Živjeti u sterilnom svijetu nije zdravo, a uporaba ovih sredstava za čišćenje i dezinfekciju je kemijsko nasilje nad osnovnom higijenom. Nije problem u čistoći, već u kemijskim svojstvima dezinficijenasa. Osim kožnih reakcija, osipa, urtikarija, akni, kontaktnog dermatitisa, doći će do porasta jačih alergijskih reakcija, respiratornih alergija i astme

Aktualna učestala upotreba sredstava za dezinfekciju ruku i okoline ima višestruke negativne posljedice po naše zdravlje i ravnotežu okoliša. Dok se štitimo od Covida-19 istovremeno otvaramo mogućnosti za druge poremećaje. Čovjek nije dizajniran za život u sterilnom okruženju. Primjerice, da bi djeca razvila imunitet ona se moraju igrati i u blatu. O tome i sličnim temama razgovarali smo s predstojnikom Zavoda za organsku kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu, prof. dr. Valerijem Vrčekom.

- Rekli ste da prevelika upotreba svih kemikalija uvelike utječe na imunološki sustav čovjeka, a posebno na još nedovoljno izgrađen imunološki sustav kod djece. Posljedično mogu se razviti alergije, astma, urtikarije i drugi slični simptomi. Dakle naš mehanizam obrane nije u poziciji da prirodno reagira u takvim nametnutim sterilnim uvjetima. Koje su posljedice?

- Da, narušen imunološki sustav prva je posljedica svakodnevne uporabe kemijskih sredstava za sterilizaciju okoliša. Aplikacija antiseptika, dezinficijenasa, antimikrobnih otopina, biocidnih patenata po kvakama, rukama, liftovima, tramvajskim sjedalicama ili po klupama u parkovima pretvara naš prostor u beživotne površine. Ovo je rat bez presedana protiv mikroorganizama, a kolateralne žrtve bit će upravo oni koji prvi povlače kemijsko oružje. Otopine, gelovi i sprejevi koji se masovno koriste ovih mjeseci sadrže spojeve poput kvarternih amonijevih soli ili kationskih dezinficijenasa, klorirajuća sredstva, perokside, alkohole, amine. To su agresivni kokteli koji su korozivni, iritirajući za kožu i pluća, zagušujući su, abrazivni, oksidirajući i toksični. Sve do pojave pandemije koronavirusa nitko ih normalan nije koristio svaki dan!

U mnogim zemljama zabilježena je eksplozija prodaje tih kemikalija. Svibanjska potrošnja ove godine jednaka je cjelogodišnjoj potrošnji iz 2019. godine. Američki centar za kontrolu bolesti bilježi 20 postotno povećanje trovanja dezinficijensima. Radi se o 45 tisuća poziva u prva tri mjeseca. To su prve žrtve straha od nečistih ruku. Vjerojatno i naš Centar za kontrolu otrovanja bilježi porast incidenata. Nažalost, većina prijavljenih slučajeva odnosi se na djecu. To je paradoks ove pandemije. Oni koji nemaju vidljive posljedice od zaraze koronavirusom, postaju kolateralne žrtve straha svojih roditelja. I učitelja. Podsjećam - učionice smo pretvorili u kemijske čistionice. Trujemo djecu da bismo zaštitili starije.

Živjeti u sterilnom svijetu nije zdravo, a uporaba ovih sredstava za čišćenje i dezinfekciju je kemijsko nasilje nad osnovnom higijenom. Nije problem u čistoći, već u kemijskim svojstvima dezinficijenasa. Osim kožnih reakcija, osipa, urtikarija, akni, kontaktnog dermatitisa, doći će do porasta jačih alergijskih reakcija, respiratornih alergija i astme. Ako ste ovog ljeta prvi puta osjetili ambroziju, razmislite, možda se radi o respiratornoj alergiji induciranoj kationskim dezinficijensima.

- Naglasili ste da globalno pretjerano korištenje dezinficijensa ili antiseptika može imati utjecaj na stvaranje superbakterija za koje današnja medicina još nema pravih odgovora - adekvatne antibiotike. Kakav je utjecaj dezinficijenasa na bakterije?

- Dezinficijensi, posebno oni obogaćeni kemijom antimikrobnog profila, neselektivno ubijaju sve bakterije. No, neke ipak prežive. S vremenom učestalog korištenja dezinficijenasa i antiseptika broj otpornih bakterija raste. Osim što su rezistentne na djelovanje vaših kućnih kemikalija, superbakterije postaju otporne na djelovanje antibiotika. To je pojava unakrsne rezistencije koja smanjuje broj djelotvornih antibiotika na tržištu. Antimikrobna rezistencija je prevažna javnozdravstvena tema, a oni koji isporučuju kemijske dezinficijense o tome - šute. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da će 2050. godine više ljudi umirati od superbakterija, nego od raka. Ovogodišnja pandemijska potrošnja antimikrobnih agenasa samo će ubrzati ostvarenje te procjene. U Lancetu je nedavno objavljena studija koja pokazuje da je polovica umrlih tijekom pandemije bila zaražena patogenim bakterijama. Jesu li oni umrli od Covida-19 ili sekundarne bakterijske infekcije - nije poznato.

Poseban problem pojave superbakterija i gubitka učinkovitih antibiotika jest farmaceutska industrija koja nije sposobna izmisliti nove antibiotike. S jedne strane to nije jednostavno, treba biti inovativan, a s druge strane kompanije nisu zainteresirane za tako rizične i neisplative projekte. Jer je vijek trajanja antibiotika na tržištu ograničen upravo pojavom superbakterija.

- Nekoliko puta dnevno nanosimo dezinficijense na ruke što ulazi u našu krv. Kolika je cijena svih tih mjera?

- Zdravstvena cijena premazivanja ruku biocidima je velika, ali trenutno nevidljiva. To je naplata s odgodom. Ako ne vjerujete, ponovimo ovaj intervju sljedeće godine. Barem deset posto nanesene količine dezinficijenasa apsorbira se kroz kožu i ulazi u krvotok. Mnogi sastojci dezinficijenasa su hormonski otrovi ili endokrini disruptori: kvarterne amonijeve soli, triklozan, parabeni, ftalati, sintetske arome, nanočestice srebra? To su tvari koje narušavaju hormonsku ravnotežu u ljudi, što znači da možete očekivati domino efekt poremećaja, neuroloških, imunoloških, reproduktivnih? Ako želite laboratorijske miševe učiniti neplodnima, operite im kavez dezinficijensima. To su poznate stvari.

- Kakav je utjecaj svih tih kemikalija na okoliš?

- Kemijska sudbina dezinficijenasa u okolišu je također važna tema. Nagomilavanje tih kemikalija u otpadnim i površinskim vodama posljedica je straha i pohlepe za sterilnim prostorom. U postrojenjima za obradu otpadnih voda, tijekom postupaka kloriranja ili oksidacija, dolazi do kemijske pretvorbe kationskih dezinficijenasa u još otrovnije spojeve, u kancerogene nitrozoamine. Ispušteni u okoliš, ti spojevi izazivaju oštećenja i bolesti kod vodenih životinja. To se mjeri. Neće me iznenaditi ukoliko se uskoro pojave znanstvene studije u kojima se otkriva prisutnost kationskih dezinficijenasa u pitkoj vodi. Prestali smo se rukovati sa susjedima, ali mahnito trošimo kemikalije kojima, na kraju priče, onečišćujemo okoliš svoga bližnjega.

Povezane vijesti

• TO JE ONO ČEGA SMO SE BOJALI: U Varaždinskoj županiji prvi pacijenti s lokalnom transmisijom bolesti
• RASTE BROJ ŽRTAVA KORONAVIRUSA U DALMACIJI U splitskom KBC-u preminule još tri osobe
• ALEMKA MARKOTIĆ: Sigurno cjepivo? Do primjene su potrebne najmanje tri godine, SVE PRIJE TOGA JE RIZIK ZA LJUDE