Kako ističe Sergio Romano - bivši talijanski veleposlanik, autor mnogih knjiga, kolumnist... - "Italija u to vrijeme na svojim istočnim granicama radije preferira jedinstvenu postsocijalističku državu, nego dvije male državice koje se žele priključiti Zapadu". Gianni De Michelis (socijalist, ministar vanjskih poslova) u to vrijeme veoma je zabrinut za raspad SFRJ jer se, kako ističe Romano, "boji slovenskog i hrvatskog nacionalizma na istočnim granicama i proširenja njemačkog utjecaja na te prostore"

PIŠE Drago KRALJEVIĆ, bivši hrvatski veleposlanik u Italiji

U povodu Dana neovisnosti Republike Hrvatske 8. listopada, kada je prije 27 godina Sabor Republike Hrvatske jednoglasno donio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza Hrvatske sa bivšom SFRJ, prigoda je prisjetiti se politike koju je u to vrijeme zagovarala službena Italija prema ovim prostorima.

Nakon pada Berlinskog zida i ujedinjenja Njemačke, situacija u Europi se radikalno mijenja. U to vrijeme Italija proživljava tešku unutarnju političku krizu. U razdoblju 1989. - 1990. godine, Italija podržava saveznu Vladu SFRJ i premijera Antu Markovića. Dana 17. rujna 1989. u Umagu, ministri vanjskih poslova Italije - Gianni De Michelis i Jugoslavije - Budimir Lončar, potpisuju Deklaraciju o pokretanju Jadranske inicijative. Kako ističe Sergio Romano - bivši talijanski veleposlanik, autor mnogih knjiga, kolumnist... - "Italija u to vrijeme na svojim istočnim granicama radije preferira jedinstvenu postsocijalističku državu, nego dvije male državice koje se žele priključiti Zapadu". Gianni De Michelis (socijalist) u to vrijeme veoma je zabrinut za raspad SFRJ jer se, kako ističe Romano, "boji slovenskog i hrvatskog nacionalizma na istočnim granicama i proširenja njemačkog utjecaja na te prostore". Europski demokršćani (uključujući talijanske) 90-ih godina, podupirali su tadašnje socijalističke republike Hrvatsku i Sloveniju u njihovim težnjama za ostvarivanjem samostalnosti i neovisnosti. Istovremeno, socijaldemokrati i socijalisti poput De Michelisa, u početku su htjeli sačuvati jedinstvenu i cjelovitu SFRJ. Prije izbijanja krize koja je prethodila raspadu Jugoslavije, odnosi između Italije i Jugoslavije bivali su sve bolji. Gospodarska suradnja između dviju država bila je u stalnom usponu. Italija je očekivala da će Jugoslavija nakon raspada socijalizma i nakon okončanja hladnog rata postati most za njezin ulazak u istočnu Europu. Stoga je osamostaljenje Hrvatske i Slovenije za Italiju bilo veoma nezgodno i nesretno rješenje.

Zajednička politika

Istovremeno se unutar Europske zajednice (EZ) Italija nastojala izboriti za ostvarivanje zajedničke (europske) politike prema Jugoslaviji. Glavni zagovornik takvog pristupa bio je De Michelis. Službena Italija smatra da je mirotvorna politika EZ-a tada potpuno zakazala, što je posljedično dovelo do toga da su se   jugoslavenskom krizom počeli baviti UN i NATO. Italija se tih godina nalazila u velikoj političkoj krizi; porast javnoga duga, pojačane aktivnosti mafije, porast korupcije (Tangentopoli), transformacija Komunističke partije u Stranku demokratske ljevice (PDS), pojava novih političkih pokreta i stranaka (Sjeverni savez/Lega Nord, Zeleni...). Aktualna vlast bila je zaokupljena unutarnjom krizom i problemima, što je bitno oslabilo njezinu poziciju u procesima pregovaranja sa SFRJ.

U početku samo formalno/prividno ujedinjeni s ciljem priznavanja konferederalne Jugoslavije, europske države su 90-ih bile stvarno podijeljene. Jedna grupa koju su predvodili Francuska s predsjednikom Francoisom Mitterrandom bila je apsolutno protiv priznanja samostalnosti Hrvatske i Slovenije. Drugu skupinu je predvodila Njemačka koja je smatrala da je to potrebno učiniti. U EZ-u mnogi su se bojali otvaranja jednog opasnog presedana, s obzirom da su mnoge države istočne Europe bile multinacionalne kao SFRJ, što bi moglo dovesti do lančane reakcije. Stav Italije oko Brijunskog sporazuma 1991. godine bio je nedvosmislen: "Sporazum nije uspio".

O razlozima raspada bivše SFRJ piše i Piero Fassino u svojoj knjizi "Per passione" koju mi je 2003. darovao s posvetom. Riječ je o političaru koji je dugi niz godina u PDS-u (Stranka demokratske ljevice), DS-u (Demokratska stranka) i talijanskoj Vladi obnašao mnoge istaknute dužnosti: državni podtajnik u Ministarstvu vanjskih poslova, ministar pravosuđa, ministar vanjske trgovine, međunarodni tajnik PDS-a, glavni tajnik Demokrata ljevice (DS)... U svojoj knjizi između ostalog navodi: "Nakon smrti 1980. godine Tito nije ostavio svog nasljednika koji bi bio u stanju istim autoritetom održati na okupu Slovence, Hrvate, Srbe, Makedonce i Albance. No ključni trenutak koji je otvorio proces raspada Jugoslavije bio je pad Berlinskog zida, nakon čega Jugoslavija u svijetu više nije imala istu ulogu". Fassino smatra da je formalni čin raspada SFRJ bio 14. Izvanredni kongres SKJ, kada su hrvatski i slovenski delegati napustili Kongres. Zatim su, kako navodi u knjizi, "kriminalci i ideolozi, koristeći etničke i religijske simbole uz osobnu plemensku moć, postavili temelje za tragične i stravične događaje koje smo mogli upoznati". Potom autor ove knjige navodi: "Pasivna Europa prihvaća prelazak Jugoslavije na nove republike po načelu etničke države, u uvjetima rastućeg nacionalizma koji dovodi do etničkog čišćenja".

Osimski sporazumi

Stojan Spetič - senator, pripadnik slovenske manjine u Italiji u stranci "Rifondazione Comunista" (Obnovljeni komunisti) navodi: "Kada želimo ocjenjivati hrvatske i slovenske odluke, koje su potvrđene narodnim referendumom, treba reći da se tu ne radi o secesiji, već o raspadu federacije. S agresijon jednog naroda -srpskog (tzv. JNA) na druge, prestala je postojati kohezivna snaga zemlje". Piero Craveri - talijanski povjesničar i političar (Radikalna stranka) smatra da je "talijanska diplomacija - predvođena De Michelisom, dugo vremena podržavala jedinstvo federacije". Zatim, podsjeća, da se "Italija tada nije htjela opredijeliti ni za jednu niti za drugu stranu. Bojala se da se ne otvori pitanje talijanske manjine, koje je definitivno bilo riješeno Osimskim sporazumima".

Povezane vijesti

• TAJANI SE ISPRIČAVA "AKO JE KRIVO SHVAĆEN": "Govorio sam o povijesnom kontekstu. Nije se radilo o odmazdi za žrtve fašizma"
• KORONAVIRUS SVE VEĆA PRIJETNJA: U Italiji broj oboljelih enormno raste. Hrvatska razmišlja o novim mjerama. "Apeliramo na ljude da se strogo pridržavaju svih uputa" 
• KORONAVIRUS NE POSUSTAJE: U Hrvatskoj se ozbiljno razmišlja o jednoj drastičnoj mjeri. U Italiji polako nestaje resursa. Liječnici poručuju: "Kao da smo u ratu". U Modeni velika pobuna zatvorenika s više smrtnih posljedica