Zbog povjerenja prema svom osoblju na respiracijskom odjelu, svi moji strahovi koji su postojali kod dolaska u bolnicu minimalizirani su do krajnjih granica. Iako je moje zdravstveno stanje bilo sve ozbiljnije, o čemu su mi naknadno pričali, vjerovao sam im u svemu što su radili. U jednom trenutku bila je dilema da li će me priključiti na respirator. Srećom, ta je opcija izbjegnuta, kazao je dr. Zelić

 U jednom trenutku, kad je korona u njegovom tijelu uznapredovala do krajnjih razina, ušao je u predsoblje smrti. Valjda je to trenutak kad počinješ razmišljati o bitku života, smislu, postignućima i razočaranjima, trenutku u kojem sabireš osobne pobjede i poraze. Može zazvučati patetično, no u slučaju riječkog doktora Marka Zelića bilo je baš tako: izuzetno opasno, visio je na samom rubu, blizu litice života. Iako dva puta cijepljen Pfizerom, u siječnju i veljači ove godine, početkom listopada 50-godišnji riječki liječnik se zarazio koronavirusom koji se u kratkom vremenu toliko razbuktao da je kao dotad potpuno zdrava osoba samo čekao da ga se priključi na respirator. A onda…

Dr. Zelić je pročelnik Zavoda za digestivnu kirurgiju KBC Rijeka i voditelj edukacijskog centra laparoskopske kirurgije debelog crijeva u okviru kojeg se godinama obrazuju stručnjaci koji dolaze i iz inozemstva.

"Žao mi je da umjesto o uspjesima naše medicine razgovaramo o bolesti koju sam preživio, no situacija je takva da je ova tema apsolutni prioritet", kaže dr. Zelić. Razgovaramo u Opatiji. Opušten je nakon teškog iskustva borbe s agresivnim i violentnim koronavirusom koji ga je srećom zakratko odveo u neku drugu sferu života. Vratio se osjetno mršaviji, a oporavak ide svojim tijekom. Nakon iskustva s koronavirusom koje je prošao i preživio drago mu je da se nekoliko ljudi iz njegovog okruženja odmah otišlo cijepiti. Dotad su, naime, bili skeptični prema cjepivu po raznim osnovama, što zbog straha od njegove navodne neistraženosti, što zbog navodnih negativnih posljedica. Ovo je priča čovjeka i vrhunskog liječnika koji si je život spasio vjerovanjem u medicinsku znanost i njena dostignuća. Dr. Zelić se koronavirusom zarazio iako je dva puta bio cijepljen. I to ga je spasilo.

Osjet mirisa

- U nedjelju navečer, 3. listopada, osjetio sam malo povišenu temperaturu. Shvatio sam i da sam izgubio osjet mirisa. Dotad nisam imao nikakve simptome i tegobe. Ništa, praktički sam se osjećao potpuno zdravim. Od te nedjelje do sljedećeg petka po noći od koronavirusa sam se liječio kod kuće. Ne znam gdje sam se zarazio, ali sigurno znam da to nije bilo u bolnici. Kroz to vrijeme jedino sam imao visoku temperaturu, i to 39,8! Sam sebi sam je kontrolirao. Izmjerio bih je i ostao začuđen koliko je visoka jer je uopće nisam osjetio. Ni najmanje. Nit' sam kašljao, nit' se tresao! Čak mi se i njuh vratio nakon dva dana. Jedino što tih pet dana nisam imao okus.

U petak po noći, što je bio već peti dan bolesti, počeo sam se osjećati puno lošije. Pred spavanje sam shvatio da mi se već kod malog napora stvara veliki umor, kao i da se uspušem. Čudan osjećaj. Kroz noć sam se čuo s kolegom iz KBC-a koji mi je ujutro oko sedam sati, obzirom na te simptome, rekao da hitno dođem u bolnicu. Supruga me odvezla. Kad sam došao, odmah sam primljen u respiracijski centar. Vidjevši kolege koji tamo rade, osjetio sam se izuzetno sigurno. Ulijevali su mi beskrajno povjerenje. Nisam ni pomislio da bi mi se moglo dogoditi nešto loše. Prepustio sam im se u potpunosti. Smirili su mi disanje i počeo sam dobivati kisik. Potom su me stavili na neinvazivnu ventilaciju s visokim protokom kisika (NIT). To je nešto kao međustanica između dobivanja običnog kisika na masku i respiratora kao krajnjeg rješenja. NIT je aparat koji pomaže da pluća ostanu otvorena na kraju izdaha. Tako se sprječavaju naknadne posljedice.

Uglavnom, od trenutka dolaska u bolnicu prestao sam razmišljati kao liječnik. Ponašao sam se isključivo kao pacijent. Medicinske sestre i fizioterapeuti su imali moje najveće povjerenje. Ni u jednom trenutku nisam razmišljao da bi stvari mogle poći po zlu. Naravno, čovjeku su u podsvijesti sve mogućnosti, no moram priznati da sam se zbog osoblja koje me okruživalo, isto kao i ostale pacijente, osjećao krajnje sigurno. Na medicini smo učili da je za pacijenta najvažnije da vjeruje liječniku. Ja sam to sada iskusio kao pacijent. Zbog povjerenja prema svom osoblju na respiracijskom odjelu, svi moji strahovi koji su postojali kod dolaska u bolnicu minimalizirani su do krajnjih granica. Iako je moje zdravstveno stanje bilo sve ozbiljnije, o čemu su mi naknadno pričali, vjerovao sam im u svemu što su radili. U jednom trenutku bila je dilema da li će me priključiti na respirator. Srećom, ta je opcija izbjegnuta.

Povezane vijesti

• ŠOKANTNO ISKUSTVO TRANSRODNE OSOBE "Radi što hoćeš, uzimaj testosteron, dobivaj dlake, promijeni se kako hočeš, ali pi*** ti nikad neće narasti!"
• NOVI SARS: Smrtonosni virus iz Kine se širi. Zaražena je i prva osoba sa Zapada. Britanski turist dobio ga je u turističkom mjestu u koje putuje i mnogo Hrvata
• Kina potvrdila prijenos novog korona virusa s čovjeka na čovjeka