Barbara Šošić, jahačica Konjičkog kluba "Istra" iz Manjadvorci i hrvatska reprezentativka u daljinskom jahanju, ovih dana odrađuje zadnje i najintenzivnije treninge prije odlaska na Svjetsko prvenstvo u daljinskom jahanju koje će se održati od 20. do 26. veljače u mjestu Butheeb nedaleko glavnog grada Ujedinjenih Arapskih Emirata Abu Dabija.

Nagrada je to za izuzetan trud ove mlade istarske jahačice, ali i neobičan splet okolnosti koji je doveo do toga da hrvatski jahači (uz Šošić ide i Bojan Lipovac iz mjesta Tršće) prvi puta, zajedno s konjima, lete na neko prvenstvo na drugi kontinent. Dovelo je to i do niza (ne)predviđenih teškoća koje će, nadaju se svi, ipak biti riješene i da će naši jahači uspješno sudjelovati u ovom svjetski najprestižnijem konjičkom natjecanju. 

Kako nam je ispričala Šošić, Svjetsko prvenstvo trebalo je biti održano lani u Veroni, za što se prethodno i kvalificirala sudjelujući u barem dvije utrke na 120 kilometara i još dvije na 160 kilometara, što je uspješno i odradila u Slovačkoj, zajedno s konjem koji je pritom ostvario tražene tri zvjezdice. Međutim, spletom okolnosti - netko kaže iz političkih razloga, netko kaže pak da Verona nije bila posve spremna za kvalitetan prihvat tako velikog broja konja - ali Svjetsko prvenstvo je otkazano. Stoga se tražio drugi domaćin, a odmah su se javili Portugal, Slovačka, Francuska, Italia (ovaj put Pisa) i Emirati koji su u konačnici, glasanjem, i pobijedili te dobili domaćinstvo. A kako i ne bi kada svim jahačima, a zasad ih je prijavljeno 130 iz ukupno 37 država svijeta, i svim konjima - prijavljeno ih je 143 - te jednoj osobi u pratnji plaćaju put i smještaj u cijelosti.

Nada se ulasku u cilj unutar 12 sati

- Plaćaju nam let, prijevoz do hotela i natrag te smještaj na bazi punog pansiona, a konjima put i smještaj i hranu tijekom boravka u Emiratima. Mi idemo samo dvoje, odnosno da imamo još jednog jahača išli bi kao reprezentacija, ovako nam plaćaju i za još jednu osobu u pratnji, a mi smo se odlučili za talijanskog veterinara jer smo smatrali da bi ga trebali imati s obzirom da je to zahtjevan put za konje, destinacija je daleko, klima je drugačija i svašta se pritom može dogoditi, rekla nam je Šošić.

Sve skupa, put Abu Dabija kreće tim od šest ljudi iz Hrvatske koji će ponosno braniti boje svoje zemlje. No, da priprema ne teče glatko, potvrdio nam je i jedan od "logističara", vlasnik grla Siglavy Riziko na kojem će Šošić jahati, i vlasnik KK "Istra" iz Manjadvorci, Zoran Uravić. Kako nam je rekao, teško je iz Hrvatske napraviti privremeni izvoz konja jer dosad to nitko nije tražio. Osim što su u startu morali poslati sve svoje dokumente i sve kopije papira od konja u Emirate te potom ispravljati što im je rečeno da, po njihovim zakonima, ne štima, od dobivenih cjepiva do popratnih dokumenata, putovnice i ostalog, sada su zapeli na osiguranju konja.

- Morali smo najprije do detalja srediti knjižicu konja, sa svim cjepivima, morali smo mu izvaditi krv i dati im kopiju nalaza, potvrdu da nemaju nikakvih bolesti i dopuštenje nadležnog državnog tijela da možemo konja izvesti u drugu državu. E sada smo načelno došli do toga da će konje trebati transportirati do Belgije, gdje se nalazi jedini aerodrom za teretni promet za prijevoz životinja. Tamo ćemo krenuti 16. veljače jer nam treba dva dana do te zračne luke, a pritom smo dobili i stroge upute da moramo stati svakih 4 - 5 sati, prošetati konje, točno su nam rekli što smiju i kada jesti, ne smiju dizati glavu, već moraju biti nisko vezani i sve takva pravila. Onda se Barbara vraća i kreće na svoj let put Abu Dabija da bi mogla dočekati tamo konja. No, u tom periodu otkad mi pustimo konje u Belgiji do kada oni ne stignu u Emirati, a to je više od pet sati leta, svašta se može dogoditi i mi moramo naći osiguranje koje će nam napraviti policu, ali nam to za sada nije pošlo za rukom. Niti jedno osiguravajuće društvo ne radi takve police i sada tražimo kako to riješiti jer ipak je to dalek put, stresan za konje i, iako vjerujem da će sve proći u najboljem redu, moramo biti spremni i 'papirnato' na iznenađenja, kaže nam Uravić.

Šošić dodaje i kako je točno predviđen protokol za konje od trenutka dolaska u Emirate. Zbog teškog puta odmah dobivaju infuziju, odmah im se vadi i krv da se vidi u kakvom su stanju stigli, a imaju za to specijaliziranu i opremljenu kliniku. Konji iz Europe moraju biti i dva dana u karanteni - oni iz Amerike četiri dana - i onda se 25. veljače u ranim jutarnjim satima, prođe li sve kako treba, kreće na toliko očekivano prvenstvo i jahanje kroz pustinju u trajanju od oko 12 sati. Čeka ih druga klima, visoke temperature - već sada su 22 stupnja danju - veća vlaga i dubok pijesak. Trka na ukupno 160 kilometara sastoji se od šest etapa i to prva na 33 kilometra, druga od 30, treća od 29, četvrta od 28 te zadnje dvije od po 20 kilometara. Valja navesti da je, primjerice, na zadnjem prvenstvu startalo 130 jahača, a utrku završilo njih 40, jer nakon svake etape slijedi pregled veterinara, a veterinari su ovdje iznad sudaca i odlučuju o nastavku utrke ili diskvalifikaciji.

- Mi sada ne idemo na rezultat. A kako i bi kada su nam to posve novi uvjeti i ne znamo što nas čeka. S trde istarske grote na arapski pijesak i sunce! Arapski jahači su barem 30 posto brži od svih ostalih. Znamo da i neki talijanski jahači svoje konje šalju dolje barem dvaput godišnje da se naviknu. Mi tome ne možemo konkurirati. Uostalom, rekord te staze je 7 sati. Mi se nadamo ulasku u cilj unutar, recimo 12 sati. Idemo ponosno predstavljati naše hrvatske boje i odraditi utrku najbolje što možemo, kaže Uravić i tek uzgred spominje kako su za najbolje plasirane pripremljene i bogate novčane nagrade. I dok je ovdje fond nagrada za sve jahače koji uđu u cilj 500 tisuća eura, na jednom sličnom prvenstvu u Saudijskoj Arabiji prvak je dobio 4 milijuna eura!

Šošić u društvu Zorana Uravića na jednom od prethodnih svjetskih prvenstava

No, našoj maloj skromnoj ekipi sada predstoji odlazak u Zagreb na hipodrom na zadnji galopski trening na pijesku koji je nasut da bi se konji navikli i na tu podlogu te da bi se donijela odluka koje potkove staviti konjima. Također, odrađen je i sastanak s Hrvatskim konjičkim savezom koji će pokriti dio troškova za jahače i konje do Belgije, sponzor će im biti i Općina Barban, a očekuju i pomoć Istarske županije. Barbari pak posebnu podršku daje i nutricionistica Ana Grbac, koja joj pomaže održati visoke sportske performanse, a koje će joj itekako biti potrebne za 12 sati u sedlu.

I dok Barbara na Riziku odrađuje posljednje jače treninge prije tjedna odmora, vizualizira i put i nastup.

- Nadam se da će mi to biti jedno životno iskustvo kojem se jako veselim, kao i svi oko mene, jer znaju da sam to oduvijek željela. To je vrh u konjičkom sportu, ići u arapske zemlje jahati u pustinji. Bilo je to, sve dosad, iznad naših realnih očekivanja. Kada su lani otkazali natjecanje u Veroni baš sam bila razočarana jer sam se intenzivno pripremala tri mjeseca za ništa, ali onda se sve posložilo i sada idem ispuniti svoj san, kaže nam Šošić koja od uzbuđenja, kako priznaje, noću ne može niti spavati.

Povezane vijesti

• Hrvatska "riješila" Kanadu, slijedi Rudićev Brazil
• SP VATERPOLO: Hrvatska u polufinalu protiv Grčke
• VELIKI POVRATAK: Blanki Vlašić srebro na SP-u