Maškarana prošlost Buzeta i okolice
Nekada su maškare označavala kraj zime i početak proljeća, danas odmak od svakodnevne rutine
(Foto: ZAVIČAJNI MUZEJ BUZET)
Držimo se starine, pak idemo svi u krabulje. I išlo sve. Svako selo napose imalo je svoju pusnu družinu: bele i crne maškare, glazbu i svirce pa i one grde naše stare - zvončare! - zapisano je u članku objavljenom u tjedniku Istarska riječ u ožujku 1926. godine, koji opisuje netom završeno pusno razdoblje na Buzeštini, a izložen je u drevnoj palači Bigatto, sjedištu Zavičajnog muzeja Buzet, Pučkog otvorenog učilišta »Augustin Vivoda«, na izložbi Držimo se starine, idemo u »mačkare«.
Izložba o prošlosti buzetskih maškara otvorena je u sklopu ovogodišnjeg izdanja Noći muzeja, kao zajednički projekt djelatnika Pučkog otvorenog učilišta »Augustin Vivoda«, Mirjana Flega, autora popratnog teksta izložbe, i Saše Nikolića, autora izložbenog koncepta.
Nepoznati autor članka objavljenog u Istarskoj riječi prije 98 godina svojim riječima sugerira kako su krabulje, odnosno maškare, dio starih običaja koji su vrijedni poštovanja i održavanja tradicija, za koje se kazuje da postoje od pamtivijeka.
- Tražimo li odgovor na pitanje kada su započeli običaji maskiranja, teško ćemo ga pronaći. Istraživači poklada njihov izvor potražit će u nekim davnim vremenima kada je život ljudi bio vezan uz rituale koji su pratili vječni ciklus obnove prirode.
U međuvremenu su se neke davne poruke i potrebe izgubile, a kroz vrijeme dodana su nova značenja i maškare su se prilagodbom očuvale i ostale žive i aktivne do današnjih dana, zapisao je Flego, autor popratnog teksta izložbe.
Maškarani običaji u prošlosti označavali su kraj zime i početak proljetnog buđenja, a i danas predstavljaju odmak od svakodnevne rutine suvremenog društva jer se za vrijeme pusta ljudi ponašaju slobodnije, a maškare su uvijek praćene glazbom, plesom, veseljem i radošću.
Među maškaranim skupinama Buzeštine očuvale su se mnoge tradicijske maske poput belih mačkara, pusti, ili nezaobilazne trojke: pusta, Ćića i Ćićke, koji su predvodnici nekoliko maškaranih skupina, a tu je i jojčar koji prikuplja darove od mještana koji dočekuju maškare.
Predanost maškarama
Uobičajeno je da podizanjem pusta, lutke koja je označena kao krivac za sve nedaće u prethodnoj godini, započinje peto godišnje doba, kako se u novije vrijeme još naziva karnevalsko razdoblje. Na dan Pepelnice se u posebnoj ceremoniji pustu spaljivanjem presuđuje za nedjela.
Maškarana prošlost Buzeta i njegove okolice bogata je i slojevita. Izloženi primjerci novina iz kraja 19. i početka 20. stoljeća, na talijanskom i hrvatskom jeziku, fotografije iz dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća, dokazuju kontinuitet pokladnih običaja i predanost buzetskog stanovništva maškarama, usprkos, kako je to naglasio Flego, magistar povijesti, prisutnim političkim, društvenim i demografskim promjenama koje su zahvaćale ovaj kraj u proteklih stotinjak godina.
Najstariji tekst o pokladnim običajima na koji je Flego dosad naišao objavljen je 5. travnja 1890. godine u listu Il Giovine pensiero. Autor maškare tek usput spominje navodeći da mu je »gadna zvijer od gripe oduzela mogućnost da obavijesti o tijeku već pokojnog karnevala«.
U listu Naša sloga, u članku iz veljače 1911. godine najavljeno je da »Glasbeno društvo Sokol u Buzetu priredjuje u subotu 25. veljače navečer u dvorani Narodnog doma društveni ples na kojem su pristojne krabulje dobro došle. Svi do sada priredjeni plesovi našega Sokola bili su dobro posjećeni radi neprisiljenog veselja i ugodne zabave, što je gostovi nadju na tom plesu«.
»Pristojna zabava« iz 1920.
U Pučkom prijatelju, tjedniku koji je, uz prekide, izlazio od 1899. do 1929. godine u Krku, Pazinu i Trstu, a pokrenut je kao glasilo hrvatskog katoličkog pokreta u Istri, 12. ožujka 1920. godine nepoznati autor naglasak je stavio na sigurnosni aspekt pa tako piše: »Prošle su nam i poklade.
Bilo je plesova možda i previše, no jedno je bilo, što je najglavnije, da se je naša mladež u svakom pogledu lijepo ponijela. Uz to moramo se ponositi i time, da nam se dosada nijesu pojavili u našoj općini slučaji neprestanih krađa i sličnih nedjela, za kakve čitamo da se drugdje događaju. Zadnji je dan poklada naša okolica isto sprovela u pristojnoj zabavi. Selo Veli Mlun i Štrped imali su prilike taj dan naužiti se zvukova naše Sokolske glazbe koja ih je taj dan na opće zadovoljstvo svih seljana posjetila.«
Najstarija fotografija izložena na izložbi, iz privatne zbirke koja se u digitalnom obliku čuva u fundusu Zavičajnog muzeja u Buzetu, snimljena je 1927. godine.
Vrijedi istaknuti i tradicionalnu igru na ruh koju na dan Pepelnice igraju muškarci iz Sv. Ivana, a koja svoje izvorište ima u sukobima između mlinara iz doline rijeke Mirne, a koja je kroz vrijeme dokumentirana, fotografijama i zapisima. Prema narodnoj predaji moguće joj je i više od tri stoljeća, a starija je od Sinjske alke.
Digitalizirane videosnimke iz novijeg razdoblja, iz osamdesetih i devedesetih godina godina prošlog stoljeća, također sastavni dio izložbe o prošlosti buzetskih maškara, prikazuju daljnji razvoj maškara koje su postale raznovrsnije, šarolikije i mobilnije, a organizacijom velikog maškaranog mimohoda u Buzetu na pusnu nedeju, postale su jednom od nezaobilaznih turističkih manifestacija na Buzeštini.
Za povijest maškaranih mimohoda na buzetskoj Fontani, središnjem gradskom trgu podno starogradske jezgre, značajna je fotografija maskiranih Buzećana, kapetana i njegove posade broda »Filomena« koji su na kotačima »plovili« gradskom ulicom, snimljena 1932. godine ispred bivšeg hotela Albergo alla Fontana.
Na istom mjestu 1936. godine u maškarama je snimljen posljednji etiopski car Haile Selasije i njegova svita. Tradiciju maškaranih mimohoda na Fontani, u koordinaciji s maškaranim grupama, 1994. godine obnovila je Turistička zajednica pa ovaj središnji sadržaj Buzetskog karnevala ove godine obilježava 30. obljetnicu svoga pokretanja.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
