Restoran Lovac u Kaldaniji, na cesti od Buja prema graničnom prijelazu Plovanija, jedan je od najstarijih ugostiteljskih objekata na području Bujštine. Nekoliko godina nakon završetka Domovinskog rata u Hrvatskoj, restoran Lovac, uobičajeno svratište na cesti prema Portorožu, preuzima Muriz Palić koji je sa suprugom Ellen odlučio austrijsko skijalište zamijeniti Kaldanijom.

Riba stiže iz Dalmacije i Istre - Muriz Palić u kuhinji

Muriz je nakon završetka ugostiteljske škole i odsluženog vojnog roka, iz rodnog Zvornika daleke 1979. došao u Portorož, sa željom da se usavršava u ugostiteljstvu. Radio je u tada poznatim hotelima Metropol i Palace. Posao u tim prestižnim hotelima u kojima su boravili i uvaženi gosti, državnici, poznate osobe, podrazumijevao je stalno učenje i usavršavanje. Radeći u Portorožu, Muriz je upoznao sadašnju suprugu Holanđanku Ellen, koja je kao turistkinja dolazila u Portorož. S njom je kasnije nastavio posao u mondenom austrijskom skijalištu Kitzbühel, a zajedno su se odlučili za dolazak u Istru, u Kaldaniju.

Samo domaće i svježe

- Nakon deset godina rada u starom objektu s gotovo šezdesetogodišnjom tradicijom, uz nastojanje da stalno podižemo razinu usluge, odlučili smo se na proširenje objekta i ponude. Nije bilo lako krenuti u veliku investiciju, ali smo se odlučili za modernizaciju objekta, po najnovijim standardima, jer se u ugostiteljstvu može ići naprijed samo prateći kretanja u razvijenijim turističkim središtima, pogotovo u vrijeme kada se trebalo boriti za gosta. Uspjeli smo u tome, stekli smo velik broj stalnih gostiju koje sam upoznao još u Portorožu ili Austriji, ali nije bilo lako, kredit je bio velik, trebalo je čekati proširenje objekta i proširenje restorana, a ne prekidati posao i zadržati goste, priča Muriz.

Muriz u kuhinji

Bilo je to 2006. godine, restoran je proširen na prostor nekadašnje terase, bilo je mjesta za više od stotinu gostiju, a na dograđenom gornjem katu uređeno je i moderno opremljeno osam soba. Prolazile su godine, dolazili su gosti, uglavnom stalni, ali i drugi koji su bili zadovoljni prije svega kuhinjom kojom je od prvog dana dirigirao Muriz. Najčešće je sam pripremao jelo za svoje goste. Nikada nije volio stroge recepte, krute jelovnike i male porcije. Želio je da gost bude zadovoljan, da se vrati i pozove prijatelje.

Muriz s gostima iz Austrije

- Dolazi mi puno Talijana i Austrijanaca, to su gosti koji znaju cijeniti ono što im pripremim. Iz Beča mi dolaze ugledni gosti, članovi gradske vlasti. Dođu vlakom do Trsta pa ovamo biciklima. I uvijek se vraćaju, to je za mene najbolje. Imamo gostiju koji mi dolaze otkad sam otvorio. Ili dolaze njihovi prijatelji po preporuci. Gostu treba ponuditi što imaš tog trena dobro, najbolje.

Ellen Palić sa sinom Arminom i njegovom djevojkom

Bio sam u mnogim razvikanim restoranima kao gost, ali nije to to. Ja imam drugačije poglede na ponudu. Prije svega, sve što nudim je domaće i svježe. To gosti osjete i cijene. Ili imam kako treba, ili nemam, neću mu dati. Gosti mogu pogledati jelovnik, normalno, ali ja im možda preporučim nešto drugo. Pitam ih što će jesti - ribu, meso, divljač ili nešto drugo. Ostalo preuzimam na sebe i uvijek budu zadovoljni. Ako oni počnu tražiti ovo, ono, može, ali nema tu kvalitete, ne možete imati sve svježe. Nisam nikad želio dati gostu ranije pripremljeno jelo, zaleđeno. To može tamo gdje ste gosta vidjeli sad i nikad više. Meni to ne treba.

Domaćinska atmosfera

- Nikad komad mesa nisam uzeo u trgovini, oduvijek imam svoje mesare, poljoprivrednike, ribare, gljivare, ljude koji su pouzdani. Čak su i gosti to primijetili pa pitaju čije je to, gdje se može kupiti. I kupe, ponesu doma. To su moji gosti osjetili kroz godine, stekli su povjerenje i nema problema. A imam ih sa svih strana svijeta, dolaze mi i moji prijatelji iz Pule, Rovinja i drugih krajeva Istre. Svi znaju što ih ovdje čeka, sve uz dobro raspoloženje, domaćinski odnos, priča neumorni Muriz.

Uvijek svježe i provjereno - tek pristigle gljive

Radeći u velikim hotelima morao je naučiti puno o kuhinji, o vinu i svim pićima.

- Eh, kad smo mi morali znati sve o vinu, ovdje je bilo malo pravih poznavatelja vina. Ne volim se razbacivati diplomama po zidu, ali ono što znaš, dobar će gost lako prepoznati. I bez diplome na zidu. Volio sam učiti, volim ugostiteljstvo, ali moram reći da sam dobre temelje stekao u ugostiteljskoj školi u Zvorniku. Sve smo morali znati, imali smo vrhunske predavače. Jedino nismo bili jaki s jezicima. I kasnije sam odlazio na seminare, učio sve o kuhanju, sve sam to radio u Metropolu.

Tamo nisi mogao raditi ako ne znaš nešto i ne želiš učiti. Tamo sam stekao mnogo znanja o kuhanju, posluživanju, o pristupu gostu. Ali, opet moraš imati nešto svoje, nešto što će gosta ponukati da se vrati. Mislim da je vrlo važna domaćinska atmosfera u lokalu, domaćinski pristup gostu. Pazite, gost mora zaista biti gost, ne broj koji možda više neće doći. Nije to ugostiteljstvo. Gost se mora vraćati. To je ključ uspjeha, kaže naš domaćin.

Od nekadašnjeg Lovca ostalo je samo ime

U njegovom restoranu gotovo svakog gosta posluže komunicirajući na njegovom jeziku.

- I to je važno. Treba učiti stalno. To su moja djeca rano shvatila, naučili su puno od mame i od mene i jezici su im omogućili da krenu u svijet. Sin Armin je u poslovnim vodama u Beču, a kćer Alisa je u Nizozemskoj, u medicini. Nisam ih želio prisiljavati da ostanu u ugostiteljstvu, odabrali su svoj put, reći će Muriz koji voli u slobodno vrijeme otići u lov, dugogodišnji je lovac, pa nešto donese i za goste.

Treba znati prikočiti

Krizne pandemijske godine osjetile su se u ugostiteljstvu. Ellen i Muriz su odlučili prilagoditi se novim uvjetima, a problem je i naći dobre radnike.

Restoran Lovac

- U vrijeme zatvaranja i ograničenja odlučili smo veliki restoran preurediti u sobe. Sada imamo 13 soba i radimo uglavnom za te goste. To su opet naši prijatelji, mnogi dolaze biciklirati okolnim stazama. Znate što, treba malo stati. Djeca su situirana, otplatio sam veliki kredit za restoran i sve što smo gradili.

Restoran Lovac

Ellen i ja stižemo ovo što treba i nama je to dovoljno, radimo za prave goste koji znaju što ovdje mogu dobiti, koji mi vjeruju. I zbog njih ću gledati da restoran Lovac opstane, zbog tradicije. Kad mi osjetimo da ne možemo više ili želimo više vremena za nas, naći ću osobe koje mogu raditi i nastaviti ono što smo započeli. Vrijeme ide, treba malo i prikočiti, s osmijehom će Muriz, uvijek spreman za stvaranje dobrog raspoloženja. Uvijek je u tome bio uspješan, gosti su zadovoljni i vraćaju se. Postaju dio obitelji.

Povezane vijesti

• Svoju kosu nesebično donirale 24 žene i djevojke
• Lovac puškom ranio drugog lovca
• Lovac kod Buja upucao ženu. MISLIO JE DA JE DIVLJAČ