Camino. Camino de Santiago. Poznatijeg hodočašća valjda na svijetu i nema. Za njega je baš svatko čuo, mnogi su makar jednom poželjeli tim putem koračati, a velik je broj onih koji su se odvažili i prohodali svoj Camino.

Jer, tu se hoda na stotine kilometara da bi se čovjek vratio onom iskonskom sebi. Snimani su o Caminu ozbiljni filmovi, napisane brojne knjige, no i opet ostaje pitanje – zašto!? Što to Camino ima što ga čini drukčijim i kakva se to čovjek s tog nesvakidašnjeg puta vraća kući i svojoj svakodnevici!?

Mali milijun pitanja je tu kojima nije odolio ni Krešimir Macan, autor i voditelj Špice s Macanom.

Kako, uostalom, pitanja vezana uz Camino ne postaviti onom tko je taj put višekratno prohodao i onom koji je praktički netom nakon Špice krenuo na svoj Put.

Boris Trupčević je o svom doživljaju Camina napisao već dvije knjige. Siniša Drobnjak je kupio kartu u jednom smjeru odlučan prohodati Camino baš poput Trupčevića. A nije da im je, čini se čovjeku sa strane, išta u životu falilo.

Obojica su se u svojim poslovima dokazala.

Siniša Drobnjak je osnivač Dental Business Leadership summita i poduzetnik od 1995. godine. Vlasnik je tri uspješne tvrtke u regiji koje se bave razvojem IT rješenja, distribucijom izabranih proizvoda u dentalnoj medicini te poslovnom edukacijom vlasnika i menadžera zdravstvenih ustanova.

Boris Trupčević hrvatski je medijski menadžer, novinar i pisac s dugogodišnjim iskustvom u vodećim medijskim kućama.

Godine 2021. postao je CEO međunarodne tvrtke Foreo, specijalizirane za beauty-tech proizvode, a danas se bavi poslovnim konzaltingom, coachingom i mentoringom menadžera. Zašto onda Camino!?

Zašto i kako čovjek hoda tisuću kilometara da bi se, kako to veli Trupčević, vratio onom iskonskom sebi.

Poseban Put

Put svetog Jakova, poznatiji kao Camino de Santiago, odavno to nije samo religijsko putovanje. U početku ipak bi religija. Trupčević o Caminu zna gotovo sve, a i što ne zna kani naučiti, pročitati. Camino je, podsjeća Trupčević, nastao u devetom stoljeću, kada je jedan pustinjak otkrio ono za što se vjeruje da je grobnica apostola Jakova.

– Već od 10. stoljeća hodočasnici su krenuli prema Santiagu, gradu koji je nastao na mjestu njegove grobnice, da bi došli do katedrale koja je također na mjestu njegove grobnice u kojoj se, kako se vjeruje, dandanas čuvaju njegovi posmrtni ostaci, kazuje Trupčević.

Do 14. stoljeća Camino de Santiago bila je žila kucavica. Bitno je pritom znati da se ne radi o jednoj ruti, već cijeloj mreži puteva kako kroz Španjolsku, tako i kroz Francusku, Njemačku, Poljsku, kroz manje-više sve europske zemlje.

– Običaj je bio da se u Santiago ide od vlastite kuće. Tako se razvila ta mreža puteva, od kojih je najpoznatiji Camino, kazuje Trupčević.

Camino znači put. Milijuni hodočasnika su tim putevima i tim putem prolazili. Razvila se zarana i mreža prenoćišta, a templarski redovi štitili su hodočasnike od pljačkaša. Reći će Trupčević i to kako je uistinu unikatna posebnost Camina u toj baštini razasutoj cijelim putem, u tradiciji ugošćavanja i brige o hodočasnicima.

– Na svakom koraku postoje prenoćišta, komunalna, crkvena, privatna. Postoji fantastična infrastruktura. A najveća vrijednost su ljudi, ističe Trupčević. Jer, kako kaže, nije to ruta gdje ljudi dođu dobro opremljeni da prehodaju par stotina kilometara.

– Tamo svi koji dođu, a dolaze sa svih kontinenata svijeta, dođu s nekim dubokim osobnim razlogom. I putem to istovare, veli Trupčević.

Trupčević je odabrao najdužu rutu, prešao 1.000 kilometara. I Drobnjak ide njome, što i ne čudi za čovjeka koji je, primjerice, istrčao "100 milja Istre". Što li ga tjera i na Camino, i na dugačke maratone!?

– Svi mi koji krenemo u tom smjeru tražimo neki odgovor u sebi. Za razliku do većine ljudi koji traže odgovore negdje vani, ja bih rekao da jedan mali broj ljudi shvati da se odgovori nalaze u nama. I ovo je jedan od načina kako počinjemo tražiti odgovore u sebi. Ne znači da ga uvijek nađemo, ali ga tražimo, objašnjava Drobnjak.

Užitak, ne patnja

I njegov će put, njegov Camino, krenuti iz San Juana. To je ona tradicionalna žarišna točka okupljanja hodočasnika. Tu s francuske strane Pirineja, počinje put do Santiaga dug oko 800 kilometara.

– Mjesec dana hodanja. Ja sam radio 30-ak kilometara dnevno. Tisuću kilometara u 33 dana. Bilo je i onih s jačim ritmom i onih sporijih. Svatko bira svoj tempo. Na prvu se čini puno, ali treba razumjeti da je to jedino što radiš. Kreneš u osam ujutro, hodanje je tvoj posao i hodaš do pet-šest navečer, priča Trupčević.

I tako, većina bar, do Santiaga, makar je puno onih koji produže još malo dalje, prohodaju i Epilog, kako se zove hodanje od Santiaga do obale Atlantika. Cijene noćenja putem ne prelaze 15 eura, kaže Trupčević.

U crkvenim ili komunalnim prenoćištima budu i sedam, osam eura. Njegova je potrošnja bila između 50 i 60 eura dnevno, no ima, kako kaže, i onih koji su putovali puno skromnije, baš kao i onih koji su na put pošli bez ijednog eura.

Više pročitajte i pogledajte na portalu Pogled.

Povezane vijesti

• SLIJEPA POREČANKA MARINA RADOŠIĆ PREHODALA JE 450 KILOMETARA HODOČAŠĆA CAMINO "Izgorjela sam, pokisla, imala žuljeve, otekline na nogama, otrovanje hranom. Svega je bilo. Ali išla sam dalje..."
• Vrsaranka Deniza Paris Marinović hodala je 800 kilometara hodočašća Camino de Santiago "IŠLA SAM DA ZAHVALIM BOGU NA ONOME ŠTO IMAM"
• Zaživio Camino Banovina, hodočasnici oduševljeni Banovinom