Slavna i složena povijest samostana i crkve Male braće u Pazinu počela je 1481. godine kada je papa Siksto IV. udovoljio svekolikom pučanstvu da u središtu grofovije podignu samostan.

Svojedobno smo pisali da ove godine u Porečkoj i Pulskoj biskupiji nije bilo mladomisnika a sada saznajemo da u drevnom Franjevačkom samostanu više nema fratara. Pazinski franjevci potpadaju pod Franjevačkom provincijom sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri sa sjedištem u Zadru. Početkom godine mogli smo saznati da se provodi prestrukturiranje, pa će dalmatinsko-istarska provincija biti ovisna o Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu. Rekao bih, zagrebački franjevci daju infuziju istarskim franjevcima.

U Istri franjevci djeluju ili su djelovali u samostanima u Pazinu, Puli i u Rovinju.

Papa Siksto IV. udovoljio molbi

Franjevački samostan male braće Pohođenja Blažene Djevice Marije u Pazinu, u središtu grofovije, osnovali su franjevci Dalmatinske provincije utemeljen bulom pape Siksta IV. »Inter cetera« 1481. na zamolbu »kapetana, njegova pomoćnika, sudaca i svih stanovnika grada Pazina u Istri« i na preporuku cara Svetog rimskog carstva Fridrika III. Naravno, uz odobrenje pape Siksta IV.

Zemlju za izgradnju samostana i prostran vrt, koji ga okružuje, franjevcima je darovao pazinski prepozit Andrija Schuel (1418.-1474.). Ovaj prepozit, dobročinitelj, pomogao je obnoviti pavlinski samostan u Sv. Petru u Šumi, a s bratom Konradom, pazinsku župu obdario kućom, vrtom, vinogradom, vodenicom na Pazinčici, te posjedima u Gologorici.

Samostan je izgrađen podalje od kaštela i njegova podgrađa a čine ga jednostavni jednokatni prostori, te crkva posvećena Marijinu Pohođenju, sagrađena u razdoblju od 1463. do 1477. godine u kasnogotičkom stilu.

Kompleks je funkcionirao kao grad za sebe. Može se pretpostaviti da su bili sagrađeni i skromniji objekti za smještaj poljoprivrednika i seljaka koji su radili u službi samostana. Sve do 17. st. bio je odvojen od predgrađa Buraja i kaštela, ali su se svi mogli služiti crkvom, bolnicom, ljekarnom i knjižnicom: sa zapadnim obroncima grada bio je povezan puteljcima.

Spomenik kapetanu Lazariću

Prostor ispred crkve sve do kraja 18. st. fizički je dijelio samostan od pristupnih ulica iz smjera Buraja. Razlog tome bilo je groblje koje je ukinuto i prekopano 1781. Tada je taj prostor poprimio oblik trga. Na njemu je podignut 1816. godine spomenik kapetanu Josipu Lazariću (1784.-1859.), složen od topovskih kugli, koji se 1813. sukobio s Napoleonovom vojskom i obranio Pazin i Lindar. O vojnim pothvatima kapetana Lazarića koji će dobiti čin bojnika (majora) i naslov von Lindar pisat će i Naša sloga (Trst, 16. kolovoza 1877.). Spomenik je srušen.

Prema potrebi vremena samostan je proširivan i dograđivan. Južno krilo sagrađeno je u 18. st. Blagovaonica u ovom krilu bila je najraskošnija pazinska dvorana. U njoj je potpisan dokument o hrvatstvu Istre za Mirovnu konferenciju u Parizu.

Samostanska crkva, građena i pregrađivana tijekom 15. i 16. st., u 18. st. doživjela je najveće preinake. Potpuno je barokizirana, produljena za nekoliko metara, a uz glavni brod dozidana je kapela Bezgrešnog Začeća BDM. Iste je godine i svod broda crkve podignut kako bi se iznad glavnog ulaza moglo smjestiti pjevalište s orguljama. Arhitekt je bio Sebastijan Prapotnik.

Glavni oltar samostanske crkve u Pazinu (Snimio Robert Buršić)

Do 18. st. crkva je bila opremljena četirima oltarima koji su zamijenjeni s pet novih. Na mjestu starog oltara, posvećenoj Gospi, postavljen je novi barokni na kojem je smještena pala »Djevica na prijestolju« Girolama da Santacrocea iz 1536. godine. Svi su oltari darovi a izradio ih je iz žminjskog kamena kipar Dinko Cavalieri.

U drugoj polovici 19. st. crkva dobiva novo krovište. U Trstu su između 1897. i 1899. izrađeni projekti za popravak drvenog krovišta crkve, kao i za izgradnju kasetiranog svoda. Preinačen je i zvonik: barokni krov zvonika iz 1732. zamijenjen je 1874. godine piramidalnim šiljkom (visok 25 m).

Najstarija knjižnica u Istri

Knjižnica pazinskog samostana najstarija je sačuvana knjižnica na području Istarske županije. Ne zna se kada je točno osnovana, ali je poznato da je samostan odmah imao bolnicu, ljekarnu, kirurga i knjižnicu.

Najteže godine doživio je za francuske vojne uprave, kada je dobio funkciju vojarne i vojnog skladišta, a u njemu je smio ostati samo jedan redovnik. U to vrijeme nestalo je mnogo knjiga iz knjižnice.

Teško je bilo i tijekom ratnih godina, napose 1943., kada su Pazinjani utočište nalazili u samostanu. Trudeći se posredovati za ljude koji su se sklonili kod fratara, pred vratima samostana njemački vojnici ubili su fra Emanuela Ongara, zamjenika gvardijana, 4. listopada te godine. Fra Emanuel rođen je 1884. u Padovi.

Samostan u Pazinu više je puta mijenjao provincije: 1559. godine prešao je u sastav Bosansko-hrvatske provincije, 1687. Kranjske provincije, 1708. Hrvatsko-kranjske provincije, 1900. Hrvatske provincije sv. Ćirila i Metoda, 1919. Slovenske provincije Sv. Križa, 1924. Venecijanske provincije sv. Antuna, a 1949. ponovno je u sastavu provincije sv. Jeronima.

Franjevci u Pazinu vodili su pučku školu (1781.-1834.) i Carsko-kraljevsku nižu četverogodišnju gimnaziju na njemačkom jeziku (1836.-1873.), koja 1890. godine seli u Pulu. Kažimo još da je franjevački kompleks u Pazinu zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske.

Franjevci u Pazinskom sjemeništu

Osam svećenika-redovnika Franjevačke provincije sv. Jeronima u Zadru predavalo je u Biskupskoj sjemenišnoj gimnaziji u Pazinu od 1945. do 1967. godine, a boravili su u pazinskom samostanu.

To su o. Berard Barčić, o. Andrija Bonifačić, o. Vinko Fugošić, o. Ivo Peran, o. Gabrijel Štokalo, o. Benko Tulić, o. Jerko Valković i o. Teofil Velnić.

Fra Berard, rođen na otoku Rabu 1910., preminuo je 2013. u 105 godini života. Tada je bio najstariji franjevac na svijetu. Bio je profesor prirodopisa i odgajatelj. Iznimno mu je djelo »Flora i vegetacija otočića Košljuna«. Pokopan je na Košljunu.

Fra Andrija (1912.-1989.) s otoka Krka, diplomirao je u Zagrebu matematiku i fiziku koje je predmete predavao. Skupljao je istarske narodne pjesme s napjevima.

Fra Vinko (1916.-2003.), još jedan Krčanin. Bio je slikar, konzervator, restaurator i pisac. U Zagrebu je završio Akademiju likovnih umjetnosti. U pazinskom sjemeništu predavao crtanje i povijest umjetnosti.

Fra Ivo (1920.-2003.) je Sluga Božji, preminuo je u Splitu na glasu svetosti. Pokrenut je postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Dok je služio vojni rok osuđen je na smrt, proglašen »neprijateljem naroda«, ali je osuda preinačena u pet godina robije. Bio je profesor glazbe, skladatelj i zborovođa.

Fra Gabrijel (1926.-1999.), s otoka Raba, pohađao je Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu i predavao u pazinskom sjemeništu. Uredio je Abecedar Katoličke crkve.

Fra Jerko (1920.-2009.), rođen u Vrbniku, ujak zagrebačkog nadbiskupa u miru, kardinala Josipa Bozanića, bio je profesor u pazinskom sjemeništu od 1956. do 1964.

Fra Teofil (1892.-1967.), franjevac enciklopedijskog znanja. Još jedan redovnik s Krka koji je u Pazin došao 1943. i tu preminuo. Predavao je francuski, latinski, vjeronauk, prirodopis, zoologiju i nauk o čovjeku. Od osnutka Visoke teološke škole u Pazinu do zatvaranja (1955.-1965.) predavao je moralku, pastoral, pastoralnu medicinu, dogmatiku i esperanto kao fakultativni predmet. Radio je na tome da se nakon Drugog svjetskog rata istarski samostani koji su poslije Prvog svjetskog rata pripojeni Mletačkoj franjevačkoj provinciji vrate Provinciji sv. Jeronima. Pokopan je na Košljunu.

Rim u Pazinu

Pazinski franjevci kao svoj najveći blagdan slave Rim ili Porcijunkulu, blagdan BDM od Anđela. Riječ je o naslijeđenom privilegiju koji je Crkva dala franjevcima: oni koji na dan 2. kolovoza pohode crkvu Gospe od Anđela u Asisiju dobiju oprost grijeha. Taj se običaj proširio i na mnoge franjevačke crkve, a među njima i pazinsku, pa tako svake godine za Rim pazinsku franjevačku crkvu pohodi mnoštvo hodočasnika.

Franjevački samostani u Puli i Rovinju

Samostan sv. Antuna Padovanskog u Puli: Monumentalnu crkvu projektirao je pulski arhitekt Guido Brasa. Crkva se gradila od 1929. do 1931., zvonik 1932. i samostan 1934. godine. Biskup Trifun Pederzoli proglasio je 1939. crkvu župnom. Talijanski franjevci napustili su samostan 1947. godine kada su ga preuzeli franjevci Provincije sv. Jeronima.

Samostan sv. Franje Asiškog u Rovinju: Samostanska crkva gradila se od 1702. do 1710. Posvećena je 1750. Uz crkvu je bio podignut hospicij koji je 1746. postao samostanom. Djelomice je stradao od požara 1802. a još više nakon prisilne evakuacije ratnih godina 1915.-1918. Obnovili su ga 1922. talijanski redovnici, koji su ovdje živjeli i molili do 1948. Posjeduje vrijednu arhivsku građu, bogatu biblioteku i zbirku umjetnina. Ovaj rovinjski samostan smatra se nasljednikom onoga koji je bio osnovan 1422. na otoku Sv. Andrije. Papa Nikola IV. godine 1454. predao je samostan franjevcima dalmatinske provincije.

Samostan sv. Franje Asiškog u Puli, izgrađen 1314. godine, ne spada u Provinciju sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri sa sjedištem u Zadru, već Provinciji sv. Jeronima franjevaca konventualaca u Zagrebu.

Povezane vijesti

• Uz blagdan Velike Gospe nadnaravni događaj u supetarskoj crkvi na Badnjak 1721. godine: IKONA CRNE GOSPE JASNOGORSKE PROPLAKALA U SRCU ISTRE
• Istarska duhanska priča počela je još krajem 19. stoljeća: SAMO JOŠ KANFANAR MOTA CIGARETE
• ZRCALO VREMENA: Prvi put u svojoj povijesti narod Istre uzeo kormilo u svoje ruke