JEDAN POSTO TAMO, DVA OVAMO: U zadnjih 66 milijuna godina istarskom turizmu ne može nauditi - ništa

Zamislite da ne morate doći na posao ako zapuše jak vjetar ili se na grad sruči kiša kao neki dan, kad se zbog bujica nisu mogla otvoriti vrata kuća. A po kijametu nije zgodno ni u dućan, kamoli se uputiti nekim ozbiljnijim poslom. Ili kad je prije nekoliko godina pao snijeg: navečer napadalo, preko noći smrzlo, a ujutro klizaonica. Volite klizanje, ali niste Katarina Witt, klecaju vam koljena, a trebate potegnuti od Šijane do centra. Auto ne palite jer što bi bilo da po tom ledu sletite u neku jarugu, a niste sigurni ni bi li dalje dogurao bus. Puležani nisu navikli na sklizak teren kao Milan Bandić. Važno im je čvrsto tlo pod nogama. Ali, hodate kao po jajima. Ako usput slomite kuk, to su mjeseci bolovanja, što baš i nije isplativo. Bolje je ostati doma. Takav ritam rada bio bi, priznajte, fantastičan. Malo radite, pa odmorite. A ne ovako, svaki dan na posao, po suncu, kiši i kijametu, 365 dana u godini, dobro, ne baš 365, i tako 40-ak godina.

To nije dobro ni za živce ni za kralježnicu. I onda, recimo, mehaničarska radnja ili prodavaonica u kojoj ste zaposleni objave da je rezultat ovog mjeseca lošiji zbog kiše i snijega.

Vakuline prognoze

Tako nekako, poput Vakuline prognoze, glase i predviđanja rujanskog kretanja rezultata istarskog turizma. Ukoliko se vrijeme bude popravilo i stabiliziralo, nadamo se da će i u rujnu biti dobar rezultat, izjavio je direktor Turističke zajednice Istarske županije Denis Ivošević, komentirajući još jednu uspješnu sezonu. A ona je, kad je o noćenjima riječ, u prvih osam mjeseci neznatno bolja od lanjske, tek za oko jedan posto, dok je turista četiri posto više.

Doduše, u prvih šest mjeseci bila je 2,5 posto bolja, no onda je opet uslijedio peh: srpanj je bio u minusu od 2,5 posto, a potom je došao kolovoz sa saharskim vrućinama i plusom od dva posto. Sve u svemu, nije loše. Dobro, da nije bilo kišovitog svibnja, kad smo se omatali kaputima, možda bi se taj plus i rastegnuo. Ondje minus, ovdje plus. Tko je bio pametan, dobro je omastio brk.

I onda se jave dežurni katastrofičari koji tvrde da se ne može ovisiti samo o vremenu i turizmu. Doduše, i o konkurenciji, koja se probudila. Grčka, Turska, sjeverna Afrika. Dobro, tu je još jedan problemčić, radna snaga koje nema, pa se mora uvoziti s Dalekog istoka. U Arena Hospitality Groupu su zaposlene sobarice s Filipina koje se lijepo snalaze na novom poslu. Zanimljiv je slučaj Puležana koji je ovog ljeta svratio u butigicu u Vinkuranu. Vršljajući po policama, upitao je blagajnicu, i ne podižući pogled, gdje može pronaći ulje. Iz smjera kase prvo muk, a malo kasnije i pitanje: "Sorry, how can I help you?" Sva sreća da je u školi učio engleski. Ali, ni sam se na engleskom ne bi mogao sjetiti kako se kaže konšerva. A baš ga je supruga poslala po tu nesretnu tubicu. Ne zna ni kako to čudo izgleda. Uvijek je mrzio šoping. Zamišlja da je nadobudni turist koji bi u pitoresknom mjestašcu želio doznati kako se na hrvatskom kaže plum. Šljiva. Ili eggplant. Patlidžan, malancana ili, južnije, balancana. Švabo bi pokazivao prstom u ljubičasti plod, a blagajnica se ne bi sjetila kako se na engleskom to kaže. Onda bi uslijedio komunikacijski vakuum. Švabo bi nešto prtljao, a blagajnica bi se zbunjeno smješkala. "Never mind", završio bi jalovi razgovor.

Rovinj ili Sharm el-Sheikh

Uostalom, misli naš turistički pregaoc, i gosti koji dolaze u top hotele su stranci, pa ionako ne bi razumjeli hrvatski. Kad su u turističkom kompleksu, isto im je jesu li u Rovinju ili Sharm el-Sheikhu. Ali, nije sve u elitnom turizmu s pet plus zvjezdica s manje gostiju i više prihoda. Ti se povećani prihodi odnose na hotele, ali bogati gost neće pojesti deset kuglica sladoleda niti kupiti deset karata za Arenu koja je u prvih osam mjeseci uprihodovala 14,6 milijuna kuna. Nju je u tom razdoblju posjetio cijeli jedan grad, gotovo 374 tisuće ljudi.

Zapravo, istarskom turizmu ne može nauditi ništa otkako je asteroid tamo negdje prije 66 milijuna godina udario u meksički poluotok Jucatan. Tad je nastupilo ledeno doba i izumrli su dinosauri. I bolje je tako nego da T-rex ganja goste po šumama i gorama. Dobro, možda bi neki turist preživio da je kojim slučajem obitavao u džinovskim prašumama paprati, ali ledeno doba mu svakako ne bi pasalo. On je ovdje zbog sunca i mora. A sunce je život.

Turiste ne mogu otjerati ni fekalije izlivene u more kod Peroja koje se vide iz svemira. A kamoli trabunjanje pripadnika kojekakvih sekti koji čekaju sudnji dan i trenutak kad će neko od milijun svemirskih tijela koja se u velikom crnilu motaju oko Zemlje bubnuti u naš planet i tektonski poremetiti turističke planove. Plus dva i pol posto, minus jedan. Jedan tamo, dva ovamo. Turizam će biti miran barem još 65 milijuna godina. Do idućeg udara asteroida.