Iako je Peđa iz Pule i iz ovog je gradskog ogranka započeo svoju karijeru, ja njega ne mogu smatrati Puljaninom jer je i sam rekao da njega ovaj grad ne zanima. A to je problem koji ne treba tako olako shvatiti jer osobno smatram da ako tebi nije stalo do tvog rodnog grada u kojem si odrastao, kako će ti biti stalo do nekog drugog kraja s kojim nemaš nikakve veze?… To što je dobio podršku četiri ili pet poznatijih članova SDP-a je najmanji problem, ali je lijepo, i ja mu čestitam na tome. Pitanje je što misli naših 35 tisuća članova i kome će oni dati podršku 

Nakon što su SDP i dosadašnji predsjednik stranke Davor Bernardić neslavno završili na nedavnim parlamentarnim izborima, sve su glasnija mišljenja da u ovoj stranci nešto pod hitno treba mijenjati prije nego što se u potpunosti rascjepka na interesne frakcije i raspadne. Toga mora biti svjesno i novo vodstvo stranke koje bi trebalo biti izabrano 26. rujna na unutarstranačkim izborima, a jedini član SDP-a koji je do sada javno obznanio svoju kandidaturu za novog predsjednika stranke je Puljanin Peđa Grbin. Jedan od najistaknutijih članova SDP-a i dugogodišnji saborski zastupnik već duže vrijeme obilazi Hrvatsku i prikuplja podršku članova za svoju kandidaturu. Za to je neophodno prikupiti potporu najmanje tri županijske organizacije ili 500 potpisa članova SDP-a. Tim smjerom, što je prilično iznenađujuće, kreće još jedan Puljanin. Radi se o Marinu Percanu koji je ekskluzivno, upravo preko našeg lista, odlučio objaviti da će ove godine pokušati postati novi predsjednik druge najveće političke stranke u Hrvatskoj!

Ograničenje mandata

- Koliko dugo ste član SDP-a i zašto ste odlučili ući u politiku?

- Član SDP-a sam već 15 godina, mada sam se lokalnom politikom bavio i prije, čak i kao nezavisni kandidat. Međutim, shvatio sam da je jako teško boriti se sam za neke ideale i promjene na bolje, i tada sam se odlučio postati član SDP-a smatrajući da je to stranka koja zastupa sve ono što je meni kao čovjeku prirodno, a to je taj socijalno-demokratski pristup politici i društvu u cjelini.

- Kako to da ste se sada odlučili kandidirati se za predsjednika stranke u kojoj trenutno vlada raskol između nekoliko frakcija?

- Zato što se svaki član svake stranke ima pravo kandidirati za neku funkciju u stranci, i zato što smatram da SDP-u u ovom trenutku ne treba refresh ili restart kako se govori, već prave, korijenite promjene. Dakle, ne trebaju stranci nikakvi kozmetički zahvati već promjena statuta stranke, jer je statut taj instrument koji će osigurati da svi članovi SDP-a budu ravnopravni svim elementima s jedne strane, ali s druge strane moramo dati veći značaj gradskim i županijskim organizacijama stranke. Već nekoliko godina najviše unutarstranačkih prijepora rađa se oko kandidacijskih listi koje se sastavljaju za razne izbore. Zašto? Pravilo je da se liste sastavljaju u koordinaciji sa stranačkim ograncima, međutim, predsjednik stranke si zadržava to diskrecijsko pravo da ipak može mijenjati samostalno liste, a to statut stranke dopušta. Međutim, pokazalo se nažalost i na prethodnim i na zadnjim izborima, da su na izborne liste dolazili neki kolege koji možda u tom trenutku nisu trebali biti na listama ili možda ne na tom određenom mjestu na listi. Mislim da se definitivno u SDP-u moraju provesti korjenite promjene. Između ostalog, još 2016. godine rekao sam na konvenciji SDP-a da se zalažem za ograničenje saborskog mandata na maksimalno dva mandata, s tim da se može ponovo kandidirati nakon jednako duge pauze. Mislim da je to izuzetno važno, jer bi na taj način novi, mladi ljudi sa svježim idejama mogli doći do izražaja. Ovako se stare garniture utabore i ništa se ne mijenja. Na taj prijedlog dobio sam dosta opaski tipa „a zašto mijenjati nekoga ako je kvalitetan?“. Ali ako ne daš drugima šansu, nikad nećeš vidjeti koliko je taj netko dobar. A način na koji se kadroviralo je onemogućavao mnogim ljudima da pokažu neke svoje kvalitete.

Nepoznati kandidati

- Kad ste već to spomenuli, što biste još promijenili u SDP-u kada biste postali novi predsjednik stranke?

- Mislim da je potrebno napraviti evoluciju i dozvoliti gradskim, općinskim i županijskim organizacijama da same sastave listu kandidata za tu izbornu jedinicu. Tako ćemo pojačati odgovornost, ali i aktivno djelovanje svih struktura stranke. Stvari se u svijetu danas mijenjaju brzinom svjetlosti i jednostavno je i logično dati šansu novim, mladim ljudima sa svježim idejama te drugačijim znanjima. ljudima koji su sposobni brzo se adaptirati na novonastale situacije. Inače se nikad nećemo maknuti s mrtve točke. Isto tako smatram da je neophodno da svaka županijska organizacija ima svog predstavnika u predsjedništvu stranke. Po meni je to jako bitno, jer sada to nije tako i mnoge županijske organizacije na neki način ostaju udaljene od središta. Također, za mene je neprihvatljivo da čovjek na stranačkim izborima bira ljude koje ne poznaje, i onda doslovno bira po sistemu „eci-peci-pec“. Zato županijska organizacija mora instalirati svoje ljude i u glavni odbor, i u predsjedništvo stranke, po ključu izbornih i nekih drugih rezultata. Predsjedništvo bi tad imalo 20 ljudi i predsjednika, a tada bismo morali razviti i sistem načina glasovanja za određene odluke. Mislim da bi to trebalo biti na način da kvorum čine oni koji su došli, i da se natpolovičnom većinom prisutnih donose odluke.

- Spomenuli ste nepoznate vam kandidate iz nekih drugih županija, no to će se realno sada i vama dogoditi. Ipak ste relativno nepoznati član SDP-a u odnosu na, primjerice, Peđu Grbina, Sanju Radolović ili Danijela Ferića.

- Točno. No, to je možda tako u odnosu na širu javnost. No mislim da me dosta Istrana već poznaje, a poznaju me i mnogi naši članovi jer sam dosta aktivan član stranke. Ali to i nije toliko bitno, koliko je bitno da su svaki izbori pa i unutarstranački, prilika da se predstave novi ljudi i nove ideje. Ako se ljudi budu slagali s tim načinom razmišljanja da svaki član stranke mora osjetiti da on odlučuje, da je njegovo mišljenje bitno, da on sudjeluje u radu stranke, a ne da je samo neko ime na papiru i nema nikad priliku reći o nekim stvarima ono što on misli, svašta je moguće, pa i ta mala, kvalitativna revolucija unutar SDP-a. Jer, ovo zaista nije dobro. Svi naši članovi moraju dobro razmisliti što žele i koji im je cilj, a pogotovo ima li kandidat za predsjednika stranke onaj ključni, integrirajući faktor u sebi, ili će rastaviti stranku na proste faktore, da tako kažem. Uz dužno poštovanje i slaganje s nekim stvarima koje je kolega Grbin do sad govorio, bojim se da će njegov izbor za predsjednika stranke dovesti do još većih problema i urušavanja SDP-a.

Niski udarci

- Zanimljivo je da su dva Puljanina u utrci za predsjednika SDP-a, čak je to nekako i znakovito s obzirom na naziv same stranke i uvjerenja koja ona zastupa. I SDP i Pula se u nekim dijelovima države smatraju „crvenima“ i „jugonostalgičarima“. Smeta li vam to?

- Pa ne znam tko to tako gleda, stvarno. Gledajte, svugdje ćete naći nekoga tko će vam se uz kavu žaliti kako je prije bilo bolje. Ako je to jugonostalgija, onda je taj netko jugonostalgičar. Ali ako maknemo taj naziv, što bi bilo primjerenije, ljudi ne žale za sistemima, nego za životom kakav su imali, a ako je taj život bio stabilniji, sretniji, ako ste mogli plaćati kredite, priuštiti si od normalne radničke plaće auto, stan ili godišnji odmor, imati zbrinutu djecu, i tako dalje, a danas jedva spajate kraj s krajem, onda naravno da ćete više podupirati sistem koji vam je to omogućavao. A drugo, iako je Peđa iz Pule i iz ovog je gradskog ogranka započeo svoju karijeru, ja njega ne mogu smatrati Puljaninom jer je i sam rekao da njega ovaj grad ne zanima. A to je problem koji ne treba tako olako shvatiti, jer osobno smatram da ako tebi nije stalo do tvog rodnog grada u kojem si odrastao, kako će ti biti stalo do nekog drugog kraja s kojim nemaš nikakve veze?

- Ali Peđa Grbin je do sada već dobio značajnu podršku unutar SDP-a. Smatrate li da mu možete konkurirati?

- To što je dobio podršku četiri ili pet poznatijih članova SDP-a je najmanji problem, ali je lijepo, i ja mu čestitam na tome. Pitanje je što misli naših 35 tisuća članova i kome će oni dati podršku. Kolega je definitivno krenuo u kampanju i kandidaturu i prije nego što je ona raspisana, međutim, iza te frakcije stoje činjenice i istupi u javnosti kojima su nanijeli ogromnu štetu stranci. Čini mi se da su im ljudi puno toga zapamtili, da su uočili neke nepotrebne niske udarce, ali vidjet ćemo što će biti na kraju.

- Koji bi po vama trebali biti prioriteti politike SDP-a na nacionalnoj razini?

- Po meni se SDP mora definirati prije svega prema onome što mu stoji u imenu, a to je društvo, to je narod. Znači, moramo brinuti o socijali, o radnicima, o običnim građanima, o obespravljenim ljudima koji ostaju bez svega zbog kredita, koji jedva spajaju kraj s krajem, mislim da se SDP mora u tom smjeru razvijati. Mora odrediti svoju liniju djelovanja i ne se stalno referirati na druge stranke nego raditi i slijediti svoj put. Mi moramo omogućiti ljudima da se oslone na nas i da im mi zaista želimo dobro. Moramo se prestati baviti sobom i početi se baviti onime čime trebamo, a to su ljudi svuda oko nas. Ne želim živjeti u društvu u kojem su tako velike razlike u svakom pogledu, u kojem ljudi tmurno hodaju gledajući u pod, u kojem nema više sreće i veselja, u kojem djeca plaču kada ih se deložira iz njihovih domova, kada roditelji ne mogu djetetu kupiti sladoled. Da bi se to promijenilo, gospodarstvo mora postati prioritet, jer ovo što sad imamo nije gospodarstvo. Zatim se treba posvetiti radničkim pravima, zdravstvu, zaštiti žena i djece, a posebice školstvu koje mora početi stvarati kadar koji može konkurirati na tržištu čim izađe iz škole ili sa fakulteta. I, moramo zaista, a ne samo deklarativno, početi pripremati našu djecu za život i dati im temeljna životna znanja. Mi to već odavno nemamo, a svi bruje o nekakvim švedskim i ne znam kakvim školama u kojima se djecu uči šivati, kuhati, voditi kućni budžet, uzgajati svoj vrt i tako dalje. Praktične stvari nam užasno fale.

Isprazna prepucavanja

- Koju od aktualnih stranaka na državnoj razini vidite kao potencijalnog partnera SDP-a ili barem suradnika?

- Pa, na ovim se izborima nekako iskazala ova platforma Možemo! Koja svakako zastupa određene slične interese kao mi. Premda su oni u početku, ako se ne varam, bili dosta tematski koncentrirani na Grad Zagreb i rušenje Bandića, ipak su u cijeloj zemlji dobili dosta glasova i ušli su Sabor. Osobno nisam protiv suradnje ni s kim tko cijeni i propagira neke stvari koje su nama bitne ili tko ima neki projekt, plan ili program koji je kvalitetan i treba ga podržati. I nemojmo se vraćati u nazad. Ako smo već postigli neka prava i jednakosti, idemo naprijed, nikako nazad, moramo se razvijati, poštivati ljudska prava i raditi na projektima koji će donijeti ljudima boljitak. Građani ništa nemaju od toga tko će biti predsjednik neke stranke. Država nam se pretvara u pustoš, mladi ljudi nam odlaze, stari umiru, sve manje djece nam se rađa i mi već odavno nemamo vremena za nekakva isprazna politikantska prepucavanja. Mi moramo djelovati, ljudi moji. Ne mogu prihvatiti da nam Slavonija ostaje prazna, a nekad je bila žitnica ovih prostora. Ne mogu prihvatiti da je neko voće ili povrće koje putuje šleperima tisućama kilometara do nas jeftinije od onog uzgojenog tu, na kućnom pragu. Tu nešto ne štima, i moramo vidjeti što to ne štima i riješiti to na način da poljoprivrednik može živjeti od svog rada, i moramo dovesti prvo domaće proizvode do potrošača, a tek onda uvesti onoliko koliko nedostaje. Ali o tome netko nešto ipak zna, i takve ljude moramo slušati, jer ne možemo svi biti stručnjaci za sve. A naši su političari, čini mi se, prestali slušati one u čijem interesu bi trebali raditi.

Povezane vijesti

• Grbin protiv najave poskupljenja boravišne pristojbe
• Grbin: SDP uputio u proceduru dopunu Ovršnog zakona
• Vlada odbila prijedlog SDP-a da se zakonom spriječi ovrhe cijele plaće