(Snimila Gordana Čalić Šverko)
Jesen je, uz proljeće, naravno i ljeto koje je glavna sezona, doba godine kada tisućljetni kaštel Petrapilosa putnici namjernici češće pohode da bi se svojevrsnim vremeplovom vratili u prošlost impozantnog kamenog čuvara doline rječice Bračane.
Na litici, na 119 metara nadmorske visine, srednjovjekovna utvrda poznata je pod nazivima Kostel ili Kosmati kaštel. Pretpostavka je da je dobila ime po stijeni na kojoj je podignuta, obrasloj mahovinom i raslinjem. Stoljećima je zauzimala važan vojno - obrambeni položaj s kojeg se kontroliralo svako kretanje plodnom dolinom, a danas je omiljeno izletničko odredište.
O Kosmatom kaštelu, povjesničar Josip Banić, urednik portala Fontes Istrie Medievalis, piše kao o perjanici istarskih srednjovjekovnih utvrda. Najstarija povijest Petrapilose obavijena je velom tajni, a puno je i nedorečenih podataka iz povijesnih vrela. Rimski kralj Henrik IV., 1066. godine darovao je selo Zrenj svom vjernom podaniku Adalbertu. Nedugo potom, krajem XI. početkom XII. stoljeća u blizini Zrenja niknuo je kaštel nazvan "Kosmati kamen", latinski Petra pilosa, tal. Pietra pelosa, i cijelo je područje prešlo pod vlast Akvilejske Crkve.
Od XIII. stoljeća u povijesnim se izvorima, zapisao je Banić, pojavljuje Vulvingus od Petrapilose, rodonačelnik plemićke dinastije koja se počela nazivati po ovom kaštelu, a koja će njime vladati sve do sredine XIV. stoljeća kao jedna od najpoznatijih istarskih velikaških kuća. Članovi obitelji Petrapilosa u nekoliko su navrata ratovali protiv grofova Goričkih, vladara susjedne Pazinske knežije. U jednom takvom sukobu braća Henrik i Karstman od Petrapilose potajno su se ušuljali u momjanski kaštel i podmuklo ubili Bjakvina Momjanskog, jednog od glavnih podržavatelja grofova Gorice i Pazina. Krvna osveta koja je ubrzo uslijedila završila je napadom na Petrapilosu i ubojstvom obojice braće.
U srpnju 1421. godine Petrapilosu osvaja Venecija, da bi kaštel 1440. godine kao svojevrsna nagrada bio dodijeljen u nasljedno vlasništvo Niccolòu de Gravisiju. Od tada pa sve do sredine XIX. stoljeća, kako navodi Banić, Petrapilosa je bio simbolično srce markiza iz kuće Gravisi. Nakon što je kaštel stradao u požaru 1620.-tih godina, više nije obnavljan.
Kaštel je odavno izgubio svoju obrambenu funkciju, a zadnjih je godina dobio turističku. Pojedinačni posjetitelji ulaznice po cijeni od četiri eura mogu kupiti na kaštelu putem automatske kase koja prima isključivo kartice. Ulaznica za grupu 20+ osoba, je tri eura po osobi, a cijena stručnog vođenja uz najavu je 25 eura po grupi. Jedinstven ambijent može biti savršeno mjesto za obred vjenčanja, svadbeni domjenak ili kulisa za fotografiranje.
Nekoliko je multimedijalnih sadržaja za posjetitelje. Vanjski info kiosk na ulazu je u kaštel, s ekranom osjetljivim na dodir, s osnovnim informacijama, interaktivnim zemljovidom, brošurama i sličnim sadržajima. Kroz sve se provlači motiv stiliziranog zmaja, jer upravo se zmaj nalazio na grbu obitelji Gravisi koja je u određenom povijesnom razdoblju vladala u kaštelu.
Kroz željezna vrata, uski puteljak između zidina i bedema kaštela, vodi uz samu romaničku crkvicu sv. Marije Magdalene. Izgrađena je najvjerojatnije početkom 13. stoljeća. Tijekom 15. stoljeća dekorirana je freskama čiji su ulomci pronađeni prilikom arheoloških istraživanja, na njima se nalaze se i glagoljski grafiti iz 15. i 16. stoljeća. Crkvica već stoljećima nije u svojoj prvobitnoj funkciji, a danas je u njoj interaktivni zidni sustav s četiri ekrana koji omogućava izbor raznovrsnih sadržaja, od povijesti kaštela u obliku interaktivne lente vremena, do igara za djecu.
Na jednom od ekrana tragovi su prošlosti pa tako i o stupu srama u obližnjem Saležu. Visok dva metra, stilizirani dvostruki kip muškog lika izrađen od mjesnog pješčenjaka, s uklesanom 1769. godinom i spomenom pravde u kratkom latinskom natpisu. Rad je nepoznatog pučkog majstora. Za stup je nekada bio pričvršćen lanac za vezanje kažnjenika koji je bio izložen pogledima mještana.
Kaštel je oduvijek golicao maštu i uz njega se vežu brojne legende. Mojca Ravnik, etnologinja iz Ljubljane istraživala je obiteljske odnose u pograničnim selima. Čula je priče da je nekada sve do kaštela Petrapilose bilo more. Na narodnu predaju o pravu prve noći (ius primae noctis) prvi je puta naletjela u zaseoku Reparec u Pregari.
Tisućljetni kaštel Petrapilosa, uz koji se vežu nesretne ljubavne priče, ali i legenda o skrivenom blagu, bačvi sa zlatnicima zakopanoj između kaštela i izvora vode u podnožju, postao je jedno od omiljenijih odredišta kulturnog turizma u kojem se odvijaju brojne kulturne manifestacije.
Najatraktivniji, koji svakako treba ponoviti, srednjovjekovni je dan u kaštelu, jednodnevna tematska manifestacija Pučkog otvorenog učilišta "Augustin Vivoda" Buzet, ustanove na koju je preneseno upravljanje kaštelom, te Udruge Merlin iz Pule i nekoliko gostujućih društava koja njeguju revitalizaciju srednjovjekovne povijesti. Posjetitelji su imali ekskluzivnu priliku vratiti se na jedan dan u 15. stoljeće, u vrijeme viteških turnira, u doba kada je kaštel bio u svom punom sjaju.
Da bi se došlo do središnjeg dijela kaštela, istaknuo je Matija Nežić iz buzetskog Učilišta, moralo se proći kroz troja vrata. Prva su bila izvan utvrde, druga odmah do njih na uskom prolazu, a ulaz u centralni dio kaštela najmanji je i najuži, u pukotini stijene. Uzak, kamenom natkriven prolaz koji vodi u središnji dio kaštela skrivao je još jednu opasnu zamku, okrugli otvor kroz koji se neprijateljima sipalo vrelo ulje na glavu. Danas putnike namjernike dočekuje vitez u oklopu. Reagira na pokret i pozdravlja ih.
Prvog tjedna u studenom u kaštelu smo zatekli turiste iz Velike Britanije, Roba Hilliarda i Magdu Okacovu koji su na proputovanju Hrvatskom, nakon Plitvičkih jezera, prvi put svratili u Istru i smjestili se u Motovunu, svojoj istarskoj bazi za istraživanje njene unutrašnjosti.
- Petrapilosa je apsolutno prekrasno, impozantno zdanje s fascinantnim pogledom na riječnu dolinu i prirodu u jesenskim bojama, rekli su nam simpatični turisti. Oduševljeni su eno gastronomskom ponudom u unutrašnjoj Istri, a posebno su im se dopali tartufi.
U vanjskom dvorištu kaštela pozornica je pogodna za kulturne sadržaje. U unutarnjem dvorištu još je jedna manja. U prostoru kule je ekran koji omogućava pogled iz zraka na kaštel i njegovu okolicu. Stepenice vode sve do vrha dvadesetak metara visoke kule vidikovca.
Kaštel je rekonstruiran u sklopu EU projekta KulTERRA - Revitalizacija istarskih kaštela Morosini-Grimani i Petrapilosa, iz Operativnog programa konkurentnost i kohezija, i u svojoj je jubilarnoj, petoj godini, otkako je nakon temeljite rekonstrukcije otvoren za javnost. Pokazalo se u međuvremenu da je na ulazu neophodan jedan info punkt o kojem se intenzivno razmišlja, a u tijeku je, kazao je Matija Nežić, rješavanje imovinsko pravnih pitanja zemljišta na kojem bi bio smješten.