom putovanju zapovjednik je bio kap. Ante Šustar iz Rijeke.

Jedno putovanje

Još jedno pojačanje za potrebe linije za Indiju, Pakistan i Burmu bio je brod »Toula Xilas«, originalno građen kao »Reaveley« 1956. u britanskom brodogradilištu Swan Hunter (Low Walker). Kao »Toula Xilas« plovio je od 1967. do 1973., kada postaje Mary H. Nasukao se 21. studenoga 1974. na poziciji 7.51N/117,15E u Celebeskom moru. Odsukavanje je trajalo poprilično dugo te je brod na koncu završio u rezalištu u Kaohsiungu na Tajvanu, gdje je stigao 23. kolovoza 1975. Imao je okruglo deset tisuća tona nosivosti (142,3 x 18,4 m). Na tom putovanju ticao je Colombo te Beirut, Lattakiju, Rijeku i Trst, gdje je i izišao iz time chartera početkom lipnja 1969. godine.

Švicarski teretnjak izgrađen u splitskom brodogradilištu u rujnu 1958., a Jugolinija je uzela u zakup na jedno putovanje za Sjevernu Ameriku (travanj – svibanj 1969). Imao je 12.958 tona nosivosti (153,5 x 18,0 m). Brod je oko 10. travnja 1969. doplovio u Rijeku, krcao za New York, kamo je stigao 3. svibnja, te Philadelphiju, gdje je bio oko 10. svibnja. Godine 1973. je preimenovan u Molucca Sea, a putovanja je završio u indonezijskom rezalištu Ambon 31. listopada 1984. godine.

Brod »Thetis« je izgrađen u siječnju 1960. u britanskom brodogradilištu William Gray & Co. Ltd. u West Hartlepoolu kao Pearl Haven. Imao je 12.800 tona nosivosti (137,2 x 19,0 m). »Thetis« je postao 1968. godine.

U zakupu Jugolinije brod je izvršio jedno kružno putovanje iz sjevernoameričkih luka do Jadrana i natrag: krenuo je iz New Yorka početkom svibnja 1969. pa tiče Trst i Rijeku, a u povratku New York i Philadelphiju. Kao »Thetis« plovi do 1973. kada postaje »Evangelismos«, 1975. plovi kao »Anglia«, a sljedeće, 1976. godine ga mijenja u »Chios« te pod njim završava putovanja u rezalištu tajvanske luke Kaohsiung, 4. rujna 1979. godine.

Iz domaćih brodogradilišta

Brod »Despina C.« je izgrađen u siječnju 1956. godine u britanskom brodogradilištu Bartram & Sons u South Docku. Imao je 12.052 tona nosivosti (145,1 x 18,9 m). Godine 1960. postaje »Riverton«, a 1968. mijenja ime u »Vroulidia«. U charteru Jugolinije se pojavljuje 26. svibnja 1969. u luci Calcutta, zatim Cochin – Colombo te u Sredozemlju – Benghazi i Lattakiju. Slijedili su Rijeka i Koper nakon čega je izišao iz zakupa. Vroulidia je završila svoja putovanja u kineskom rezalištu Tsingtao, 18. svibnja 1974. godine.

Još jedan od brodova koji su tijekom 1969. plovili za račun Jugolinije iz dalekoistočnih luka za Mediteran i Jadran je »Ithaki«. Izgrađen je u brodogradilištu Bartram & Sons u South Docku tipa SD-14 (liberty ship replacement) za kompaniju Ulysses Shipping Enterprises Special Shipping S.A. iz Ithake (manager N.&J. Vlassopulos), imao je 15.251 tonu nosivosti (141,1 x 20,5 m). Bio je star nepunih godinu dana kada se u zakupu Jugolinije pojavljuje u luci Moji, 27. kolovoza 1969. godine, vjerojatno je posjetio još pokoju japansku luku, a slijede Hong Kong i Penang pa Famagusta Trst te Rijeka i Split. Kasnije, 1981. godine postaje »Daniella« (Apostolakis & Miral), 1985. »Heliopolis« (Cargo Carriers Co.), a 1986. »Palawan«. Nasukan je u Gadani Beachu desetog svibnja 1986. godine.

»Machitis« je još jedan od brodova u zakupu Jugolinije koji je izgrađen u domaćim brodogradilištima, ovaj put u »3. maju«, u studenome 1957. godine, za vlasnika Phocean Ship Agency Ltd., ustvari grčkog brodovlasnika sa sjedištem u Londonu. U Colombu je bio 7. listopada 1969. godine, slijedio je Madras gdje je krcao teret za Rijeku u koju je stigao 19. studenoga, a slijedili su Koper te Constanta, kamo je doplovio 16. prosinca 1969. Nakon ove epizode plovio je još punih 15 godina te skončao u rezalištu u Kaohsiungu 27. listopada 1984. godine.

Time je završilo razdoblje najma klasičnih linijskih brodova, a započelo za Jugoliniju kontejnersko razdoblje. S obzirom na to da Jugolinija nije imala vlastitih kontejnerskih brodova, a tržište ih je tražilo, uzimani su u najam.

Kontejnerska faza

Kontejnerski brod »Ede Sottorf« uzet je u vremenski zakup od ožujka 1973. do travnja 1975. godine za liniju za američke luke. Izgrađen je 1969. godine u njemačkom brodogradilištu Unterweser iz Bremerhavena i imao je 7.244 tona nosivosti (124,5 x 17,7 metara), a pogonio ga je motor Deutz snage 6.400 KS brzinom od 17 čvorova. Odmah nakon izlaska iz najma Jugolinije mijenja ime u »Wahehe«, dvije godine kasnije u »Franzisca Drescher«, 1978. postaje »Cathrin«, 1983. »Wah Yin G.« i »Hua Ying«, a plovidbe završava pod imenom »Ying« na nepoznatom mjestu (iz upisnika brodova izbrisan je 16. prosinca 2004. godine).

Zanimljivo je da je 15. ožujka 1973. bio prvi kontejnerski brod koji je iskrcao kontejnere u povijesti riječke luke na tadašnjoj Tršćanskoj obali. No, prvi kontejner je iskrcan s nekog broda (Trebinje) u Rijeci već 1962. godine. Nakon isteka najma, zamijenio ga je kontejnerski brod »Sun Emerald«…

Kontejnerski brod »Sun Emerald« (432 TEU) je uzet u najam desetog svibnja 1974. i ostao samo šest mjeseci. Izgrađen je 1973. godine u brodogradilištu Shikoku u Takamatsu i imao je 12.396 tona nosivosti. Nakon isteka najma kod Jugolinije, 1982. godine postaje »Raya Glory«, 1989. plovi kao »Fong Yun«, 1998. kao »Taiping Star« i »Meghna«. Svoje plovidbe završava 14. lipnja 1999. godine u Chittagongu.

Brod »Astir« bio je u time charteru Jugolinije 1975. godine, a izgrađen je iste u grčkom brodogradilištu Salamis Yard u Salamisu. Bio je to mali brod od samo 5.849 tona nosivosti (120,0 x 20,3 m). Godine 1980. mijenja ime u »Condor«, 1981. u »Ville de Providence«, 1982. u »European Express«, 1985. u »Cecilia«, a 1986. u »Skybridge«. Njegova sudbina nije poznata, a iz upisnika brodova izbrisan je 28. svibnja 2012. godine.

U šestomjesečnom vremenskom najmu Jugolinije 1994. bio je i kontejnerski brod »Vogtland« (884 TEU) na liniji iz Sredozemlja za luke Sjeverne Amerike i Meksika. Izgrađen je 1986. u brodogradilištu Neptun VEB iz Rostocka, imao je 17.088 tona nosivosti (158,1 x 23,1 m), pogonio ga je motor MAN od 5.590 kW brzinom od 16 čv. Kasnije je promijenio podosta imena (»Contship Egypt«, »Damascus«, »Celia«, »Seagreen«, »Sea Space«, »Bao Rui«, »Hajura«) i bio u najmu renomiranih brodara (DSR, Rickmers …). Pod imenom »Ura« doplovio je u neimenovano kinesko rezalište 27. svibnja 2013. godine.

Možda najpoznatiji kontejnerski brod u najmu Jugolinije (1986.-87., odnosno do ulaska u flotu Sarajevo Express) bio je kontejnerski brod »Carmen Carina«. Izgrađen je 1972. godine kao »Aristandros« u brodogradilištu Mitsui u Osaki, imao je 18.858 tona nosivosti (147,7 x 22,9 m). Dvije godine kasnije mijenja ime u »Frankenfels«, a sedam godina kasnije produljen je i preuređen u kontejnerski brod (21.876 tona nosivosti) da bi, kao »Biscay« i »Carmen Carina« bio u najmu Jugolinije. Godine 1995. postaje »Heung A. Grace«, 1998. »Grace« i »ZIM Constantza I«, 2004. »Good Luck« i »MSC Sharjah«. 16. studenoga 2008. godine doplovio je u rezalište u Alangu.

U najmu Jugolinije bilo je i više višenamjenskih brodova pulskog Istraplova: »Porer« (jedno putovanje Izmir – Richmond, 1987.), »Učka« (od 1979. do 1980., od 1980. do 1982. na liniji za US Gulf), »Istranka« (1979.-80. za US Gulf), a pod posebnim aranžmanom (zajedničko iskorištavanje Jugolinije i Uljanik plovidbe) brodovi »Gacka« i »Dragonja«.