Aldo Sinković u svojoj radnoj sobi u kući kraj Pazina (Snimio Anđelo Dagostin)
U idiličnom zaselku Breščić između Lindara i Gračišća posjetili smo barda novinarstva, dobitnika Nagrade za životno djelo Hrvatskog društva katoličkih novinara, uvijek ugodnog Alda Sinkovića koji je gotovo četiri desetljeća bio novinar Radio Vatikana. Popričali smo o njegovom životnom putu, novinarskoj karijeri, kao i suvremenim aktualnim temama.
- Predratno sam dijete. Rođen na Gračašćini, točnije u selu Mraki, na putu, odnosno na cesti koja spaja Topolić s Levinima, Putinjima i Mandalenčićima dalje prema Žminju i Barbanu. Za poć’ u Gračišće u školu, na mise i u trgovinu kod "tete Danice" služili smo se kraćim putem preko Šibljaka, ali uvijek nam je trebalo barem pola sata. Naravno, povratak iz škole trajao je duže, jer smo se igrali, izmjenjivali iskustva, izmišljali priče, tukli, natjecali i sve drugo što rade djeca na slobodi, prisjeća se ranih dana Sinković.
- Otac je, nakon što se oženio s Andjelinom Jedrejčić, bio počeo 1937. raditi u "kovi" u Raši, ali je, čim je započeo Drugi svjetski rat, morao kao i većina njegovih vršnjaka prekinuti, jer je bio uvojačen u talijansku vojsku i to u "bersagliere" te je biciklom, s punom tvrdom gumom, prešao od Gradiške cijelu Italiju.
Sa Sicilije je brodom prebačen u Afriku, u Libiju, gdje se zajedno s njemačkom vojskom borio protiv Engleza, koji su ga 1943. zarobili i odveli s ostalih tisuću vojnika starim trgovačkim brodom u Englesku.
Izmjenom zarobljenika je nakon rata prebačen u Bisceglie nedaleko Barija. Od tamo, 1.000 kilometara udaljeno od Gračišća, uspjela ga je mama, uz velike peripetije, izvući i dovesti doma. Imao je 36 godina, a samo 32 kilograma.