(Foto: Grad Poreč)
Pri Veterinarskoj bolnici Poreč registrirano je legalno sklonište za napuštene životinje, uz pulsko jedino takvo u Istri koje je registrirano sukladno zakonskim propisima i propisanim uvjetima za skloništa. Kapacitet porečkog skloništa je 50 pasa i 30 mačaka. U skloništu se zbrinjavaju psi lutalice i provodi zdravstvena zaštita pasa te senzibiliziranje građana za udomljavanje ljubimaca koji nisu imali sreće da dobiju ljubav i pažnju kod svojih prvih vlasnika.
Grad Poreč financira rad skloništa pa je tako 2014. godine, da bi se zadovoljile povećane potrebe, proširen kapacitet skloništa jer Grad ima obavezu da skrbi o napuštenim životinjama. Zahvaljujući financijskoj potpori Grada, 2017. godine otvoreno je sklonište za mačke, prvo takvog tipa u Hrvatskoj i najveće u Istri.
Mr. sc. Branko Jurić iz Veterinarske bolnice Poreč ističe da se mačke koje žive na javnim površinama, takozvane slobodnoživuće mačke, nakon sterilizacije vraćaju u njihova hranilišta, što je za njih i najpoželjnije. Međutim, Grad Poreč je išao korak dalje te je za mačke koje su životno ugrožene i koje su spremne za udomljavanje osigurao sklonište. Prije boravka u skloništu mačke prolaze obavezan period izolacije, sterilizirane su i označene, a svi zainteresirani za udomljavanje mogu ih obići u skloništu u Veterinarskoj bolnici Poreč u Ulici Mate Vlašića 45.
- Odlično surađujemo i s volonterima te Udrugom za SOS Šape koji su važni posrednici u procesima udomljavanja i socijalizacije. Samo smo lani, primjerice, iz skloništa za pse udomili više od 120 pasa, govori Jurić, naglašavajući da je razlika između mačaka i pasa u tome što zakon traži da psi budu čipirani, dok mačke ne, pa često, nažalost, mačka bude nečija sve dok se ne dogodi problem i onda postaje ničija. Upravo je tu važna suradnja građana i komunalnih redara koji dojavljuju lokacije, te ih da veterinari Veterinarske bolnice izliječe, steriliziraju i označe, te vraćaju u njihovo hranilište, a za a sve to financira Grad Poreč.
One mačke ili mačiće koje veterinari utvrde da se mogu prilagoditi kućnom držanju nastoje se udomiti.
- Najveći problem predstavljaju hendikepirane životinje kojima su zbog nesretnog slučaja ili traume amputirani ekstremiteti te se zbog toga ne mogu vratiti na hranilište, a ljudi su obično skeptični oko njihovog udomljenja. To je velika zabluda, jer upravo takve životinje cijene i nesebično vraćaju svu ljubav i zahvalnost udomitelju. Stoga apeliram na građane da se oslobode predrasuda oko udomljenja takvih životinja, jer one bez obzira na svoj hendikep mogu sasvim normalno živjeti. Pozitivan primjer je naša veterinarka Sanja koja je udomila tri hendikepirane mace upravo iz našeg skloništa i koje sretno žive u njezinom domu uz papigu Maju, zaključio je Jurić.