KANDIDAT ZA PREDSJEDNIKA STRANKE

INTERVJU Miro Kovač: HDZ je prema Istri trebao imati drugačiju politiku. Nismo uvažavali istarski mentalitet

| Autor: Milan PAVLOVIĆ

U svega nekoliko dana Istru su posjetila oba predsjednička kandidata na skorim unutarstranačkim izborima u HDZ-u. Dolazak Mire Kovača i njegova tima s kojim se sinoć predstavio u pulskom Domu hrvatskih branitelja izazvao je veliki interes lokalnog članstva i simpatizera HDZ-a, a neposredno prije nego što im se obratio u kratkom razgovoru za Glas Istre osvrnuo se na dosadašnji tijek kampanje i svoja očekivanja od ovih izbora.

- Držim da se naša kampanja odvija u dobrom smjeru jer nailazimo na izuzetno pozitivne reakcije među ljudima na terenu. Imali smo dobra druženja s članovima stranke u raznim dijelovima Hrvatske i vjerujem da će i ovo u Puli biti isto takvo. Ja ovo naše predstavljanje članstvu nazivam druženjima, a ne skupovima, jer cilj nam nije postići na njima nekakvu masovnost koja, kako se u zadnje vrijeme pokazalo, ako je isforsirana ne donosi rezultate. To smo vidjeli na izborima za Europski parlament kad smo imali ogroman stranački skup u Ciboni, a to nam nije pomoglo, a isto se ponovilo i na predsjedničkim izborima. Dakle idemo ljudima i   razgovaramo, i činjenica je da oni vape za promjenama, no vidjet ćemo na kraju kako će članstvo odlučiti i hoće li glasovati po savjesti ili po naputku. Osobno sam uvjeren u to da je HDZ-u potrebna promjena politika i vodstva kako bismo mogli osigurati pobjedu na sljedećim izborima.

 - Koje su najveće zamjerke aktualnom vodstvu i predsjedniku Plenkoviću?

- Više puta sam ponovio svoje mišljenje da se ušlo nepotrebno u sukob s ljudima sličnih razmišljanja i sličnog svjetonazora. Ono što se dogodilo 2019. na europskim izborima je bila poruka glasača nama da se to više ne radi, jer se naše biračko tijelo podijelilo. Nadalje, odluke u stranci su se donosile svojevoljno, bez konzultacije članstva i to se činilo i u slučaju raskida koalicije s Mostom i u slučaju ratifikacije Istanbulske konvencije. To su sve bile stvari koje su se napravile, a da se prije toga nisu pitala nadležna stranačka tijela. Mi takav način rada želimo promijeniti i vratiti se članstvu. Pitat ćemo ljude što misle o nekim stvarima. Ja tu volim ponekad napraviti paralelu s nekim strankama iz naše političke obitelji. Primjerice, u CDU-u su prije desetak godina imali veliki prijepor o tzv. „predinplantacijskoj dijagnostici“, odnosno smije li se u slučaju trudnica dozvoliti pregled njihova djeteta po eventualnim genetskim defektima. Tu je izbila velika frka u stranci, imali su opći sabor i na njemu organizirali referendum, odnosno izjašnjavanje delegata o tom pitanju. Držim da smo tako i mi u HDZ-u mogli pitati članstvo o pitanjima koja izazivaju prijepore i ne ići u konflikt s njima, a to se radilo. Primjerice one koji su bili za inicijativu za referendum proglašavalo se nepismenim marginalcima i ljudima koji ne razumiju, a to se tako ne radi. Mi još uvijek osjećamo posljedice takvog postupanja i zato to moramo promijeniti. Isto tako, kad je riječ o našem identitetu, vrlo je važno u ovim vremenima rastuće europeizacije, u smislu politika i rastuće ekonomske globalizacije, imati jasne stavove. HDZ nije liberalna stranka, nije elitistička stranka. On je tako koncipiran da je najveća hrvatska stranka narodnjačkog tipa i stranka koja u svom korpusu najviše okuplja ljude demokršćanske, državotvorne, domoljubne i suverenističke orijentacije. Kad je HDZ tako postavljen, kad daje ljudima priliku da mogu te svoje stavove bez kompleksa izražavati i nudi raspravu o pravcu u kojem stranka ide, onda je HDZ najjači i nepobjediv. To trenutno nije slučaj i zato želimo to promijeniti i vratiti HDZ na pobjednički kolosijek.

- Pokazalo se puno puta da trenutni politički rejting ne znači previše za ishod političke utakmice, no vjerujem da vam nije ugodno u tom rejtingu gledati u leđa SDP-u. Krivite li za to aktualno vodstvo stranke?

- Uvjeren sam da je i to posljedica toga što se stavovi i pozicije stranke nedovoljno jasno komuniciraju članstvu i smatram da se to mora mijenjati, odnosno da se o našim politikama i nekim bitnim stvarima moramo vrlo jasno izraziti. Mi u nekim situacijama imamo stavove koji su identični onima koje ima SDP. Najbolji pokazatelj je nedavni slučaj u Imotskom i spaljivanje lutke na karnevalu. Netko može kazati da je to bilo ukusno ili da je bilo neukusno i ja ne ulazim u to, no činjenica je da se radilo o karnevalskoj satiri. Ako mi prihvaćamo u drugim prigodama u Hrvatskoj da postoji satira, kada se ona možda događa nauštrb vrijednosti nekih ljudi koji su konzervativniji i pritom nema nikakvih ograda i osuda, onda je neprihvatljivo da se mi kao stranka u takvoj prigodi pridružujemo osudama koje dolaze iz SDP-a ili su lijevog političkog svjetonazora. Neprihvatljivo je jer to znači da mi prihvaćamo takav svjetonazor. Mislim da tu griješimo. Mi smo demokratsko društvo i satiru moramo prihvaćati i ako nam se ne sviđa. A ne da ne možemo prihvatiti spaljivanje lutke u Imotskom, a možemo da primjerice, u nekim kazališnim predstavama Isus siluje Mariju Magdalenu ili se neke novine izruguju s povikom „Oba su pala“. Ako prihvaćamo da je jedno satira, onda moramo prihvatiti da je i ono drugo i tu kao HDZ moramo biti jasni. Isto važi i za pitanje udomljavanja djece kod istospolnih parova. Mislim da tu ne bi smjelo biti nikakvih kompleksa, da možemo reći da u HDZ-u imamo stav da dijete ima pravo i na oca i na majku. Mislim da to nije ništa loše. Isto kao što u Ustavu imamo odredbu da je brak zajednica muškarca i žene. To su uvjerenja ljudi u HDZ-u, a naše kolege u drugim strankama imaju drugačija uvjerenja bore se za njih. To je po meni demokracija. I kad Ustavni sud donese odluku koja nameće sudovima kako postupiti u tom postupku i sebe postavlja kao zakonodavca, držim da mi u HDZ-u možemo reći da, naravno poštujući princip vladavine prava, uvažavamo odluku Ustavnog suda, ali razmišljamo na drugi način i smatramo da toga u zakonu nema i da u fokusu treba biti pravo djeteta, a ne pravo istospolnog para. Mi oko takvih pitanja moramo imati jasne stavove i moramo biti vjerodostojni. Jer kad ljudi jednom osjete da niste takvi, onda je kasno pokušati ih uvjeriti u suprotno.

- Utisak je da se svi naši izborni procesi svedu na male ratove u kojem se protukandidati najčešće doživljavaju kao protivnici. Utisak je da se to događa i u ovom slučaju?

- Pa gledajte, ja sam doživio osobno od svoga protukandidata da je mene i moje kolege iz opcije za promjene nazvao oponentima. Ja sam mu poručio da mi nismo oponenti, već kolege i stranački prijatelji, koji se po Statutu natječu za vodeće funkcije u stranci. Stanje u stranci je i mene i moje suradnike nagnalo da se kandidiramo i da se ponudimo članstvu. Za to postoje pravila igre i pravilnik o unutarstranačkim izborima i smatram da u tome ne bi trebalo biti ništa sporno. Zalažem se i za predizborno sučeljavanje, i predložio sam da glavni tajnik stranke, u dogovoru sa stožerima oba kandidata, organizira sučeljavanja pred članovima stranke u najvećim gradovima: Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci. Međutim čujem da je nakon tog mog prijedloga jedna od kandidatkinja za potpredsjednicu iz tima gospodina Plenkovića uzela ulogu trbuhozborca i poručila kako nema potrebe za tim. Zbog čega? Idemo napraviti regionalna sučeljavanja i nek' članstvo na njima procijeni tko je bolji. Tko nudi najbolju viziju za budućnost HDZ-a i Hrvatske. Ljudi iz mog tima svjesni su da su nama u Hrvatskoj potrebne prave reforme, a za to je potreban jak HDZ. Ovo što se dosad radilo je figuriranje i administriranje, a to nas ne zanima. Jedna generacija se mora žrtvovati za Hrvatsku i provesti nužne reforme, nebitno o tome hoće li nakon toga dobiti ili izgubiti izbore. Od mog protukandidata često se može čuti da se hvali „sjajnim gospodarskim rastom“ zemlje. Tih 2,6 posto je dobra vijest, no treba pogledati i kakvo je naše susjedstvo po tom pitanju. Tako primjerice Srbija raste više od 4 posto, BiH 3,6 posto, Crna Gora isto oko 4 posto, Slovenija 4,4, a Mađarska 5 posto. Baltičke zemlje i Poljska blizu 5 posto. Dakle ova „nova Europa“ ima veći rast od nas. Kad je kupovna moć u pitanju, mi smo na 63 posto kupovne moći EU, a na istom nivou smo bili i prije 12 godina. Jedna Rumunjska je imala prije 20 godina 26 posto prosjeka EU, sad je na 66 posto. Litva ispod 40, danas preko 80 posto. Estonija isto ispod 40 posto, danas 82 posto, a Hrvatska je imala 48 posto 1999. godine, a danas ima 63 posto. Znači naš iskorak je preslab u odnosu na druge i iza nas su još samo ostali Bugari, koji isto tako imaju veći rast od nas. Zašto je to tako? Zato što nismo bili hrabri u donošenju odluka. Zato kažem, potrebno je po uzoru na Baltičke zemlje, povući prave poteze, žrtvovati se i pomaknuti stvar s mrtve točke u pozitivnom smjeru. Ne može ostati sve na sportskim uspjesima i na lijepoj zemlji. Sve je to super, ali mi moramo krenuti naprijed.

- Kao na svakim izborima i iz ovih u HDZ-u netko će izići kao pobjednik, a netko kao poražen. Može li HDZ iz njih izići jedinstven i jači nego što je to danas?

- HDZ bi trebao nakon 15. ožujka biti jači. Uvjeren sam u to da će se to dogoditi ako naša opcija pobjedi.

- U Istri HDZ tradicionalno ostvaruje loše izborne rezultate, mislite li da bi oni mogli biti bolji da je politika vaše stranke prema Istri u prošlosti bila drugačija?

- Smatram da smo prema Istri zadnjih 30 godina trebali kao HDZ imati drugačiju politiku. Uvijek je to tako. Ako ne pogodite svojim politikama ljude, njihove osjećaje i potrebe, onda nemate ni potporu. Znači nisu krivi Istrijani za to što mi ovdje loše prolazimo, krive su neke naše politike. Ja mogu misliti sve najbolje o sebi, ali ćete vi kao birač ili kao član stranke reći jesam li ja prihvatljiv ili nisam. I to treba prihvatiti. Ako to jest tako, onda moramo neke stvari korigirati. Tako i u odnosu prema Istri. Treba neke stvari promijeniti kad je riječ o HDZ-u. Držim da se dosad nije vodila politika koja je dovoljno uvažavala istarski mentalitet.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter