SABORSKA ZASTUPNICA RADNIČKE FRONTE
KATARINA PEOVIĆ: Inflacija je klasno pitanje. Klasne razlike još će više doći do izražaja, ljudi u kriznim vremenima nejednakost i nepravdu jače osjete
Katarina Peović (Foto: Damjan Tadić / CROPIX)
Nekima ni sada nije loše, dok sve veći broj ljudi zapada u ozbiljno siromaštvo. Jedan od pokazatelja koliko su naši ljudi deprivirani je onaj o godišnjim odmorima. Više od 50 posto ljudi u Hrvatskoj ne može sebi priuštiti tjedan dana odmora izvan mjesta stanovanja. Da ne govorimo da dvoje ljudi s prosječnim plaćama nisu u mogućnosti sebi na odgovarajući način riješiti stambeno pitanje, naglašava Peović
Saborska zastupnica Katarina Peović, koju je javnost u ovom mandatu uočila po istupima posve različitima od onih što ih čujemo iz drugih lijevih stranaka, očekuje crnu ekonomsku jesen i loše dane za radnike usvoji li se novi Zakon o radu. U razgovoru za naš list Peović, koja je izabrana u osmoj, istarskoj-primorskoj izbornoj jedinici, potvrđuje i da se u Hrvatskom saboru, kada zasjeda, redovito okupljaju zastupnici progresivne ljevice da bi dogovarali zajedničku politiku te moguću suradnju za buduće izbore.
- Radnička fronta po istraživanjima rejtinga pripada u deset prvih političkih stranaka. Jeste li zadovoljni takvim rejtingom, posebno s obzirom na to da niste u Zeleno-lijevoj koaliciji?
- Treba uzeti u obzir i to da su nama ankete poslovično nesklone, na većini izbora smo postigli bolji uspjeh nego što su nam prognozirale, tako da je stanje sigurno i bolje. Mi smo se izlaskom iz te koalicije našli u teškim uvjetima djelovanja bez saborskog kluba, što je trajalo neko vrijeme. Stoga smo zadovoljni i jer smo ostali vidljivi i u teškim okolnostima. No, ne opterećujemo se anketama. Mi smo uvijek isticali da nam elektivne politike nisu cilj, svoje stavove ne prilagođavamo anketama javnog mnijenja, ne pokušavamo se svidjeti. Smatramo da je i to osnova pravih promjena u politici, dok se apatija birača javlja upravo zbog toga jer stranke prije izbora govore jedno, nakon izbora rade drugo. Većina birača zbog toga gubi nadu da je prava promjena moguća.
- Anka Mrak Taritaš izjavila je, prenosi Globus, da se u Saboru (do ljetne stanke) na tjednoj razini okupljaju predstavnici centra i ljevice i smišljaju strategiju za izbore. Je li to tako i zagovara li RF prijevremene izbore?
- Istina je da se tzv. progresivna opozicija okuplja na tjednoj bazi u Saboru, a snažno smo se povezali upravo oko inicijative koju je pokrenula Radnička fronta za vraćanje prava na pobačaj u Ustav. Godinama smo upozoravali da žensko pravo na izbor u Hrvatskoj ugroženo i da je napad na reproduktivna prava žena počeo onaj trenutak kada se 1990. iz Ustava izbacilo pravo na pobačaj koje je bilo upisano u Ustav iz 1974. godine. Na jesen ćemo pokrenuti i referendum ukoliko to bude potrebno.
Izbori (ni)su prioritet
- Tražite izbore prije zakonskog roka?
- Prijevremeni izbori su uvijek opcija, no RF ne doživljava svoju politiku kao politiku izbornih ciklusa. Mi konstantno upozoravamo da je prije svega potrebno stvoriti društveni konsenzus oko ključnih promjena prije svega za one koji žive od svojega rada, a to su svi osim tankog sloja privilegiranih koji žive od tuđeg rada.
- Imate li u izgledu neku koaliciju ili samostalan izlazak?
- Kao što sam rekla, nama fokus na izbore nije prioritet, iako nam prisutnost u parlamentu uistinu donosi izvore prihoda za rad i veću vidljivost, pa smo stoga i mi naravno prisiljeni uklopiti se u te okvire. Što se tiče mogućih koalicija, već sada pokušavamo u Saboru okupljati opoziciju oko bitnih tema, te afirmativno surađivati sa svima na pitanjima koja smatramo važnima - od vraćanja prava na pobačaj u Ustav, do Zakona o radu koji je Vlada uputila u proceduru, pa do pitanja inflacije i krize. Na lokalnoj razini surađujemo ili podržavamo neke inicijative. Tako smo prije par dana s lokalnim SDP-om i nezavisnom listom Vrime je! u općini Seget iznijeli jednu malu pobjedu. Lokalni HDZ-ov načelnik, nasljednik notornog Vilima Zulima, nakon naše akcije ispred antifašističkog spomenika koji je zatrpao smećem i zaklonio velikom reklamom, odlučio je samo dan nakon našeg prosvjeda tu reklamu maknuti, a prostor oko spomenika očistiti.
- Prema posljednjem istraživanju RTL-a, novoostvareni Socijaldemokrati ne osvajaju simpatije birača i slabiji su od RF-a. Ipak, jesu li potencijalni partner?
- Mogu samo ponoviti da je fokus na izbore izbjegavanje pravih tema i pitanja u politici. RF je mogao izabrati biti stranka praznog populizma i ići na način na koji drugi ulaze u politiku, zasigurno bismo bili puno bolje pozicionirani. Mi uporno odabiremo teme koje nisu popularne, stvari o kojima drugi ne žele pričati jer nije oportuno, pitanja na koja nakon izbora drugi odgovaraju da se "ne može", a prije izbora sve se moglo.
- Konkretnije?
- Upozoravamo na potrebu pravednije preraspodjele – da se pomaže ljudima a ne kapitalu, da se privatno vlasništvo ne štiti po svaku cijenu, pogotovu ne u trenucima ogromne inflacije i krize. Čim govoriš o porezima – koji omogućavaju pravedniju distribuciju bogatstva odmah dolaziš na crnu listu ekonomskih liberala i medija koji su mahom na tim pozicijama. Govorili smo o tome da se treba oporezivati štednja najbogatijih, zagovaramo progresivno oporezivanje, porez na bogatstvo, zagovaramo porez na digitalne divove - Google, Facebook, Amazon. No, često se pokazuje da je RF politička avangarda. Nakon nekog vremena naše teme preuzimaju i drugi, pogotovu u trenucima kojima te, nekad radikalne teme postaju korisne. Na jesen očekujemo još veći udar na standard društvene većine. Tada će mnogi naši prijedlozi dobiti na težini. Za Socijaldemokrate mogu reći samo to da mi je drago da su odlučili podržati našu inicijativu oko koje smo okupili oporbu, a koju je inicirala Radnička fronta, onu za vraćanje prava na pobačaj u Ustav RH.
Vruća hladna jesen
- Kako ocjenjujete vječni hrvatski paradoks: dvije trećine građana smatra da Vlada vodi Hrvatsku u krivom smjeru, dok vladajuća stranka dobiva najviše glasova, oko trećine. Stvara li se tu kritična masa birača koja traži promjene?
- HDZ na vlast dovode dvije društvene skupine. Prvi su oni koji imaju koristi od njih, drugi su oni razočarani i poniženi koji ne izlaze na izbore jer nemaju osjećaj da mogu bilo što promijeniti. Zadaća progresivne politike je da te razočarane potakne da izađu na izbore. No, to se neće desiti sve dok se politike iz elektivnih kalkulacija i osobne koristi i stvaranje uvjeta za pogodovanje privilegiranim grupacijama, ne pretvore u politiku za opću korist, za javno dobro, protiv privatnog interesa.
- Očekujete li, otrcano rečeno, vruću političku jesen? Ili će ona biti hladna zbog nedostatka plina i ogrijeva, te slabije kalorična zbog poskupljenja hrane?
- Prema zadnjim podacima, u prva dva kvartala američki BDP je pao, što znači da su tehnički ušli u recesiju. Ukoliko se zadrži taj trend, kriza će se sigurno preliti i kod nas. Tipično je da se, kao i kod prošle recesije, kriza u nas zadrži dulje i ostavlja teže posljedice. Očekujemo da će Vlada u tim uvjetima krenuti s još snažnijim rezovima i štednjom koja će pogoditi radnu većinu, dok će privilegirane elite još i profitirati.
- Vlada priprema Zakon o radu koji pogoduje poslodavcima?
- Zakon o radu uputili su u vrijeme godišnjih odmora u e-savjetovanje. Došlo je 774 komentara, redom negativnih. Taj će Zakon, ukoliko bude izglasan, omogućiti da se radnicima ne isplate pune plaće, već ih poslodavac može zakinuti svaki mjesec za 30 posto u nejasno definiranim izvanrednim uvjetima. Dakle, u doba kada tvrtka zarađuje (ekstra)profite, radniku nitko ne isplaćuje veću plaću, no kada dođe razdoblje krize automatski mu se reže plaća. Čovjek bi rekao da u kapitalizmu poduzetnik, a ne radnik treba poduzimati rizik, no vidimo da nije tako. Nadalje, bit će omogućeno da radnici četiri mjeseca rade bez dana odmora s pauzom od 8 mjeseci između takvih perioda. U zemlji u kojoj se često ni postojeći prekovremeni sati ne plaćaju, u kojoj plaća nije dostatna za osnovne potrebe, a radnici rade više od EU prosjeka – HDZ donosi prijedlog povećanja dodatnog rada s 8 na 16 sati! Da ne govorimo o drugim prijevarama koje kriju ove izmjene Zakona o radu, od nastavka prakse po kojoj smo šampioni u EU - ugovorima na određeno, do zaštite digitalnih platformi od bilo kakvih tužbi, umjesto da se zaštiti radnike, pa do prebacivanja socijalne skrbi za nemoćne i starije na radnike odnosno uglavnom radnice kojima će sada biti „omogućeno” da za njih brinu, uz rad od kuće.
- Mogu li te okolnosti – moguća nestašica, visok inflacija i osiromašenje građana, posebno onih s najmanjim plaćama – pokrenuti političke promjene?
- U takvim uvjetima neće svima biti isto – inflacija je klasno pitanje. Klasne razlike još će više doći do izražaja, ljudi u kriznim vremenima nejednakost i nepravdu osjete jače. Nekima ni sada nije loše, dok sve veći broj ljudi zapada u ozbiljno siromaštvo. Jedan od pokazatelja koliko su naši ljudi deprivirani je onaj o godišnjim odmorima. Više od 50 posto ljudi u Hrvatskoj ne može sebi priuštiti tjedan dana odmora izvan mjesta stanovanja. Da ne govorimo da dvoje ljudi s prosječnim plaćama nisu u mogućnosti sebi na odgovarajući način riješiti stambeno pitanje.
Inflacija pojela sve
- Vlada kao "adute" za buduće izbore, možda u 2023. godini, priprema dobre rezultate sezone, ulazak u eurozonu i izgledni ulazak u šengenski prostor. Hoće li se na tome dobivati ili gubiti glasovi?
- Iduće godine očekuje se osjetni pad standarda, kad kriza eskalira malo koga će impresionirati HDZ-ova kampanja. Pitanje je za koga je to sezona bila dobra i koliko društvena većina osjeća to na svojem standardu. Inflacija je pojela sva nominalna povećanja prihoda koji su i prije bili nedostatni. Sada se s poskupljenjima zapravo zbiva realan pad plaća, odnosno pad kupovne moći većine.
- Kakvo je Vaše stajalište o uvođenju eura, slažete li se s ocjenom da će sve poskupjeti?
- Vlada i HNB su nas u kontekstu visoke inflacije gurnuli u eurozonu, makar su brojni ekonomisti pa čak i nobelovci poput Josepha Stiglitza upozoravali na ono što je i laicima jasno – da sada nije trebalo nikako ulaziti u eurozonu te da važnost upravljanja vlastitom valutom može biti posebno od koristi u situaciji izgledne ekonomske krize, odnosno recesije.
- Primjeri iz zemalja EU su različiti?
- Uzmimo samo primjer Italije koja je do 2000. godine spadala u G7 - 7 najrazvijenijih zemalja na svijetu, dok je imala liru. Jačanje konkurentnosti izvoza postizalo se ciljanim devalvacijama lire. Nakon 2000-tih Italija rapidno propada počinje se svrstavati u tzv. PIGS skupinu zemalja na EU začelju koje bitno zaostaju za zemljama EU centra. Primjer Grčke pokazuje da se u nedostatku vlastite valute nije mogla provesti alternativa nametnutim politikama štednje od strane tzv. Trojke (MMF, EU, ECB) a koje su proizvele pravu humanitarnu katastrofu. Upravo nedostatak vlastite valute onemogućio je da se kriza amortizira socijalno pravednije. Problem je i što se unutar EU vanjskotrgovinske nejednakosti ne mogu rješavati jer EU nije fiskalna unija, već se konkurentnost najslabijih postiže srozavanjem cijene radne snage, tzv. internom devalvacijom. Naše će se zaostajanje samo učvrstiti ovim korakom.
- Nakon slučaja Matijanić i drugih neuspjeha ministra Vilija Beroša, treba li opozicija ponovno tražiti njegovu smjenu? Ili bi to po treći-četvrti puta bilo smiješno?
- Nije stvar smjene jednog ministra, došao bi isti ili i gori od ovog, ali je potrebno otvoriti raspravu o tome što uništava naše zdravstvo, na koji način privatno zdravstvo parazitira na javnome što preko outsourcinga usluga koje skupo plaćamo, što preko tzv. dvojnog rada liječnika. To se parazitiranje odvija uz asistencije ministara koji sustavno, godinama, isisavaju javne novce puneći privatne džepove. Afera Medikol je tipična, plaća se privatniku uslugu pregleda na način da se nekoliko puta preplatio iznos koji je dovoljan za nabavku uređaja. Umjesto da se nabavi uređaj u javnom zdravstvu, ministri odlučuju puniti džepove privatnika.
- Dakle, privatno zdravstvo pobjeđuje javno uz pomoć politike?
- Odnos privatnog i javnog je ključan uzrok urušavanja javnog zdravstva. Vladu Matijanića nisu primili u bolnicu ne samo zato jer je došlo do individualne greške - njih nekoliko po svemu sudeći - već i zato jer se naš zdravstveni sustav sistematski urušava pa se svaki pritisak na javno zdravstvo pokušava riješiti tako da se sustav brani od pacijenata, umjesto da se pruža pomoć. O stanju u javnom zdravstvu u nas najbolje govore brojke: u apsolutnim iznosima u Hrvatskoj izdvajamo tek 1.014 dolara po glavi stanovnika godišnje, dok je prosjek izdvajanja za zdravstvo u Europi 4.000 dolara. Izdvajamo četiri puta manje od prosjeka, dok primjerice, nama susjedna Slovenija izdvaja duplo više od nas, 2.200 dolara!
Devastirano sustav obrazovanja
- Dolazite iz prosvjetnih redova. Je li školstvo, generalno gledajući, bolje vođeno?
- Školstvo je devastirano, što se može vidjeti i poplavom lažnih diploma i stručnih studija, pojavom sveučilišta za koje se pišu zakoni prema kojima ta sveučilišta ne trebaju prolaziti akreditaciju, kao što je bilo slučaj sa Sveučilištem Obrane i sigurnosti. Fakulteti ne moraju pokazati niti minimum kapaciteta za obrazovanje kadrova, jedino što trebaju je biti podobni. Pratimo poplavu sveučilišnih programa, poput onih na katoličkom sveučilištu gdje se u sklopu ginekologije ne podučava pobačaj. Na srednjoškolskoj razini pratimo devalvaciju odlikaša, ali i smanjene mogućnosti za grešku djece slabijeg materijalnog statusa. Ako si kiksao u samo jednom predmetu u višim razredima osnovne škole, nećeš se moći upisati u gimnaziju.
- I roditelji i djeca kažu da se "školuju za EU"?
- Naši ljudi često sarkastično na situaciju u zemlji odgovaraju da će svoju djecu poslati u inozemstvo, ali ne računaju da je doba dobrog obrazovanja dostupnog za sve iza nas i da neće ostati puno mogućnosti za njihovu djecu ukoliko nisu bogati. Ono što će im ostati kao jedini izbor su slabo plaćeni poslovi u uslužnim djelatnostima. Vlada je najveći fokus na famozne reforme stavila na to da osigura jeftinu i slabo plaćenu radnu snagu.
- Kako gledate na verbalni rat između predsjednika Republike i Vlade? Pokazuje li to koliko smo netolerantna sredina?
- To je spektakl koji skriva prave probleme.
- U vanjskoj politici stavovi RF-a se pokazuju drukčiji nego parlamentarne većine i većine opozicije. Zašto niste podržali ulazak Švedske i Finske u NATO – iako će teško ući bez turske potvrde koja je neizvjesna?
- Radnička fronta je glasala protiv primanja Švedske i Finske u NATO savez ne zbog tih zemalja, niti zbog stava predsjednika Zorana Milanovića prema tom pitanju vezanog uz BiH, već zbog dosljednog stava RF-a prema NATO savezu. Radnička fronta je protiv militarizma, zalaže se za internacionalističku progresivnu politiku povezivanja različitih zemalja na osnovi solidarnosti i zajedničkih interesa, odbijajući pritom podvrgavanje interesima i zahtjevima moćnijih sila i pristajanje na podređenu ulogu u međunarodnim organizacijama i savezima.
- A sankcije Rusiji? Jesu li neučinkovite, kako kaže Milanović, ili su neophodne, kako kaže Vlada?
- Sankcije sigurno ostavljaju traga ali najviše na onima koji nisu odgovorni za rat – na radnu većinu, kako u Rusiji tako i u EU.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
