Brojne stranice ispisane zlodjelima okupatora
"Jesu li ti njemački vojnici uopće ljudi ili zvijeri?" pitali su se tadašnji novinari i uredništvo Glasa Istre, đornala nastalog u jeku Drugog svjetskog rata
Njemački vojnici u Gornjim Turkima
Da je ovaj članak film, na početku bi trebalo upozoriti i napisati: Ne preporuča se onima ispod petnaest godina. Toliko je naime ljudi poklano, strijeljano i ubijeno, da je grozno čitati što su njemački vojnici činili nedužnim ljudima, uglavnom starcima, ženama i djeci.
Toliko je grozote bilo, da se pisac jednoga članka u Glasu Istre pita jesu li ti Nijemci uopće ljudi. Zvjerstva čine zvijeri, a to su bile doista zvijeri u ljudskom obliku.
Te zločince Glas Istre u svojim tadašnjim člancima naziva: »koljači, krvoločne hijene, psi, pobješnjeli psi, banditi, životinje, razbojnici, ubojice«.
Banditi i koljači
Slijedom pisanja Glasa Istre, gotovo isključivo iz 1944. godine, nabrajamo neka od stravičnih zlodjela koja su počinili njemački vojnici u Istri.
Njemačko-fašistički koljači provalili su u Grdo Selo, pretražujući kuće, razbijajući pokućstvo i posuđe, trgajući i razbacujući odjeću.
Par kuća obuhvatio je plamen, muku trudbenika.
Tik do goruće kuće, njiše se tijelo jednog Grdoseljana, a ispod njega luđački se cere krvoločne hitlerovske hijene, podrugujući se sa grupom pohvatanih seljaka. Do čas čuje se plotun mitraljeza. Deset ljudi se sruši — deset se tjelesa stalo kočiti u krvi u posljednjim trzajima. Začuje se jauk i krik matera i žena, tih nesretnica. Starica se hvata za glavu čupajući svoju sijedu kosu, drhti joj glas vapijuće mržnje. »Prokletstvo i smrt Hitlerovim psima.
Vrag odnio one koji nas ne slušaju a prokletstvo onima koji su govorili neka čekamo«. Znajte, narodni izdajice, koji čekate i govorite i drugima da čekaju, da je na vas palo prokletstvo ne samo grdoselskih matera, već cijelog našeg naroda.
Gladni njemački banditi došli su u selo Radoši, postavili cijelo selo pred mitraljeze, ustrijelili dvojicu seoskih boraca i popljačkali sve što su našli - naročito stoku. Jednom seljaku istočili su dvanaest hektolitara vina.
Poslije se u Poreču pričalo da su sve to izvršili partizani.
Okupator u pljačci
U selu Brgudcu na Krasu razbojnici su ubili stražara i jednog druga objesili u Lupoglavu. U jednoj sirotinjskoj kući spalili su svu odjeću male djece.
Otjerali su stanovnike iz sela i pri tom je žena s troje djece prošla kraj svog ubijenog muža a da nije smjela zaplakati da ne bi i nju zaklali. Popljačkali su sve što su našli.
U selu Zvoneća krvnici su ubili jednog i odveli 40 muškaraca. U Matuljama četnički psi zaklali su 5 odbornika NOO. U selu Potpič pobješnjeli psi ubili su 5 članova NOO.
Njemačke životinje ubili su kod Bresta drugaricu Mikac.
U selu Grdo nacisti i fašisti iz Pazina strijeljali su 10 seljaka i jednog objesili. U selu Lanišće banditi su objesili dva druga.
Tako sa svih strana Istre dolaze vijesti o krvavim nedjelima i pljački »podivljalog okupatora«.
U Pazinu su krvoloci objesili 13 seljaka, u Novakima tri. U Grdom Selu spalili su u kućama starice i 2 čovjeka; u sjevernoj Kastavštini spalili su i opljačkali sela Jelušići, Jelovičane, Turke, 68 zgrada, popalili su i opljačkali sela Smoljane i Štanciju, objesili dvije seljanke; u selu Semić popljačkali su i spalili 17 zgrada; u Staradu 21 zgradu. Bombardirali su Brest ispod Žbevnice, porušili 15 zgrada - ubili starca i dijete.
Bombardirali su Brgudac i ubili 17 žena i djece.
Pale i ruše, ubijaju i pljačkaju, ali im spasa nema! Popaljena sela postaju borbeni logori, pogođene porodice šalju u borbu ljute osvetnike. Narod se više ne boji. Prkosi. »Živjela sloboda«, kliče starac u Brestu dok pljušte bombe. »Bile smo s partizanima i zadovoljne smo«, izgovaraju Marija i Lina, »da nije ove šestero djece«, viče majka udovica, »i ja bih uzela pušku, prokleti krvnici«.
Svako popaljeno selo je jedan grad naše budućnosti. Svaki heroj-mučenik je jedno pokoljenje sretne mladosti. O tome nam govore tanki glasići naše djece što pjevaju abecedu u 30 istarskih narodnih škola. Raste tako nova vojska pobjede, vojska prosvjete.
Hitlerovski banditi ubili su u općini Labin sedam starih ljudi, među njima i muža 80 godišnje žene, kojoj su ujedno teško ranili sina. Na riječi utjehe općinskog odbornika, koji je došao da joj ponudi pomoć, junačka žena odgovorila je: »Druže, dala sam sve za partizane. Sad su razbojnici ubili moga druga, upropastili sina koji mi je toliko drag. Ubojice misle da će tako ubiti moju vjeru. Ne, sada ih mrzim više nego ikada, imam 80 godina i ono malo snage što mi ostaje dat ću za našu veliku i pravednu stvar«.
Glas Istre piše da njemački vojnici ne prežu ni pred pljačkanjem svetišta.
Hapšenja u Savičenti
Njemački krvnici upali su u selo Kramari i popljačkali sve do čega su došli. Pri tom su provalili u seosku crkvu, ukrali dva kaleža, a razbili jedan. S glavnog oltara odnijeli su jednu voštanicu i odrezavši konope zvona u crkvenom tornju, onemogućili su zvonjenje za 15 dana. Narod je s ogorčenjem žigosao učinjeno svetogrđe i shvatio još dublje da sloboda vjere postoji samo ondje gdje postoji sloboda, za koju se danas bori čitav naš narod.
U selu Donji Sroki, u kotaru Kastav, njemačke životinje ubile su strahovitom smrću poštenog seljaka, rodoljuba Romana Sušnja. Oni su ga bijesno tukli, odrezali mu uši i onda ga zaklali. Da se njegovi strašni jauci nebi čuli, koljači su navili gramofon.
Švapski banditi blokirali su sva sela u općini Svetvinčenat i pohapsili sve muškarce od 14 do 60 godina koje su zatekli kod kuće. Uhapšenike su odveli na liječnički pregled i proglasili sposobnima za rad 111 ljudi. Među onima koje su Švabe »osposobili« bio je samo jedan zdrav, dok su neki bili bez oka, neki tuberkulozni, a bilo je čak i umobolnih. Svi zdravi muškarci te općine već se odavna nalaze u našoj vojsci.
Plač i krv
Grozan zločin desio se u Brgudcu. Nijemci su došli u selo, zgurali sve žene i djecu u jednu hrpu i uz mitraljeza postrijeljali im noge. Kad su žene i djeca popadali, bacali su na njih dvije bombe i ubili dvanaest i ranili šest. Jedno dijete od osam godina ostalo je bez obje noge. Razbojnici su zapalili osam kuća, a u drugima su sve razbili i po njima bacali bombe.
U Račjoj Vasi, njemački vojnici ubili su sedam djevojaka te opljačkali sve do čega su se domogli.
Strahote grozne priče o Lipi ne može opisati ni jedno pero, ali ovo što ste čuli i što su ispričali ljudi koji su preživjeli te strahote, mora nas navesti na duboko razmišljanje.
Moramo se pitati da li su još uopće Nijemci ljudi, da li čovjek kakvog mi poznajemo može zaista biti sposoban da izvrši takove strahote. Ne! To su životinje, razbojnici, pitomci Hitlerovih akademija.
Njemački banditi, opljačkavši hranu od stanovnika Mondelaka (Rovinj), nakon jela i pijanki počeli su bezumno pucati, ubivši jednog starca od 71 godina.
Banditi su pljačkali u Grandićima gdje su ubili oca jedne obitelji ispalivši mu metak u usta, zapalivši pritom Ivanušići, i tri štale u Rojnićima.
U sva tri sela opljačkano je više kuća.
Njemački banditi iz garnizona Čepić došli su u selo Tupljak u općini Pićan i pljačkali po kućama.
Odveli su sa sobom tri seljaka koji su mirno obrađivali svoju zemlju. Putem su uhapsili još dva seljaka iz sela Zajci. U jednoj šumi, dva kilometra od sela, švapski krvnici ubili su petoro ljudi na najzvjerskiji način.
Pljačka i palež
Glas Istre od 20. studenoga donosi tabelu koliko je ljudi u kojem kotaru ubijeno, koliko je kuća spaljeno i pokradeno stoke.
U kotaru Labin ubijeno je 164 ljudi, Žminju 308. Motovunu 31, Pazinu 195, Prodolu 205.
U Labinu je spaljeno 56 kuća, 26 štala i sedam škola. U Žminju 202 kuće 77 štala i jedna škola. U Motovunu 50 kuća, 35 štala i dvije škole. U Pazinu spaljeno je 17 kuća i dvije škole. U Prodolu 57 kuća, 36 štala i četiri škole. Ukupno je ubijeno 903 ljudi, spaljeno 382 kuće, 186 štala i 16 škola.
U pet kotara, pokradeno je ukupno 602 goveda i ovaca, 40 magaraca i konja, 218 svinja i 2.456 peradi.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
