Evan Mihailović (Foto: Privatna arhiva / Gordana Čalić Šverko)
Vjerojatno je najbolji vojnik među vatrogascima. Jer, što drugo reći kada pripadnik Hrvatske vojske shvati da je biti vatrogasac pravi poziv i pravo zanimanje. "Svaka ti čast Evan Mihailović i od srca ti čestitamo na završenoj vatrogasnoj školi i položenoj maturi. Dobro došao u naše redove kolega", poručili su svom novom vatrogasnom pojačanju, vatrogasci Javne vatrogasne postrojbe Umag.
- Nismo do sada imali takav slučaj, ali vremena se mijenjaju, komentirao je Bojan Štokovac, zapovjednik JVP Umag, pojačanje pristiglo iz vojnih redova.
Tridesetogodišnjeg vatrogasca Evana upitali smo što ga je motiviralo da se odluči prvo za vojnu uniformu, a onda i da je zamijeni, drugom, vatrogasnom. Država rođenja mu je Republika Slovenija, mjesto rođenja Kopar, kao mnogima u pograničnom području koji su svjetlo dana ugledali u koparskom rodilištu. Državljanstvo hrvatsko, adresa bujska, radno mjesto od lipnja prošle godine u Vatrogasnom domu u Umagu, s time da je upravo ovih dana završio vatrogasnu školu.
- Otac je bio policajac i od malih nogu želja mi je bila ići njegovim stopama. Nekako, vidio sam se u službenoj uniformi. Došao je dan kada sam navršilo 18 godina i pozvali su me, stjecajem okolnosti upravo u zgradu Vatrogasnog doma u Umagu, u veljači 2011. godine, na upis u vojnu evidenciju. Izrazio sam želju za stupanjem u djelatnu vojnu službu, ispunio prijavnicu i nakon godinu dana pozvali su me na liječnički pregled u Zavod za zrakoplovnu medicinu. Kriteriji su bili rigorozni jer prošlo nas je svega petnaestak od ukupno pedesetak kandidata. Uputili su me potom na vojnu obuku, u rod pješadije u Požegi, što je temelj svega, ispričao nam je Evan.
Koliko se često Istrijani odlučuju na djelatnu vojnu službu, pitamo Evana, a on odgovara - rijetko.
- Od šestotinjak ročnika koliko nas je bilo na obuci, samo smo troje bili iz Istre, ja iz Buja, jedan dečko iz Pule i drugi iz Labina, prisjeća se Evan.
Devet godina radio je u Hrvatskoj vojsci, zadnje tri i pol godine u Gospiću u motoriziranoj bojnoj "Vukovi" gdje mu je i otac bio kao pripadnik 9. gardijske brigade tijekom Domovinskog rata. Imao je, kaže, posebnu čast biti u upravo u toj brigadi i čak upoznati njegove suborce.