obljetnica smrti
Robert Frank ZA: Tuđman – u smrti veći nego za života
Tuđman državnik pokazao se boljim nego Tuđman političar. Na međunarodnom planu vukao je jake, moćne poteze, dok je na domaćoj političkoj sceni pokazivao visoku razinu netolerancije prema suprotnim mišljenjima. Teško se nosio s kritikom, nije prihvaćao politički poraz, nije želio potvrditi novog zagrebačkog gradonačelnika jer nije dolazio iz redova njegove stranke. Puno je toga dobroga, nažalost, kompromitirao nekim lošim potezima
Prvo, da bude jasno: Hrvatska nije mogla izbjeći rat sa Srbijom i njihov napad kao krunu hegemonističke politike 19. i 20. stoljeća. Franjo Tuđman nije paktirao sa Slobodanom Miloševićem. Teze o njihovoj podijeljenoj odgovornosti za ratne strahote proizlaze iz krivih pretpostavki o dogovoru Tuđman-Milošević. One su netočne, tendenciozne i neargumentirane. Svako vrijeme, posebno ratno, traži svoje lidere pa tako mirnodopski predsjednik ne mora nužno biti dobar ratni predsjednik. Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u sebi je sažimao odlike vojskovođe, povjesničara, političara i državnika koje su u ratu, sa svim svojim krajnostima, došle do uglavnom pozitivnog izražaja. Nasuprot tome, mirnodopsko razdoblje, koje je nastupilo nakon Oluje u kolovozu '95. godine, pokazalo je sav njegov demokratski deficit, suspenziju zakona i vladavinu političkog voluntarizma.
Tuđman je, valja to naglasiti bez podcjenjivanja i s poštovanjem, krajem 80-ih bio pravi čovjek na pravom mjestu u pravom trenutku. Precizno je anticipirao raspad istočnog bloka i njegovih satelita. Od svih hrvatskih političkih lidera prvi je krenuo na težak, mukotrpan i rizičan put osvajanja vlasti, prethodno tražeći ruku suradnje s emigracijom. S njom i s antifašistima postigao je privremenu, djelomičnu i nužnu pomirbu, uspostavio je barem prividni balans i spriječio moguće unutarhrvatske sukobe. U duši je, naravno, ostao antifašist svjestan, s druge strane, da su za ratnu pobjedu potrebni svi spremni na borbu, pa i nasljednici onih koji dolaze sa suprotne strane iz razdoblja 1941. do 1945. Tuđman je, naprosto, predobro znao da se rat ne dobiva ni domoljubnim pjesmama, ni uvjeravanjima s Miloševićem, a još manje s hipijevskim i mirotvornim cvijećem u cijevi tenka. Bio je svjestan da se pobjeđuje u bespoštednoj borbi gdje smrt svakodnevno sustiže život i gdje su hrvatske žrtve nažalost neminovne i brojne. Nažalost, u raspletu situacije, kad su se razotkrili brojni patološki kriminalci u nacionalnim redovima, lopine koje su s protektivnom značkom HDZ-a otvoreno krale gdje su stigle prazneći bankovne račune kao da su njihova privatna samoposluga, Tuđmanova politička ideja je značajno devalvirala. No bez obzira na to, njegove zasluge su velike i neosporne.
Nije bio negativac
Tuđman državnik pokazao se boljim nego Tuđman političar. Na međunarodnom planu vukao je jake, moćne poteze, dok je na domaćoj političkoj sceni pokazivao visoku razinu netolerancije prema suprotnim mišljenjima. Teško se nosio s kritikom, nije prihvaćao politički poraz, nije želio potvrditi novog zagrebačkog gradonačelnika jer nije dolazio iz redova njegove stranke. Puno je toga dobroga, nažalost, kompromitirao nekim lošim potezima. Iznimno težak i ponekad pretjerano isključiv, Tuđman nije bio politički svetac, još manje anđeo, a ni Mesija. No, nije bio ni negativac kakvim su ga protivnici željeli prikazati. O njemu su plasirane brojne laži, a jedna od najznačajnijih odnosila se na neizmjerno obiteljsko bogatstvo Tuđmanovih. Ono se prema legendama kretalo oko nekoliko stotina milijuna maraka. Mediji su se natjecali u licitacijama koliko su Tuđmanovi financijski teški. No, ispalo je da se radilo o jeftinim podmetanjima kojima ga se htjelo diskvalificirati. U Tuđmanovih nema i nije bilo ni stotina ni desetina ni milijuna eura. Samo, koga to sada više briga. Tuđman je tada zaliven katranom i posut perjem. On i njegova obitelj jednom su žigosani zauvijek.
Sada, s vremenskim odmakom od njegove smrti, puno se hladnije, racionalnije i analitičnije, bez nepotrebnih i opterećujućih strasti, može sagledati njegov doprinos u stvaranju Hrvatske. A on je velik. Možda nije kolosalan koliko bi to htjeli njegovi sljedbenici, ali bi ga bilo pogrešno reducirati na razinu prolaznog političara koji je napravio ono što bi i svatko drugi na njegovom mjestu. Nije to baš tako. Tuđman je u atmosferi inferiornosti prema neprijatelju i s nenaklonjenom međunarodnom zajednicom donosio teške, pravodobne i uglavnom ispravne odluke. Prvi demokratski izabrani hrvatski predsjednik nije bio slučajni prolaznik, nego važan akter, nije sa strane gledao rađanje Hrvatske, već je u tome aktivno sudjelovao. Pritom je sam sebi znao biti najveći neprijatelj: nezgrapan u izjavama, sa zlokobnim šrkgutanjem zubima kad se obraćao protivnicima, puštao je dojam nesimpatičnosti. Iza grube vanjštine ipak se skrivao osjećajan čovjek koji je, kad su se prebrojavali naši mrtvi, pokazivao emocije poslije ih skrivajući možda misleći da su u javnoj manifestaciji one slabost koju će netko iskoristiti protiv njega i Hrvatske.
Veći nakon smrti
Bilo bi potpuno promašeno Tuđmana promatrati van konteksta vremena i događaja u kojima je djelovao politički i državnički. U ekstremnim ratnim uvjetima Tuđman je nekad bio isto tako ekstreman i radikalan. Nekad je prelazio mjeru, imao loše procjene i povlačio krive poteze. Ono što mu nije trebalo bio je ratni sukob s Bošnjacima. U Bosni ih je izgubio kao prirodne partnere prihvaćajući kratkotrajnu vojnu suradnju sa Srbima. Šteta je bila neizmjerna jer je takvom politikom značajno kompromitirao brojne pozitivne poteze. Svoju veličinu Tuđman bi pokazao da je sa završetkom rata otišao iz politike. Nije osjetio kad je došao trenutak odlaska. Preskočio ga je vodeći državu do smrti sve lošijim smjerom. Efekti njegovih loših odluka vidjeli su se odmah, a za one dobre koje će mu se naknadno tek priznavati bit će potrebna desetljeća. To je sudbina velikih ljudi u povijesno važnim razdobljima. Za života često neprihvaćen i neshvaćen, nakon smrti Tuđman kao da postaje veći nego što je bio kao predsjednik Hrvatske.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
