Cyber nasilje nad ženama i djevojčicama postalo je velik problem s ozbiljnim implikacijama na društva i gospodarstva diljem svijeta, upozoreno je na regionalnoj konferenciji, koja je organizirana u suradnji organizacija civilnog društva, državnih tijela i neovisnih tijela za ravnopravnost iz Hrvatske, BiH, Crne Gore i Srbije, a na inicijativu hrvatske pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić. Povod je to za razgovor s njom, ali svakako i odlična prilika da detaljnije progovorimo o problematici koja spada u njenu domenu - ravnopravnost spolova.

- Nedavno je održana regionalna konferencija o kibernetičkom nasilju i kibernetičkoj sigurnosti, s posebnim osvrtom na mlade i žene. Govorimo li u društvu dovoljno o ovom problemu?

- Nažalost, u našem društvu se i dalje premalo govori o ovom problemu. Istovremeno, strelovit razvoj tehnologija stalno pruža nove mogućnosti kojima se nasilnici služe. Upravo sam stoga organizirala navedenu regionalnu konferenciju da bi prekinuli i preokrenuli ove negativne trendove.

- U kojoj je mjeri kibernetičko nasilje prisutno u našem društvu i, jesu li nam uopće poznate brojke, pod pretpostavkom da se dio tog nasilja odvija i kroz "tišinu" žrtve?

- Kibernetičko nasilje ne poznaje granice i više-manje predstavlja globalni problem. Lokalne specifičnosti naravno utječu na način počinjena i broj prijestupa, ali u principu govorimo o globalnom fenomenu. Kada govorimo o kaznenim djelima koja se vrše putem računala, odnosno koristeći se Internetom, u Kaznenom zakonu postoji cijela glava naziva Kaznena djela protiv računalnih sustava, programa i podataka. Međutim, kada govorimo o rodno utemeljenom nasilju koje se vrši u virtualnom svijetu, nažalost sustavno prikupljenih podataka i dalje nemamo. Naime, i dalje se o ovoj vrsti nasilja u RH sustavno ne prikupljaju nikakvi podaci pa je potrebno ustrojiti sustav praćenja i prikupljanja podataka, a s ciljem unaprjeđenja zakonodavnog okvira i prakse te razvoja učinkovitih preventivnih mehanizama. Iz istih razloga nužno je raditi na osvještavanju šire javnosti o ovoj problematici, posebice mladih te svakako na edukaciji svih dionika koji sudjeluju u progonu i suzbijanju ovih oblika nasilja, ali i edukaciji političara koji kreiraju zakonodavni okvir. Istina je da žrtve i dalje nerado govore o svojim iskustvima što je djelomice izazvano činjenicom da u nemalom broju slučajeva ni same žrtve nisu u potpunosti osvijestile da su žrtve kibernetičkog nasilja. Osim toga, kao i kod svih oblika rodno utemeljenog nasilja, postoji određen stupanj poricanja i kod samih žrtava. S druge strane tome doprinosi činjenica što se i dalje u društvu ne govori dovoljno o ovoj vrsti nasilja, žrtve stoga osjećaju da nemaju dovoljnu društvenu podršku, a ni adekvatnu i učinkovitu pravnu zaštitu.

- Koje su to ozbiljne implikacije koje ste naveli i na konferenciji, a izazvane su ovakvom vrstom nasilja?

- Ozbiljne implikacije uključuju dječju pornografiju, dugotrajnu traumatizaciju i viktimizaciju mladih, posebice djevojčica koje praktički postaju izložene ovoj vrsti nasilja od vrlo malih nogu i to svugdje s obzirom na činjenicu da više-manje svi sa sobom nose mobitel i neprestano su on-line, zatim trgovanje ženama i drugi slični, često najteži oblici rodno utemeljenog nasilja. Ovdje treba spomenuti da je prema podacima i analizama iz različitih recentnih istraživanja na ovu temu, kada je u pitanju utjecaj kibernetičkog nasilja na broj pokušaja samoubojstava među mlađom populacijom, u posljednjih 5 godina zabilježen porast pokušaja samoubojstva među mladima, i to posebice djevojčica. Pa tako u ukupnom broju pokušaja djevojčice čine 74 %, a dječaci 26 %. Sve to skupa dodatno ugrožava i podriva borbu za ravnopravnost spolova, ali i cjelokupna gospodarstva, jer s brojem žrtava i težinom traumatizacije pada i radna sposobnost stanovništva, a kako su uglavnom žrtve ovih oblika nasilja žene, gubitak je višestruk i opet nerazmjerno pogađa jedan spol.

- Jesmo li reagirali na vrijeme, samim otvaranjem teme i razgovorom pa ipak činimo nešto pozitivno?

- Svako vrijeme je pravo vrijeme za razgovor o ovim temama, ali ćemo upravo zbog brzog razvoja suvremenih digitalnih tehnologija ujedno i stalno kaskati za praksama. Ova tema je otvorena odavno, no izostale su relevantne javne i društvene rasprave, učinkoviti zakonodavni okvir, edukacija te svijest o opasnostima koje nosi kibernetičko doba.

- Kad god pomislimo da smo doskočili i da možemo predvidjeti obrasce nasilja, pojavi se neki novi oblik. "Zločinački umovi", kao da koriste sve tehnološke resurse da se približe i naude žrtvi? Možemo li držati korak?

- U osnovi ne postoje "novi" oblici nasilja, makar kada govorimo o rodno utemeljenom nasilju, već se stari oblici samo prilagođavaju novim platformama i mogućnostima, radi se o kontinuitetu nasilja prema ženama koje se iz "stvarnog" svijeta već godinama 'prelijeva' u tzv. virtualni svijet. No, kada govorimo o tome možemo li držati korak, odgovor je, nažalost, sve teže. Naime, razvoj tehnologije se toliko ubrzao da zakonodavna regulativa često više ne stiže uhvatiti korak s promjenama. Zato će nam biti potrebna nova, inovativna rješenja koja će svakako uključivati i korištenje i tehnologija i algoritama u borbi protiv rodno utemeljenog nasilja u virtualnom svijetu.

- Koje su ključne točke koje su se mogle čuti na konferenciji o kibernetičkom nasilju, a koje po tom pitanju određuju smjer našeg društva?

- Jedan od ključnih zaključaka s rasprave odnosio se na važnost osiguranja kontinuirane i sveobuhvatne rodno osjetljive edukacije djece, mladih, roditelja i nastavničkog kadra, o sigurnosti u virtualnom svijetu, sigurnom korištenju interneta, te sprječavanju rodno uvjetovanog nasilja, uz sustavno osnaživanje. Razvoj učinkovite i pravovremene prevencije, uz prethodno ustrojen sustav praćenja i prikupljanja podataka, te dosljedna primjena zakonodavnog i strateškog okvira, nužni su preduvjeti za uspješno adresiranje ovog problema. Specifičnosti današnjeg digitalnog okruženja koje se ubrzano mijenja, zahtijevaju brz i prilagođen odgovor, ali i inovativna rješenja radi suzbijanja ovih oblika nasilja, zaštite i podrške žrtvama, te posebice unaprjeđenje suradnje i koordinacije svih dionika koji sudjeluju u prevladavanju izazova ovog područja. Osvještavanje šire javnosti o ovoj problematici, posebice mladih te svakako edukacija svih dionika koji sudjeluju u progonu i suzbijanju ovih oblika nasilja, ostaje prioritet.

- Naglasili ste da je Hrvatska jedna od rijetkih članica EU koja je prepoznala cyber nasilje, tzv. osvetničku pornografiju, a slijedom toga došlo je do promjena u kaznenom zakonu. Recite nam nešto više o tome.

- Kazneno djelo "Zlouporaba snimke spolno eksplicitnog sadržaja", odnosno tzv. "Osvetnička pornografija", (članak 144.a KZ-a) tek je na inzistiranje institucije Pravobraniteljice zadnjim izmjenama KZ-a iz 2021. godine uvršteno kao prijedlog zasebnog KD-a. Međutim, unatoč inzistiranju pravobraniteljice, s druge strane, ono ipak nije završilo u poglavlju zakona koji štiti spolne slobode već u poglavlju koje štiti privatnost građana, što smatramo da predstavlja lošu društvenu poruku te neće na pravilan način utjecati na podizanje svijesti o pogubnosti rodno utemeljenog nasilja. Komparativno gledano, dijeljenje intimnih slika bez pristanka pravno je regulirano u 17 država članica od ukupno 27. U osam država članica ova regulacija dogodila se u posljednje dvije godine: (Belgija, Cipar, Finska, Hrvatska, Irska, Litva, Rumunjska i Slovačka).

- Kako ocjenjujete ulogu društvenih mreža?

- Društvene mreže genijalan su alat za puno toga, od brzog povezivanja, stupanja u kontakt s bilo kim na bilo kojem dijelu planete, udruživanja, društvene akcije i reakcije, dijeljenja iskustava, tekstova, znanja, obrazovanja, podrške, promjene, promocije, marketinga, prodaje i slično. Međutim, one su nažalost od svega toga postale uglavnom samo neizbježni dio naših, u osnovi, potrošačkih potreba. Kako tu ujedno leži i najveći profit, društvene mreže krenule su podilaziti tim potrebama potrošača koristeći se mahom senzacionalističkim sadržajima. Trenutno one mladima ne nude previše novih znanja i mogućnosti stjecanja istih već umrtvljuju njihovu prirodnu znatiželju pretvarajući ih u neumjerene konzumente najčešće besmislenog video-sadržaja.

Takvi mladi postaju lake mete, odnosno žrtve onih koji s jedne strane teže brzoj zaradi, a s druge nasilnika i nasilničkih oblika ponašanja. Da bi se ostvario još koji potencijal (a ima ih puno) društvenih mreža u životu mladih ljudi, očito će biti potrebno učinkovito ograničavati njihovu moć te im paralelno pomagati da razvijaju oblike vlastite odgovornosti osiguravajući više smislenih sadržaja koji nisu samo orijentirani zabavi i profitu. Države bi poreznim instrumentarijima i drugim alatima trebale omogućiti vlasnicima društvenih mreža da svoje profite u većoj mjeri preusmjeravaju u znanstveno-obrazovni sadržaj, kako bi svojom pozicijom moći, osim sebi profit, omogućili bolji i obrazovaniji svijet mladima. Ovo se s jedne strane već i događa. No, ne u onoj mjeri u kojoj bi to označilo radikalni zaokret. Kako bilo, vlasnici društvenih mreža sve su više svjesni svoje društvene moći i odgovornosti.

- Kao pravobraniteljica za ravnopravnost spolova se vjerojatno susrećete s raznim problemima. Zbog čega Vam se ljudi najčešće javljaju?

- Najveći broj slučajeva spolne diskriminacije i dalje se odnosi na područje zapošljavanja i rada gdje su žene mahom žrtve raznih oblika nepovoljnog postupanja, od tzv. ugovora na određeno, do pristupa pozicijama moći, preko spolnog uznemiravanja i nasilja na radnom mjestu, ali i u obitelji.

- Jesmo li kao društvo napredovali, po pitanju ravnopravnosti spolova, je li riječ o nedovoljnoj provedivosti namjere u djela ili samo njenoj nedovoljnoj brzini?

- Naravno da smo napredovali u svakom smislu. Po pitanjima osvještavanja rodne (ne)ravnopravnosti, ali i po pitanjima unaprjeđenja zakonodavnog okvira. No, svakako je društvena promjena uvijek sporija od brzine života jednog pojedinaca/ke. Ovo se posebice odnosi na žrtve svih oblika spolne diskriminacije. Njima, naravno, ne znači puno što je društvo napredovalo po ovim pitanjima, ako ne mogu doći do brze i učinkovite zaštite. Nažalost, nerijetko svjedočimo takvim slučajevima. Pogotovo kada je riječ o pravosuđu.

- Kako bi najplastičnije objasnili gdje leže najveći problemi i gdje se najviše očituje neravnopravnost spolova?

- Osim spomenutog, dodala bih da se žene i dalje nisu izborile za potpuno ravnopravnu raspodjelu pozicija moći u društvu (u javno-političkom, ali i u privatnom sektoru), te u sferi obiteljskog života.

- Vaša funkcija je važna i potrebna, ali nekad se čini da na Vaše preporuke, nadležni sporo reagiraju. Jeste li vi zadovoljni suradnjom, smatrate li da bi trebala biti bolja i efikasnija?

- Suradnja uvijek može biti bolja i efikasnija, ali ne mogu reći da s postignutom suradnjom nisam zadovoljna iako ponekad i mene frustrira činjenica da se preporuke ne usvajaju brže. Nerijetko je potrebno da prođe i više godina da bi nadležni prepoznali neku moju preporuku i ugradili u zakon, praksu ili sustav. No, moram naglasiti da se u konačnici više od 90 % naših preporuka usvaja kada su u pitanju postupci koje vodimo temeljem individualnih pritužbi građana i građanki.

- Rodno uvjetovano nasilje, u našem pretežito patrijahalnom društvu, još je uvijek prisutno u zabrinjavajućim brojkama. Samim time, broj žena žrtava nasilja, pa i u najradikalnijem, smrtnom ishodu, ne smanjuju se. Jesu li razlog nedovoljno oštre kazne, koje ne odvraćaju počinitelja?

- Naime, od 2015. godine, kada je u Kazneni zakon vraćeno kazneno djelo nasilja u obitelji, ono je u kontinuiranom i značajnom porastu, zajedno s kaznenim djelima među bliskim osobama, dok prekršajne prijave istovremeno, iz godine u godinu, kontinuirano padaju. Broj kaznenih djela se u razdoblju od sedam godina praktički utrostručio (s nešto više od 2.000 evidentiranih dijela u 2015. došli smo na više 6.000 ovih dijela u 2021.), dok se broj prekršajnih djela nasilničkih ponašanja u obitelji u istom razdoblju skoro prepolovio (sa skoro 14.000 u 2015. na jedva 8.000 u 2021.). Kako je već istaknuto, broj ubojstava žena od strane bliskih osoba i muškaraca s kojima su u intimnim vezama je od 2015. godine također u porastu.

Navedeni višegodišnji trend smanjenja broja prijavljenih počinitelja i broja žrtava obiteljskog nasilja u području prekršajno-pravne zaštite, uz višegodišnji i kontinuirani porast slučajeva u području kazneno-pravne zaštite, upućuje stoga i na zaključak na koji pravobraniteljica već godinama upozorava, a to je da naš sustav borbe protiv nasilja prema ženama i u obitelji dugoročno zapravo odvraća žrtve nasilja od prijavljivanja lakših oblika nasilja dok situacija ne eskalira i pređe u sferu kaznenog zakonodavstva, a onda je nasilje više nemoguće trpjeti ili kriti jer su posljedice najčešće tragične. Takav prekršajni sustav nejasnih kriterija koji u osnovi neselektivno adresira sve oblike nasilja kroz represiju pogodan je za manipulacije i lako ga je zlorabiti. S druge strane, žrtve u takvoj konstelaciji gube povjerenje u sustav, trpe nasilje i nisu sklone prijavama, dok doista ne nastradaju, a tada je često već i kasno.

Opisanom sustavu borbe protiv rodno-utemeljenog nasilja nedostaje preventivna komponenta, nedostaju programi dugotrajne i kvalitetne resocijalizacije počinitelja, a bez jake i sveobuhvatne prevencije i resocijalizacije počinitelja, nasilje se ne može uspješno suzbijati. Stoga je zaključak da se kod navedenih povećanja broja kaznenih djela obiteljskog nasilja, odnosno kaznenih djela među bliskim osobama, radi o nedostatku preventivnih mehanizama izvan policijsko-pravosudnog sustava, kroničnom nedostatku edukacije struke i senzibilizacije društva te općenito kvalitetne i stručne analize uzroka nasilja. Takav sustav borbe protiv nasilja prema ženama i u obitelji svoje slabe točke pokazuje posebice u doba krize kao što je ova pandemijska. Sve upućuje na potrebu za poduzimanjem nužnih promjena u cjelokupnom sustavu, sukladno preporukama Pravobraniteljice koja na ovaj problem upozorava već godinama.

Primjerice, iako je nesporno utvrđeno da se kod raskida nasilničkih veza, odlučnog protivljenja nasilnim muškarcima, izloženosti prijetnjama ubojstvom, radi o rizičnim faktorima femicida najvišeg stupnja, pravobraniteljica je utvrdila da nadležna tijela i pravosuđe, pa čak i najbliža obiteljska okolina, vrlo rijetko ove signale shvaćaju kao ključne alarme za učinkovitu zaštitu žrtve, brz progon i strogo kažnjavanje počinitelja, odnosno sprečavanje femicida. U pojedinim slučajevima ni same najave ubojstva ili prijetnje ubojstvom od strane potencijalnih počinitelja nisu bile dovoljne da nadležne institucije na njih brzo i adekvatno reagiraju. Ovakav stav nadležnih tijela i okoline ukazuje na nepostojanje društvene svijesti o opasnosti obiteljskog nasilja kao šireg društvenog problema i kao "predvorja" femicida.

- Ograničavanja reproduktivnih prava žena i prava spolnih i rodnih manjina, svako-toliko kod nas dođe u žižu javnosti. Obično se to dogodi kada imamo nekakav recentni događaja, koji do kraja ogoli situacijska pitanja, na koja nemamo uvijek odgovore. Što se mora dogoditi u društvu da bi postalo zrelo i pogledalo se u ogledalo; i kako nas po tom pitanju vidite trenutno? Je li ipak bolje, nego što je bilo u prošlosti?

- Što se reproduktivnih prava tiče, već dugi niz godina imamo identificirane iste probleme oko kojih se ne događaju nikakvi pomaci. Manjak ginekoloških timova, otežana dostupnost ginekološke skrbi, propusti u postupanju prema rodiljama u zdravstvenim ustanovama, uključujući opstetričko nasilje te otežana dostupnost prekida trudnoće su značajke koje su kontinuirano prisutne u području reproduktivnog zdravlja i prava. Štoviše, pojedini problemi poput neodgovarajućeg postupanja prema rodiljama u zdravstvenim ustanovama dodatno su naglašeni u recentnim pandemijskim okolnostima. Hrvatska je jedna od zemalja EU koja najmanje ulaže u zdravstvo i tu vidimo puno prostora za napredak. Očekujemo da nedavno predstavljena reforma sustava zdravstva doprinese rješavanju navedenih problema. Također je potrebno donijeti novi zakon kojim se regulira zdravstvena usluga prekida trudnoće.

- Smatrate li da je emancipacija ženama donijela, osim osjećaja samovrijednosti i dodatne probleme, iz razloga što se svijet nije razvijao brzinom kojoj je tempo nametnula upravo žena. Budući da su se stvari tako razvijale, današnja emancipirana žena preuzela je nove, ali zadržala i svoje stare uloge. Je li to tako i na koji način možemo mijenjati stare obrasce, koji su najveći pritisak upravo na ženi?

- Emancipacija žena nije završen proces i vezan je uz druge društvene procese i promjene koje bi trebale osigurati funkcionalnija, ravnopravnija i slobodnija društva. No, često ovi procesi ne idu u smjeru u kojem bi željeli, a niti brzinom kojom bi željeli, a ponekad krenu i u suprotnom smjeru. Nove uloge za koje kažete da ih je žena preuzela u suvremenom društvu, uloge su koje su zapravo oduvijek pripadale i ženama. Žene, ali svakako i muškarci, zajedno se bore protiv društvenih obrazaca koji stvaraju neravnopravnost i diskriminaciju – protiv društvenih nepravdi.

U tom smislu, a kada govorimo o ravnopravnosti spolova, "teret života" se ili dijeli na ravnopravan ili na neravnopravan način između spolova. Povijesno gledajući, ovaj teret se neravnopravno dijelio. No, to se ujedno odnosi i na sve sfere društva. Djelomice je točno da je ženama danas možda u neku ruku i teže jer stari obrasci nisu iščezli, a novi su već tu. No, kako sam navela, to je proces, a emancipacija i samosvijest nemaju cijenu i nisu stvar izbora pojedinaca i pojedinki već nužnosti sveopće ljudske težnje za ravnopravnijim, pravednijim i slobodnijim društvom.

Povezane vijesti

• Višnji Ljubičić još jedan mandat pravobraniteljice za ravnopravnost spolova
• Pravobraniteljica pozvala kandidate da ne koriste retoriku koja ima obilježja seksizma
• Pravosudna akademija: Pravobraniteljičina tvrdnja o nedostatku edukacije sudaca nije točna