Mala remek-djela
Jaja ukrašava šlingom, za jedno treba do 4 sata
(Snimila Marija Lešić Omerović)
Vješte i mirne ruke, oštro oko, puno strpljenja i koncentracije, uz veliku dozu maštovitosti i kreativnosti - recept su za originalna šlingana jaja koja u svome domu u Županji marljivo izrađuje svestrana Amalija Romić, uživajući u stvaranju pravih malih remek-djela. Svako je jaje unikatno, a razigranim rupicama upotpunjenim konturom daje im prepoznatljive motive šlinge – cijenjenoga bijeloga bušenog veza na stolnjacima, šokačkim jastucima, rubinama ili drugim tradicijskim odjevnim predmetima, koji ima posebnu vrijednost.
Mašti na volju
Tu neumornu Županjku, odgojiteljicu u Dječjem vrtiću Maslačak, koja je ispratila generacije mališana, oduvijek su zanimale razne tehnike ukrašavanja jaja, a prije nekoliko je godina odlučila svoj uskrsni stol, čijem se uređenju u domu Romićevih pridaje posebna pozornost, uljepšati i šlinganim jajima.
- Jako volim slavonske motive, posebice šlinge koju već godinama rado prenosim i na staklo, na boce, vaze… i odlučila sam njome ukrasiti i uskrsna jaja. Pretraživala sam po internetu i otkrila tehniku šlinganja jaja, nabavila si preciznu bušilicu i krenula, ispričala nam je Amalija.
Počela je s guščjim jajima, koja su veća od kokošjih i znatno tvrđe ljuske, što je vrlo bitno, te tražene vapnenački bijele nijanse. Jaje najprije izbuši s dvije strane, ispuše, opere, dobro ga osuši, dezinficira i onda kreće na posao. U početku su joj jaja dosta pucala sve dok nije otkrila pod kojim kutom treba bušiti rupice, jer osnovno je pravilo, zaključila je, kako uđeš bušilicom u ljusku jajeta, tako moraš i izaći, "ne smiješ mrdnuti ni lijevo ni desno". Nikada unaprijed ne označava mjesta na kojima će ih bušiti, nego ih stvara i kreira u hodu, puštajući mašti na volju. Kad ih izbuši, jaja dobro obriše, uzima konturu za staklo i iscrtava detalje, ne prema unaprijed pripremljenom predlošku, već iz glave, stvarajući unikatne motive. Baš kao što se prilikom šlinganja tkanine rupice opšivaju koncem, ona ih na ljuski jajeta obrađuje konturom.
Sve to zahtijeva jako mnogo truda i vremena, i iza nje su, kaže, sati i sati druženja s bušilicom za fina rezbarenja. A sve to vrlo precizno, polako i strpljivo – za svoju dušu - jer radi ono što voli i istinski uživa izrađujući prave male uskrsne suvenire. To je, kaže, opušta i svaki je novi uradak veseli. Takvo jaje može stajati godinama i neće se raspasti.
Oslikava predmete
U nedostatku guščjih jaja rezbari i plastična. Za guščje su joj jaje potrebna tri do četiri sata, a plastično ošlinga za dva sata jer ne puca. Amalija se uspješno okušala u ukrašavanju i oslikavanju jaja na razne načine, ali ta joj je tehnika najdraža. Kombinirala je šlinganje i salvetnom tehnikom, gdje je na jaje dodala nekoliko cvjetića, a tu su i motivi čipke. Njezini uradci ovih dana plijene pozornost na izložbi pisanica u Pastoralnom centru Župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji. Najveća joj je satisfakcija reakcija fasciniranih ljudi koji se, rezgledajući ih, dive svakom detalju. U ožujku ih je izložila i na Sajmu zlatne niti u okviru Šokačkog sijela, a jedan je posjetitelj bio toliko oduševljen viđenim i odmah je kupio 10 komada za svoju mamu, koja obožava šlingu.
Amalija u svojoj kućnoj radinosti raznim motivima oslikava i boce, vaze, zdjele, čaše, šalice - od stakla, porculana, keramike... Prvu je bocu sama oslikala prije 25 godina - radili su u vrtiću s bojom za staklo i izrađivali naljepnice, i tada se odlučila i sama okušati u oslikavanju te otkrila svoj skriveni talent. Rado obilazi sajmove i izlaže, a najviše joj pomaže najmlađa kći Lana, dok su starija Iva i sin Jakob zauzeti fakultetskim obvezama.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
