Upravo kada je objavljeno da je započeo rat u Izraelu, proteklu subotu, autor portala o vremenu Istrameta, Petar Radovan, zajedno sa suprugom Monikom boravio je na turističkom putovanju u Libanonu gdje je na ulicama Bejruta svjedočio burnoj proslavi grupacije Hezbolah i izbjeglih Palestinaca.

Nakon što su mu se pomalo slegli dojmovi opisao je situaciju kakva je vladala.

– Atmosfera je bila slavljenička. U pratnji vojnih vozila slavili su i pravili parade. Bilo je tu palestinskih zastava kao i onih žutih Hezbolaha koji ima pobornike u nekim gradskim četvrtima. Ipak, većina Libanonaca je gledala na proslavu neutralno. Osjećala se napetost u zraku, ali treba reći da su ljudi ondje jako opušteni, pogotovo obrtnici koji su na to navikli. Govorili su nam da se ne brinemo, bili su susretljivi i otvoreni, lako se stječe prijateljstvo pa čak i s ovim pristalicama radikalnijih ideja, opisuje Radovan te u polušali dodaje "naročito ako imaš 50 dolara u džepu".

Izbjeglice iz Sirije

– Ali malo nas je bilo strah da će zatvoriti zračnu luku koja se nalazi na nezgodnoj poziciji, jer se u blizini nalazi uporište Hezbolaha. A da su se oni uključili onda bi se zatvorio i aerodrom te bi mi bili praktički zarobljeni. Vjerojatno bi se našla neka linija brodom do Cipra ili preko Sirije u Tursku. Baš kad su se zatvarala vrata aviona krenule su sirene u Bejrutu i stigla je vijest da je Izrael započeo bombardirati južni dio Libanona, do Sidona i Tira, gdje smo bili prije samo dva dana, kaže.

Na koncu su ipak sretno s Turkish Airlineom stigli do Istanbula, pa Zagreba.
– Libanon su tijekom desetljeća preplavile mahom sunitske palestinske izbjeglice koje treba razlikovati od Hezbolaha koji je šijitska organizacija. Ono gdje je nekoć bio palestinski izbjeglički kamp danas je palestinski grad, a i dalje nemaju sva građanska prava, nastavlja. Mnoštvo je profila lica, vjera i stranaka u Libanonu pa su tako oni boravili u četvrti gdje je uporište Sirijske socijalnacionalističke partije koja se otvoreno zalaže za Veliku Siriju. I to je ondje njihovo demokratsko pravo. Kod šijita su pak naročito rasprostranjeni kultovi mučenika koji su često predstavljeni na jumbo plakatima. Također su u Libanonu sada brojne sirijske izbjeglice, mahom žene i djeca, za koje Europa šalje socijalnu pomoć što nije drago mnogim Libanoncima.

S obzirom na to da se Sirijcima pomoć šalje po broju djece kojih u pravilu imaju mnogo, nerijetko raspolažu s daleko većim sredstvima nego libanonske obitelji.
– Tako da je situacija totalno luda, jer sirijske izbjeglice imaju više novca od domaćih stanovnika koji pate zbog gospodarske krize. Apsurdna situacija, pa su ljuti na Europu i žele da prestanu slati novac za izbjeglice, prenosi Radovan mišljenje s ulice.
– Cijene nisu niske, možda 20 posto niže nego u središnjoj Istri. Ako ćeš se provoditi po Bejrutu: ručak, večera i neko piće, dnevno ti treba 70-80 dolara po glavi, kaže Radovan dodajući da turista ima dosta malo po ulicama za razliku od predkoronaškog razdoblja.

Normalna pucnjava

– Nije to država Trećeg svijeta, imaju mnogo obrazovanih, privatna sveučilišta, nije to zadrt narod, a svi dobro govore engleski kao i kod nas.
Još u srijedu nam se javio, te predvidio buduća događanja.
– Okej je, ali cijeli Bejrut je zatvoren. Tu se sprema novi rat, bio je prvi dojam koji nam je još u srijedu prenio naš sugovornik. No, sada nam pojašnjava da je takva situacija u Libanonu već dulje vrijeme i nema izravne veze sa situacijom u Izraelu.

– Sve su gradske institucije ograđene bodljikavom žicom, a vojska je smještena po svim punktovima, jer se vlast boji naroda. Vlada visoka inflacija, jedan dolar je prije korone vrijedio 1.500 libanonskih lira, kad smo stigli bilo je 85.000 lira, a 5 dana kasnije 200.000 lira za jedan dolar. To je hiperinflacija, valuta je krahirala. Nakon korone zabilježili su pad BDP-a od čak 30 posto. Nemaju izabranog predsjednika već godinama koji bi trebao po ustavu biti kršćanski maronit, ali nema suglasnosti oko predložene osobe. Permanentna je politička kriza, a ekonomija je urušena, i zato postoje dvije paralelne ekonomije: jedna u nacionalnoj valuti, a druga u dolaru, pojašnjava političko-ekonomsko stanje zemlje.
– Upoznao sam i kršćanske maronite i čini mi se da pripadaju boljestojećem dijelu društva, više su otvoreni prema biznisu i turizmu (oni najčešće drže barove i pubove). Imaju dosta svojih svetišta, i vidi se da mnogo štuju Majku Božju, a nitko ih ne dira. Čak smo sreli gospođu iz Splita koja u istočnom Bejrutu živi već 30 godina, jedan je barmen bio na hodočašću u Međugorju.
– Oni se ne uznemiravaju, jer je to ondje permanentno stanje, normalno je da se povremeno puca po uporištima Hezbolaha, dodaje.

Strašna eksplozija

– U Libanonu su svojedobno radile mnoge jugoslavenske građevinske tvrtke, pa je ostalo to nasljeđe na način da postoje direktni letovi iz Beograda prema Libanonu i Srbija ima ondje veleposlanstvo. Hrvatska nema nego je nadležna ambasada u Kairu i čujem da nisu bili zadovoljni s njihovom reakcijom kada ih se kontaktiralo. Tako da nas je više brinulo to što nemaš neku podršku, pojašnjava.

Ipak, danas se samo starije generacije prisjećaju Jugoslavije.
– Mladi nemaju pojma, a za Hrvatsku svi znaju, naročito po nogometnoj reprezentaciji. Ili im kažeš da je Hrvatska blizu Rusije, pa odmah dobiješ simpatiju, jer Libanonci vole Rusiju, smatraju je saveznicom.
Na pitanje gdje su čuli da je Izrael napadnut, kaže da je to bilo u Baalbeku, gradu u kojem je osnovan Hezbolah. Baalbek je poznati turistički centar sa slavnim kolosalnim hramovima Jupitera i Bakha (pod zaštitom UNESCO-a). Ta je destinacija poznata po ogromnim misterioznim kamenim blokovima za koje se do kraja ne zna na koji su način postavljeni na tu lokaciju.
Posjetili su i mjesto najveće nenuklearne eksplozije u svijetu koja se prije tri godine dogodila u skladištima na obali u Beirutu, a koja je uz umrle i ranjene ostavila 300.000 ljudi bez doma. Zatim grad Biblos koji je pak kao neki libanonski Poreč s plažama, hotelima, čisto i uredno. Za svakog ima ponešto, pa zaključuje da ovu zemlju treba definitivno posjetiti unatoč sukobima u bliskom susjedstvu.

Sadašnjost zanimljivija od slavne prošlosti

– Slikao sam se uz blok od tisuću tona. I ti hramovi u Baalbeku su, unatoč potresima koji su ondje česti, izdržali do današnjice zbog megalitskog temelja. Ne postoji znanstveno objašnjenje kako su uspjeli ondje postaviti toliko masivne megalite do 1.600 tona, a nisu pronađeni ni ostaci alata. A trebali su uzbrdo desetke kilometara vući te blokove na lokalitet kako bi ih ondje precizno postavili. Svaka kasnija nadogradnja ima manju preciznost od prvotne, i svaka je nova civilizacija koristila sve manje blokove i sve neprecizniju gradnju, kaže o ovom fenomenu.
– Od čitave te prebogate povijesti i baštine Libanona s koje je krenula današnja civilizacija skoro da mi je bila na kraju zanimljivija aktualna situacija, jer je to mjesto gdje se danas stvara povijest. Treba biti svjestan trenutka u kojem živimo, zaključuje Radovan koji nam je isporučio fotografije s lica mjesta.

Povezane vijesti

• Broj mrtvih u napadima Hamasa na Izrael premašio 600
• Hamas prijeti ubijanjem taoca za svaki izraelski napad
• Izrael tvrdi da ponovno kontrolira granicu prema Gazi