JEDINSTVENO ISKUSTVO
Istrijan Ivan Čeh darovao je matične stanice i tri godine kasnije upoznao čovjeka kojem je spasio život!
Znao sam da postoji mogućnost, ako obje strane na to pristanu, da nakon minimalno dvije godine darivatelj i primatelj dobiju podatke jedan o drugome i da se upoznaju, ali ništa nije obvezno. Kao što upis u registar potencijalnog darivatelja ne obvezuje na ništa, tako ni darivanje krvotvornih matičnih stanica ne obvezuje darivatelja i primatelja da se moraju upoznati. U trenutku darivanja bio sam sretan da mogu pomoći, a nakon upoznavanja još sretniji jer se iz toga izrodilo jedno trajno poznanstvo i prijateljstvo, ispričao nam je Ivan Čeh
Ivan Čeh (privatna arhiva)
Prije desetak godina Ivan Čeh iz Oslići, malog sela između Buzeta i Cerovlja, upisao se u registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica, a da nije ni sanjao da će u budućnosti nekome spasiti život.
Pokazalo se, međutim, da je kompatibilan darivatelj. Krvotvorne matične stanice darovao je 2019. godine, lani je upoznao Zadranina Mira Vidučića kojemu su transplantirane, a ovih travanjskih dana o svom pozitivnom iskustvu obojica su govorila u Zadru gdje je tamošnja podružnica Hrvatske udruge leukemija i limfomi obilježila 40 godina od prve transplantacije matičnih krvotvornih stanica u Hrvatskoj.
O mladom, 28-godišnjem doktorandu zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva s radnim mjestom na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, u nekoliko smo navrata pisali u našem listu još dok je tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja u Buzetu postizao zapažene rezultate iz matematike. Natjecateljsku karijeru započeo je u četvrtom razredu osnovne škole, a već je u petom razredu osvojio prvu nagradu na regionalnom natjecanju. U međuvremenu je osvojio dvadesetak nagrada, a u gimnazijskim je danima dvije godine za redom bio državni prvak iz matematike.
Upravo ga je ljubav prema matematici odvela u Zagreb na Prirodoslovni matematički fakultet, gdje je kao student postao dobrovoljni darivatelj krvi, a potom se upisao i u Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica. Akcija prikupljanja uzoraka provodila se u Studentskom domu, a za Zakladu Ana Rukavina, koja svojim radom doprinosi razvoju Hrvatskog registra dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica, radu Banke krvi iz pupkovine, kao i promicanju i poticanju mladih stručnjaka na području hematologije i drugih srodnih specijalizacija, saznao je, kaže, iz medija.
- Motivirala me je želja da nekome pomognem, ali u tom trenutku to nije bila izgledna opcija, jer mali je postotak onih koji su s nekim toliko podudarni da bi mogli postati darivatelji krvotvornih matičnih stanica. Kada su me početkom 2019. godine nazvali iz Hrvatskog registra, prvo pitanje koje su mi postavili bilo je sjećam li se da sam dao uzorak krvi. Obavijestili su me da sam s nekim kompatibilan i da bi mu mogao pomoći. Moja reakcija bila je generalno pozitivna, ali uzeo sam si nekoliko dana da razmislim o svemu. Potražio sam savjete nekih liječnika i kontaktirao Hrvoja Butigana iz Vukovara koji je bio darivatelj. Sva iskustva bila su pozitivna. Među ostalim postojala je i ta njegova priča kako se kasnije upoznao s primateljem te su postali dobri prijatelji i kako bi on to opet ponovio i svakom savjetovao da se odluči na takav humani potez. To je bilo presudno, prisjeća se Ivan.
Obavio je nekoliko liječničkih pregleda, a sam postupak uzimanja matičnih stanica iz krvi proveden je 16. srpnja 2019. godine. Ivan kaže kako je sličan dijalizi. U njegovom slučaju koristile su se matične stanice periferne krvi. Iako ih se u krvotoku normalno nalazi jako mali broj, uz pomoć posebnih lijekova, moguće ih je potaknuti da iz koštane srži prijeđu u krvotok. Od simptoma koje je primijetio nakon injekcija, bila je lagana bol u kostima. Generalno, ništa posebno bolno.
Tijekom uzimanja matičnih stanica pet je sati ležao, u obje ruke imao je igle. Iz jedne ruke krv je ulazila u aparat gdje se filtrirala, a u drugu se vraćala natrag.
- Oko svega sam bio prilično opušten. Dao sam svoj doprinos, učinio sve što sam mogao. Zasigurno je teže kada se radi o srodnom darivatelju koji proživljava tu situaciju unutar obitelji, razmišljajući hoće li postupak biti uspješan i hoće li primatelj ozdraviti. Znao sam da postoji mogućnost, ako obje strane na to pristanu, da nakon minimalno dvije godine darivatelj i primatelj dobiju podatke jedan o drugome i da se upoznaju, ali ništa nije obvezno. Kao što upis u registar potencijalnog darivatelja ne obvezuje na ništa, tako ni darivanje krvotvornih matičnih stanica ne obvezuje darivatelja i primatelja da se moraju upoznati, objašnjava Čeh.
- No, u našem slučaju to je bila obostrana želja, a prošle su tri godine. Upoznali smo se tijekom ljeta prošle godine, a sve je proteklo u znaku neobičnih koincidencija. S djevojkom Tinom, a nekad i sa širim društvom, ljeti dosta putujem obalom, posebno otocima. Na proljeće 2022. godine Tina i ja rezervirali smo smještaj na Dugom otoku za kraj srpnja, početak kolovoza. Rezervirali smo apartman, pronašli broj na mrežnoj stranici turističke zajednice. U tom trenutku nisam imao podatke o primatelju, a u srpnju smo oboje pristali na to da razmijenimo podatke. Prva stvar koju sam uočio bila je da živi u Zadru, što je bilo odlično. Znam da trajekt za Dugi otok ide iz Zadra i odmah sam vidio da to može biti dobra prilika za upoznavanje. Kada smo se čuli telefonom, ispalo je ne samo da živi u Zadru, nego da je rodom s Dugog otoka i da smo zapravo rezervirali apartman preko puta njegove rodne kuće!
Neobičnom spletu okolnosti tu nije bio kraj. Njemu je ime Miro, moja majka je Mira. Ja sam Ivan, a njegova supruga Ivanka.
- Upoznali smo se s njim i njegovom suprugom, 24. srpnja prilikom ukrcavanja na trajekt, a on je otišao s nama na Drugi otok. Nadalje, nije pravilo da podudaranje mora biti baš stopostotno, ali u našem slučaju bilo je deset kroz deset, podudaralo se svih deset parametara. Kao da smo si u rodu. Miro je obolio od leukemije, a danas je dobro, redovito se čujemo, održali smo kontakt, prepričava Ivan i dodaje da mu je ovo iskustvo promijenilo život.
- U trenutku darivanja bio sam sretan da mogu pomoći, a nakon upoznavanja još sretniji jer se iz toga izrodilo jedno trajno poznanstvo i prijateljstvo. Potencijalni darivatelj krvotvornih matičnih stanica može se postati upisom u Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica u Zavodu za tipizaciju tkiva KBC Zagreb ili u jednom od osam transfuzijskih centara u Hrvatskoj. U Hrvatskom registru je oko 61.985 potencijalnih darivatelja, a dosad su 162 osobe dobile šansu za izlječenje iz hrvatskog registra. Ispada da je otprilike svaka 382. osoba upisana u registar dobila priliku postati darivatelj. Ponosan sam da je meni to uspjelo, povjerio nam je Ivan.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
