Između ljeta i jeseni u Istri je ponekad predivno "bablje ljeto", s ponekom naoblakom, ali ipak i mnogo sunca i normalnih sunčanih dana. Isto kao i u proljeće, rujan i početak listopada, mogu biti idealni za outdoor aktivnosti: šetnje po prirodi, poneki kupanac ili - bicikliranje. Mnoge su vrludave i bukoličke cestice i staze bez automobila u zadnje vrijeme pretvorene u biciklističke trase. Osobito se za biciklizam profilira općina Marčana, gdje se može voziti po čak tri staze: 342 Divšići, Dječja staza i Flanatica. Popularnost biciklizma ondje, ipak, tradicionalno je i vezana za neke od njihovih najpoznatijih žitelja.

Biciklizam je u Istri prisutan od kraja 19. stoljeća s dolaskom biciklista iz drugih dijelova Austro-Ugarske. Prvi biciklistički klub "Veloce club Polese" osnovan je 1896. godine. Ubrzo nakon toga, priređene su prve utrke od Pule do Pazina, a 1899. otvoreno je biciklističko trkalište na mjestu današnje pulske gimnazije (staza dužine 333 metara, s 1.200 gledatelja na drvenim tribinama). Guido Sambo iz Pule postao je jednim od najpoznatijih biciklista u Monarhiji. U međuraću je vozio poznati biciklist Giovanni Sironi. "Veloce club Polese" djelovao je sve do Drugog svjetskog rata, a odmah nakon njegova završetka osnovan je biciklistički odjel pri Unione sportiva operaia. Godine 1947. godine organizirana je utrka "Slobodna Istra", duljine 150 kilometara, a 1948. Edoardo Rajković pokrenuo je međunarodnu juniorsku etapnu utrku "Kroz Istru", natjecanje koje je postalo dio tradicije istarskog biciklizma, a od 2003. nalazi se u kalendaru Svjetskoga kupa.

Duga tradicija

Istarski biciklisti među mnogobrojnim su vozačima koji su osvajali prvenstva Jugoslavije, a ističu se Nevio Valčić, Cvjetko Bilić i Bruno Bulić. Cvjetko Bilić je bio iznimno uspješan biciklist na svjetskoj razini, a u obitelji Valčić, tradicija je opstala. Luciano i Helena Valčić nastavili su očevim putem, te u Loboriki (Općina Marčana) i dalje rade na popularizaciji ovoga sporta.

Luciano Valčić na razgovor je stigao - biciklom

Luciano je sada u svojim šezdesetima, ali biciklizam gaji od malena, i na susret s nama došao je - biciklom. Završio je kineziološki studij u Zagrebu i postao kondicijski trener jer u Hrvatskoj nema posebnog studija treniranja biciklizma.

- Bavim se biciklizmom otkad znam za sebe. Živio sam i živim biciklizam. Nisam u mladosti imao vremena za drugo. Svakodnevno smo trenirali po 4 do 5 sati, na dionici Pula - Mošćenička draga. Klub mi je tada bio obitelj: trener i nas troje biciklista smo stalno putovali. Svaki tjedan sam bio u tom PZ 125 autu. Pola života proveo sam u autu kluba. Većinom smo po Italiji vozili utrke. Ondje je bilo i bolje nego u Jugoslaviji. U Italiji su plaćali putne troškove, tako da je klub imao manje troškova. Uvijek isti problemi, ne?

Po Istri se danas uglavnom biciklira rekreativno (Snimio Duško Marušić Čiči)

Za doba Jugoslavije, imali smo biciklistički klub u rangu nekakve prve lige i parirali slovenskim klubovima koji su sad iznad. Tamo su bili "Rog" i "Sava Kranj", a nas je sponzorirao Siporex. Imali smo i politički sponzorstva, i imali dovoljno, koliko nam je trebalo. U Jugi smo imali zapravo najbolje uvjete, dobivali komponente i bicikle iz Italije. Ništa nam nije falilo i vozili smo kvalitetne utrke, mada amaterske. Jer, mi smo bili Istočni blok, i nismo mogli voziti na Giro d'Italia! Kada su se otvorila vrata, Slovenija se popela na rang listama prema samom vrhu. Na Europskom prvenstvu postižu strašne rezultate, velike uspjehe, u dahu govori Luciano.

Nakon Jugoslavije, biciklizam se u Hrvatskoj transformirao, a Luciano je otvorio klub Loborika 2000. godine. U klubu, izvorno je trenirao djecu iz mjesta i na mlade uspio prenijeti svoja iskustva i znanja.

Luciano danas prodaje i opremu za bicikle (Snimio Ian Tataj)

- Imali smo rezultate kao da smo prva liga. S malo novaca, u maloj općini Marčana, napravili smo najbolje moguće. Dolazili su kod nas i veliki biciklisti poput Miholjevića, Dančulovića, Đuraseka, Kvasine, Rogine i Kranjeca. Uspjeli smo složiti ekipu koja je konkurirala na europskim razmjerima. Pobijedili smo na Giro di Friuli, bili u Kini, i tako dalje. I onda se, nažalost, raspao klub 2011. godine jer nismo imali novaca, navodi Valčić.

Moda, ne sport

Danas je situacija bitno drukčija nego u doba kada je biciklizam bio isključivo sport, i to sport "radničke klase", jer je ipak teška fizička aktivnost, kako pojašnjava Luciano.

- Sada je biciklizam "in", i doživio je veliki "boom". Prije, kada si vozio bicikl, gledalo te se s nekim podsmijehom, a danas svatko može voziti. Pa ipak, u Istri je jako malo interesa za sport. Postoji MTB klub Adrenalina, ali osim toga, u Istri je amaterski biciklizam dominantan. Tu se mora spomenuti Gran Fondo utrke koje inače služe i kao promocija biciklizma, opreme i sportaša. To su ipak sve više ozbiljne, makar amaterske utrke. Mnogi profesionalci ili bivši biciklisti znaju se utrkivati. Sponzorstva su velika, i to postaje kao alternativa rangiranim utrkama. Mi smo imali Gran Fondo "Nevio Valčić", koja se vozila četiri godine, sve do doba korone, kada smo morali prekinuti, kaže naš sugovornik.

Skup sport

Kao dugogodišnji trener i stručnjak, Luciano smatra da se mladež može potaknuti da se više bavi biciklizmom i na profesionalnim razinama, uz napomenu da bi krucijalno bilo imati više utrka, i nagrada. Unatoč tome, u Istru se dolazi seriju utrka "Istarsko proljeće" - tijekom proljeća europske ekipe dolaze ovdje trenirati, kada je kod njih loše vrijeme, a kod nas zapravo idealni uvjeti za biciklizam. Trenutno u Hrvatskoj postoji malo vozača, ali i utrka.

U Istri postoje "Velika nagrada Poreča i Umaga", a postoji i "Cro Race" koja kroz svojih 6 etapa dotiče sve od Primoštena, Zadra, Paga, Krka, Opatije, Labina, i Zagreba. I na ovogodišnjem Cro Raceu rade i natječu se mnogi koji su prošli kroz školu Luciana Valčića.

Naš sugovornik ne osjeća da je njegov trud uzvraćen, jer, kako kaže:

- Sada su oni "pametniji" od mene. Ja sam ih uveo u sport. Nigdje se ne guram, a izoliran sam iz društva.

Osim što je posvetio život sportu, u Puli ima i trgovinu bicikala i opreme i stoga je poznavatelj i same opreme. Oprema je naravno, mnogo uznapredovala, što od samog materijala od kojeg se bicikle proizvode, do digitalizacije promjene brzina. U početku se vozilo na biciklima od čelika, pa aluminija, pa sada karbona, a Valčić nam kaže i kako se dizajn, odnosno geometrija bicikala promijenila. Brdske, ravničarske, trkačke bicikle, sve su i skuplje zbog dodatnih dijelova.

- Velike profesionalne momčadi troše više od 50 milijuna eura, kao koji nogometni klub. Spominjem da je skupo i novac jest bitan, ali meni je odlazak na bicikliranje uvijek bilo kao praznik. Išao sam sa smiješkom. Moj je otac išao uvijek na pobjedu u utrkama. Nekoga zanima pobjeda, a meni je uvijek bio cilj biti tamo, voziti i družiti se, zaključuje Luciano Valčić.

Kuća biciklizma u Loborici

U općini Marčana postoji "Kuća biciklizma", koja je nastala 2017. godine, no još uvijek nije otvorena za javnost, osim u rijetkim prigodama, poput nedavne Loborika Fun Tour biciklijade. Luciano ju zove "nebrušenim dijamantom", ali vidi da dolazi do napretka, otkad je nova direktorica, Maja Bizjak, preuzela Turističku zajednicu Marčana. Kuća je posvećena životnoj priči i svjetskim sportskim uspjesima njegovog oca Nevia Valčića i Cvjetka Bilića, šampionima cestovnog biciklizma loboričkih korijena

Biciklističke staze u općini, zasad se rijetko koriste spontano, prenosi Luciano, ali napredak je moguć.

- Moja sestra Helena počela je organizirati ture, a biciklijada je bila uspješna, mada sada još lokalnog karaktera. Ja sam napravio stazu i plan kretanja i drago mi je da je uspjelo i privuklo toliko djece i obitelji. Bilo ih je više od 50, prenosi biciklist.

STAZE OKO MARČANE

• 342 Divšići
• Dječja staza
• Flanatica

Povezane vijesti

• Ganna pobjednik 2. Grand Prixa Laguna Poreč
• Amerikancu Youngu prolog 13. istarskog proljeća
• Šest desetljeća od pobjede: Luciano Valčić u spomen na oca Nevia vozi 200-kilometarsku etapu Pula – Nova Gorica