Backstage Live Pula nastavlja se u nedjelju u 21 sat u Istarskom narodnom kazalištu nastupom trija kojeg predvodi talijanska jazz pijanistica i pjevačica Francesca Tandoi. Nju su kritičari i kolege prozvali su jazz zvijezdom u usponu i jednom od najzanimljivijih mladih talenata na međunarodnoj jazz sceni. S njom će u Puli nastupiti Giovanni Campanella za bubnjem i Senni Stefano koji svira kontrabas. Polovica prihoda od prodanih ulaznica bit će uplaćena na police životnih osiguranja djece smještene u Dječjem domu Ruža Petrović.

Veliki izazov

- Sa svojim triom snimili ste sedam albuma. Zašto preferirate svirati u triju?

Od svog prvog pristupa slušanju jazza bila sam jako fascinirana triom sastavljenim od klavira, kontrabasa i bubnjeva, a ujedno sam uvijek smatrala da je veliki izazov za jednog pijanista da se može izraziti na svom najbolji u ovoj formaciji. Recimo, došla sam do toga s vremenom, to zahtijeva određenu izražajnu zrelost i morate imati jasne ideje o vrsti zvuka koji želite dobiti. Tijekom godina počela sam pisati mnoge svoje pjesme i mnoge aranžmane te sam otkrila da je trio pogodan kontekst za realizaciju mojih glazbenih ideja i mog »pijanizma«.

- Kakva je situacija na jazz sceni u Italiji, postoje li osim vas još neke nove snage koje daju život ovom glazbenom stilu?

Italija je puna talenata u jazzu i glazbi općenito. Nove »poluge« talijanskog jazza su mladi ljudi nevjerojatnog talenta i izražajne snage kako na mainstream tako i na eksperimentalnijoj sceni.

- Što vas je privuklo jazzu, u čemu je njegova čar?

Kad sam prvi put slušala jazz ploču, nisam imala pojma što se glazbeno događa, a ipak sam osjetila neopisivu emociju. Želja mi je od početka bila vratiti tu emociju onima koji me slušaju. Kako je vrijeme prolazilo, otkrila sam da je jazz pravi jezik sa svojim »gramatičkim« pravilima i svojim poetskim dopuštenjima. Svirati jazz je kao započeti razgovor, morate biti iskreni i komunikativni, svatko se izražava u ekstempore dijalogu s drugima i vidjeti ili slušati to dok se događa je čista čarolija.

Puno odlučnosti

- Unatoč velikom broju žena, jazz je još uvijek pretežno muški. Kako to objašnjavate?

Vjerujem da su kroz povijest jazza, zbog društveno-kulturnih razloga tog vremena i konteksta u kojem se razvijao, žene imale više poteškoća da se etabliraju kao instrumentalistice, tako da je tradicionalno uvijek postojala manjina »ženskih kvota«, ali srećom danas se svijet mijenja i sve je više iznimno talentiranih žena koje nose ovu glazbu naprijed.

- Jedan novinar je pohvalio vašu tehniku sviranja klavira, nazvao ju je besprijekornom. U čemu je tajna?

Jako sam sretna što je moja tehnika definirana kao besprijekorna, iako svaki umjetnik u sebi zna da uvijek ima puno toga za poboljšati i naučiti. Dakle, nemam nikakve tajne, samo želju da uvijek bude bolje.

- Što treba znati, odnosno na što treba biti spreman svatko tko se odluči baviti karijerom jazz pijanista?

Umjetnička i/ili glazbena karijera je karijera koju je teško započeti i uspješno nastaviti. Morate imati puno odlučnosti i ne biti obeshrabreni poteškoćama i onim što se može činiti kao »porazi« koji su nažalost (ili na sreću) svakodnevnica. Uvijek morate imati na umu cilj i nikada ne prestati vjerovati u svoj san. Vjerujem da također morate dobro razmisliti o tome kakav umjetnik i glazbenik želite postati, što želite prenijeti svojom umjetnošću i kakvu karijeru želite ostvariti. Ako vam je sve ovo jasno, već ste na pola puta.

- Mi kao publika obično vidimo samo dio kada vi umjetnici dođete na koncert i zabavljate nas, ali koliko znoja treba proliti da se dođe do ove točke?

Jako, jako puno. U međuvremenu tu je višegodišnje i neprekidno učenje instrumenta, zatim tu je to tzv. naukovanje, sve to iskustvo koje čovjek mora imati da bi se naučilo pravo zvanje glazbenika. U mom slučaju, prije dolaska na važne pozornice, svirala sam u svim vrstama situacija, čak i onih nestimulativnih i vrlo neisplativih. Uvijek sam mislila da će kroz sav taj trud i iskustvo jednog dana stvari krenuti nabolje, i krenulo je. Ali trebale su godine.

Najbolji trenutak

- Osim što svirate, vi pjevate i imate lijep, čisti glas. Je li vam lakše pjevati ili svirati?

Klavir je moj prvi instrument, svakako mi je ugodnije dok sviram nego kad pjevam. Jako volim pjevati i to radim s veseljem, ali klavir je moja velika ljubav.

- Volite li više svirati brže ili sporije skladbe?

Ovisi o kontekstu i raspoloženju. Općenito sam vrlo energična osoba pa stvarno uživam izražavati svoju energiju kroz posebno kreposna i složena djela. Izvedba balade zahtijeva puno zrelosti i potpunog vladanja instrumentom, a u mom slučaju to se postupno poboljšava s vremenom.

- Možete li se potpuno opustiti dok pjevate i svirate uživo ili uvijek postoji određena napetost i strah da nešto ne krene po zlu?

Kad sam na pozornici uvijek se mogu koncentrirati samo na glazbu, a to je kvaliteta koja me oduvijek odlikovala. Uvijek kažem da je najopuštajući dio cijelog našeg posla (nakon putovanja, proba, tonskih provjera, itd.) trenutak kada izađemo na pozornicu i sviramo.

- Koja vam skladba od onih koje izvodite na koncertima, predstavlja najveći izazov?

Postoji trenutak na koncertu kada volim odsvirati djelo na solo klaviru. Možda je to »najizazovniji« dio jer za pijanistu je solo klavir sigurno veliki izazov.

- Koji je najbolji trenutak vaše karijere?

Svakako važne suradnje koje sam imala čast ostvariti. Kao onaj s grupom Snarky Puppy ili legendom jazz bubnjeva Lewisom Nashom. Ali možda je najbolji trenutak kada se zajedno sa svojim triom, bendom koji postoji već dugi niz godina i s kojim sam imala mnoga iskustva, nađem na važnim pozornicama. Gledam ih i mislim »Kako smo lijep put zajedno prošli i koliko ćemo još napraviti!«

Povezane vijesti

• VEDRAN RUŽIĆ: Želimo nastupati pred publikom koja nije virtualna
• BACKSTAGE LIVE PULA FESTIVAL: Adam Nussbaum's Lead Belly Project sutra u Puli
• ADAM NUSSBAUM PROJECT: Jazz glazba je posebna zato što vam pruža mogućnost da izrazite svoje osjećaje i reagirate i razmjenjujete zamisli s drugima