(Foto: GOADRIA.COM)
U nedjelju 3. prosinca, Novigrad će se još jednom naći u središtu zbivanja zaljubljenika u trčanje zahvaljujući šestom izdanju utrke Novigrad - Cittanova RUN, koja će se održati ispred hotela Aminess Maestral, uz sponzorstvo Turističke zajednice Grada Novigrada - Cittanova. Na utrci se očekuje više od 600 trkača koji će na svojim rutama prolaziti novigradskim ulicama i priobalnom šetnicom.
Prijave za utrku zatvorene su 19. studenoga, ali bit će omogućene i na sam dan utrke ispred hotela. I ove će godine svi zaljubljenici u trčanje, bilo rekreativci, profesionalci ili djeca, pronaći utrku za sebe. Natjecanje će biti organizirano u četiri trkačke discipline, a otvorit će ga najmlađi sudionici na utrci »FUN RUN«. Uz najzahtjevniji polumaraton (21 kilometarm) tu su individualne utrke na 5 i 10 kilometara, a za one najmlađe bit će organizirane na 200 i 500 metara. Djeca od 6 do 8 godina trče utrke na 200 metara, dok će djeca od 8 do 10 godina trčati utrku na 500 metara.
Po rasporedu mlađi uzrasti nastupaju prvi, a nakon njih slijede utrke na 5 i 10 kilometara te polumaratonska utrka od 21 kilometar. Polumaratonci startaju zajedno s natjecateljima utrke na 5 km i 10 km te se zatim odvajaju i nastavljaju utrku rutom novigradskom šetnicom, rivom, starogradskom jezgrom, naseljem Mareda i Aminess Maravea Camping Resort sve do naselja Dajla i natrag. Trkači će tako imati priliku trčati živopisnim i šarenim ulicama grada, uz more, pa i pored maslinika i vinograda.
Sve natjecatelje očekuju bogati startni paket, piće na okrjepnim postajama te ručak i piće nakon utrke, a na dan utrke vrijedit će posebna regulacija prometa, dok će ispred prve skupine natjecatelja biti osigurana biciklistička pratnja.
Ivan Stanić, 58-godišnji maratonac iz Tupljaka u Općini Kršan, iza sebe ima sto maratona i pretrčanih više od 200 tisuća kilometara. Prvi je Hrvat koji je istrčao svih šest top najvećih svjetskih maratona, Marathon Majorsa, koji čine maratoni u Tokiju, Bostonu, New Yorku, Londonu, Berlinu i Chicagu. Trčao je na svim kontinentima, pa i u pustinji Sahari, jedino nije na Antarktici što mu je ostala neispunjena želja. Svaki od tih maratona ima svoju priču, pogotovo veliki, pa nam Stanić u svom stanu počinje pričati tu priču.
Tokio, Sydney, Sahara, Rio...
- New York mi je najdraži, to je centar svijeta i zato sam se tamo vraćao devet puta. Prati ga oko dva milijuna gledatelja a grad je poseban, po broju sudionika je i najbrojniji maraton. Naježim se samo kada mi netko spomene Boston, to je najstariji maraton na svijetu koji se trči više od stoljeća, ove godine doživio je 127. izdanje. Na njemu nastupaju najpoznatiji i najelitniji svjetski maratonci koji da bi mogli doći tamo moraju prije zadovoljiti određenu vremensku normu. Ja sam u Bostonu trčao tri puta, 2000. godine, 2002. godine i 2017. godine.
- I Berlin ima svoju priču, tamo je devet puta padao svjetski rekord i slovi kao najbrži maraton. Tokio je poseban zbog grada koji je vrlo čist i uredan, njegove podzemne željeznice, ali i Japanaca koji su vrlo pedantni, složeni i izuzetno ljubazni ljudi. Sve je čista pozitiva. Trčao sam i u Africi, 2017. godine u Alžiru, u Sahari. Taj mi je maraton bio najteži jer se trčalo na pijesku i na plus 40 stupnjeva. Taj je maraton bio i humanitarni jer se trčalo za narod Saharawe koji je tamo protjeran i našao je svoje utočište - govori u dahu Stanić, koji je od Svjetske atletske federacije dobio 2012. godine priznanje World marathon major, kao prvi Hrvat koji je istrčao top šest maratona u svijetu.
- Dva puta trčao sam i u Australiji, u Melburnu i Sydneyu, koji mi se jako svidio i da sam imao mogućnosti kada sam bio mlađi išao bih tamo živjeti. To je vrlo moderan, uredan grad, klima je dobra, ljudi su smireni, a cijeli je sustav ok, govori nam Stanić, ali ističe da i ostali maratoni imaju neke svoje posebnosti.
Osim diljem svijeta i Hrvatske trčao je ulične utrke u Ateni, Barceloni, Beču, Berlinu, Bostonu, Chicagu, Dubaiju, Firenzi, Rimu, Parizu, Londonu, Ljubljani, Trstu, Marakešu, Moskvi, Miamiju, Palermu, Pragu, pustinji Sahara, Rio de Janeiru, Tokiju, Tromsu u Norveškoj, Stockholmu, Melbourneu, Sydneyu i ove naše u okruženju kao što su Zagreb, Plitvička jezera, Split, neke i po 15 puta. Najbolji rezultat u maratonu ostvario je na državnom prvenstvu u Lipiku 1998. godine s vremenom od 2:36.49 sati.
Stanić je devet godina bio član Atletskog kluba Žumberak iz Sošica, a danas je član Triatlon kluba Albona extreme. Dva puta nastupio je i za hrvatsku reprezentaciju u planinskom trčanju, oba puta 2002. godine, najprije u svibnju na Europskom prvenstvu u Poljskoj, a zatim u rujnu na Svjetskom prvenstvu u Italiji. Kaže da nažalost nikada nije bio prvak Hrvatske u maratonu, ali se ipak nekoliko puta penjao na postolje. Tri je puta bio viceprvak države, a dva puta treći. Teško je nabrojiti sve utrke i svih sto maratona na kojima je trčao, ali izdvaja i onaj u Brazilu, u Rio de Jeneiru, za koji kaže da nije tako opasan grad kao što se priča i da se osim plaže Copacabane ima što i vidjeti. U tom je gradu na čuvenoj Marakani gledao i nogometnu utakmicu Copa Americe između Čilea i Urugvaja.
Maraton je način života
- Ove sam maratone prvenstveno trčao iz svog gušta i sa željom da ispitam svoje krajnje granice. Kasnije sve više uživaš u samim putovanjima svijetom koji te počnu ispunjavati na jedan drugačiji način. Maraton je za mene strast, način života, daje mi pozitivan adrenalin. Našao sam se u tome i to me ispunjava, govori nam Stanić, koji i dalje trči pune 32 godine, a već gotovo 30 godina živi u Potpićnu gdje je i ušao u sport, ali kroz nogomet.
- Počeo sam 1980. u juniorima tadašnjeg Nogometnog kluba Proleter, današnjeg Potpićan Učka ‘72, člana Prve županijske lige. Igrao sam na poziciji stopera i halfa, a za seniore sam zaigrao tek po povratku iz vojske, ali ne u Potpićnu nego za Učku 72 iz Čepića, pa za Plomin i Gračišće. Igrao sam tako seniorski nogomet tri, četiri sezone, i onda otkrio atletiku. To je bila prekretnica. Imao sam 22 godine kada sam ostavio nogomet i okrenuo se potpuno atletici. Počeo sam s kraćim dionicama a svoju prvu utrku istrčao sam 3. rujna 1988. godine u povodu rujanskih svečanosti u Buzetu. Bila je to ulična utrka u dužini od osam kilometara, a prvi maratom bio mi je daleke 1991. godine u svibnju u slovenskim Radencima gdje sam kao početnik osvojio vrlo dobro 16. mjesto s vremenom dva sata, 58 minuta i 16 sekundi. Nakon toga krenuo sam sve više i sve jače. Strast se pojačavala, a trčanje je postalo način života, ljubav i strast - ističe Ivan, koji je u svom rodnom Tupljaku, gdje je sve i počelo, ovoga ljeta u kolovozu istrčao jubilarni stoti maraton i tako si ispunio jednu od dvije neostvarenih želja.
Osobno je bio domaćin i organizator tog posebnog jubileja koji je okupio na utrci, a zatim i na fešti, njegove mnogobrojne prijatelje i kolege. Na jubilarnom, stotom maratonu nastupilo je više od sto sudionika, njegovih gostiju koji su zajedno s njim trčali njegov stoti, ovoga puta revijalni i svečarski, maraton, sa startom i ciljem ispred Sportsko-rekreacijskog centra Tupljak. Krenuli su u šest sati ujutro, a zatim se trčalo prema pićanskom Grobniku, pa natrag sve do Gologoričkog Dola, pa još jednom tom rutom kako bi se dobilo 42 kilometra.
Priča o strasti, upornosti i ljubavi
- Prava atletika za mene je završila prije 15 godina. Danas održavam formu malo trčeći tri puta tjedno od osam do deset kilometara, vozim bicikl dolinom Raše i dva puta na tjedan idem u teretanu. Zbog zdravlja pazim i na ishranu. Ovoga ljeta, ipak, sam nastupio na dva polumaratona, u Novom Sadu i u Beču, onako za svoj gušt i družeći se s prijateljima - dodao je Ivan, koji uz dobro zdravlje želi nastupiti barem još jednom, i to deseti put, na velikom svjetskom maratonu u New Yorku te ispuniti si jedinu neostvarenu sportsku želju, a to je trčati na Antartiku.
- Ako sam mogao po suhom pijesku u Sahari zašto ne jednoga dana isprobati zaleđene staze dalekog Antartika do kojeg je, ipak, puno teže, kompliciranije i skuplje doći od nastupa u svjetskim metropolama. Međutim tu želju još nisam izbrisao i napustio, ona još tinja. Još nisam rekao posljednju riječ i objesio patike o klin. Malo ću pričekati, trčati ću rekreativno dok god me zdravlje služi i noge nose. Još nisam istrčao svoj posljednji krug - zaključio je Ivan Stanić, koji je dobio i godišnju nagradu Općine Kršan jer ju je svojim nastupima promovirao diljem svijeta.
Ističe razumijevanje i pomoć susjedne Općine Pićan, ali i HEP-a gdje već 25 godina radi u Termoelektrani Plomin koja mu je uvijek izlazila ususret i pomagala. Priča je to o strasti, upornosti i ljubavi prema sportu Ivana Stanića, vitalnog 58-godišnjaka koja još uvijek nije do kraja ispričana.
Mladi se trebaju baviti sportom, nije važno kojim
- Mladima poručujem da se općenito bave sportom, nije važno kojim, ali da izaberu onaj koji ih ispunjava, da budu uporni i samo nastave. Na natjecanjima će upoznati nove ljude, steći nove prijatelje, ali i vidjeti razne krajeve, njihove ljepote i običaje. Medalje nisu važne, ali ako dođu tim bolje, one ne smiju biti prioritet - ističe Stanić.
Od 7. do 10. prosinca, na pulskim Valsalinama startat će 32. međunarodna regata »Sveti Nikola« i 3. Memorijal Vladimir Barbić. To je najpoznatija regata u Hrvatskoj, a nakon prestižne tršćanske Barcolane i najmnogobrojnija regata u ovom dijelu Europe. Regata je to koju početkom prosinca tradicionalno organizira jedriličarski klub Vega. Regata se jedri u doba godine kad u srednjoj i sjevernoj Europi počinje skijaška sezona, pa se oni kojima je more draže od snijega spuštaju na Jadran kako bi odmjerili snage s međunarodnom konkurencijom. »Sveti Nikola« je kvalifikacijska regata za hrvatske, i neke strane, ljestvice u kadetskim i juniorskim klasama, dok se u olimpijskim klasama boduje za međunarodnu ljestvicu. Sama regata se održava pod pokroviteljstvom Grada Pule.
Ove godine se očekuje nastup više 500 natjecatelja, a organizatori se potajno nadaju da će premašiti rekord iz pretpandemijske 2019. godine kad je na regati nastupilo čak 576 jedriličarki i jedriličara. Trenutno su prijave stigle iz ukupno 14 zemalja: Slovenije, Italije, Mađarske, Srbije, Češke, Slovačke, Poljske, Estonije, Ukrajine, Austrije, Njemačke, Švicarske, Španjolske i Hrvatske. Jedrit će se u četiri klase, među kojima su najbrojniji, naravno, Optimisti. U toj će klasi nastupiti i Puljanka Ema Grabar, brončana s ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva, dosadašnja članica Uljanika koja od ovog mjeseca jedri za kostrenski Galeb.
Ona i ostali istarski optimisti i laseraši borit će se za naslov najboljeg na regati u brojnoj i prestižnoj konkurenciji.
Nagrada Memorijal Vladimir Barbić, u spomen na prerano preminulog predsjednika, dugogodišnjeg člana kluba i jednog od začetnika ova regate, dodjeljuje se najboljoj ekipi.
Regata službeno započinje u četvrtak 7. prosinca kad su na rasporedu prijave i registracija. Jedrit će se od petka do nedjelje, a svaki dan su na rasporedu po tri jedrenja. Regata će se odvijati na dva regatna polja. Regatno polje Alfa, za Optimiste bit će pozicionirano ispred Lungomara, dok će najbolji pogled na regatno polje klasa ILCA, Beta, biti sa Svete stijene.
Budući da su u ovo doba godine dani iznimno kratki, važno je što ranije ujutro krenuti s programom, a regatni odbor u postavljanju kursa za jedrenje mora biti izuzetno efikasan i odlučan.
Najveća vrijednost ove regate su ljudi koji je organiziraju, veliki stroj u kojem svaki kotačić ima svoje mjesto i svatko doprinosi na svoj način. U organizaciju je uključeno 200-tinjak volontera članova kluba, sudaca na moru i kopnu, članova prijateljskih klubova, simpatizera, roditelja, kao i nonića koji svi rade kao jedan. Svatko doprinosi u svojoj domeni, a sve zajedno čini na kraju dugogodišnju tradiciju i regatu na koju se svi rado vraćaju.
Stoga i ovim putem pozivamo sve zainteresirane da se vikendom ujutro jave u prostorije JK Vege na Mornaru radi dogovora oko organizacije ove prestižne regate po kojoj je i Pula postala prepoznatljiva na jedriličarskoj mapi Europe.
Tradicionalno bogate nagrade
Regata »Sveti Nikola« nije poznata samo po brojnosti sudionika, jedrenju u zimskim uvjetima i tradicionalnom dočeku Svetog Nikole tijekom same regate, već i po brojnim te vrlo vrijednim nagradama.
Tako i ove godine, organizaori iz JK Vege nagrađuju vjernost njihovih gostiju bogatim nagradama. Tako će novu jedrilicu klase Optimist, ali i novi jarbol za jedrilicu klase ILCA dobiti najsretniji klubovi, a u bubanj ulaze svi koji su nastupili s minimalno četiri natjecatelja. Tim se povodom iz Vege zahvaljuju Gradu Puli i ostalim sponzorima, bez kojih ova regata ne bi bila moguća.
3. prosinca - Novigrad-Cittanova run / Novigrad / Utrke: polumaraton, 10 km, 5 km dječje utrke
3. prosinca - Istarska zimska liga u trčanju Pazin / Utrka 3. kola
17. prosinca - Pješački pohod Parenzanom / Buje / Sportska manifestacija
17. prosinca - Istarska zimska liga u trčanju / Sečovlje / Utrka 4. kola
23. prosinca - Božićni rovinjski đir / Rovinj / Humanitarna manifestacija
14. siječnja - Istarska zimska liga u trčanju / Krnica / Utrka 5. kola
21. siječnja - Istarska zimska liga u trčanju / Rabac / Utrka 6. kola
4. veljače - Istarska zimska liga u trčanju / Tupljak / Utrka 7. kola
17. veljače - Brtonigla adventure trek / Brtonigla / Ultra + Challenger + Fun&Run
25. veljače - Istarska zimska liga u trčanju / Poreč / Utrka 8. kola
16. ožujka - Plava Laguna Polumaraton / Poreč / + 10K + Kids Run + Family Run
12. travnja - Istria Granfondo / Umag, Novigrad / Biciklistički maraton
28. rujna - Istria300 - Ride your Limits! / Poreč / Biciklistička utrka
4. listopada - Lim Bay Challenge / Vrsar / Avanturistička utrka
20. listopada - Plava Laguna IRONMAN 70.3 Poreč Istria Croatia / Poreč / Triatlon utrka
Prilog realiziran u suradnji s Hrvatskom turističkom zajednicom