Večer s prijateljima za 60. rođendan

Razgovor uoči autorske večeri poznatog pulskog skladatelja, dirigenta i pedagoga Branka Okmaca

| Autor: Vanesa Begić
(Snimio Duško Marušić Čiči/Glas Istre)

(Snimio Duško Marušić Čiči/Glas Istre)


U organizaciji pulskog ogranka Hrvatskog društva glazbenih umjetnika večeras na Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta s početkom u 20 sati održat će se autorska večer skladatelja Branka Okmace povodom njegova šezdesetog rođendana. S poznatim pulskim skladateljem, dirigentom i pedagogom koji je u glazbu uveo stotine mladih, razgovarala sam o njegovom opusu, uoči velikog koncerta.

Obilježavate značajan jubilej. Skladatelj ste, dirigent i glazbeni pedagog. Premda je to pitanje nezahvalno, koja Vam je od tih uloga najdraža, ili preformulirajući pitanje, kako uspijevate balansirati između tih triju uloga?

- Svaka od tih triju uloga mi je draga. Ne mogu reći koja mi je draža. Svaka ima svoje specifičnosti, lijepa je i sadržajna na svoj poseban način. U svakoj od tih triju navedenih uloga čovjek može u mnogome dati sebe i oplemeniti se, a samim time ostaviti traga i oplemeniti društvo. Gledajući kroz povijest to i nije tako neobično. Mnogi skladatelji su se bavili i dirigiranjem, često dirigirajući svoja vlastita djela, ali i djela drugih skladatelja, a ima i slučajeva, iako rjeđe, da se i dirigenti s obzirom na to da se susreću s raznim skladbama i partiturama, bave skladanjem ili aranžiranjem za pojedine ansamble, pogotovo za ansamble koje i sami vode. I jedni i drugi vrlo često bave se i pedagoškim radom, od kojega prvenstveno i žive. Na Vaše pitanje, kako balansirati između tih triju uloga, mogu samo reći da ako čovjek nešto voli uvijek će naći vremena i ništa mu neće biti teško. Pitanje je samo dobre organizacije posla.

Ljubav prema skladanju

Dugo godina vodili ste djevojački pjevački zbor u pulskoj glazbenoj školi s kojim ste osvojili nagrade i priznanja, a godinama ste bili dirigent raznih pulskih zborova. Kako je iz dirigentskog rada krenula Vaša ljubav prema skladanju?

- Ustvari bilo je obrnuto. Iz skladateljskog rada rodila se kasnije ljubav prema dirigentskom poslu. Prve skladbe počeo sam pisati još kao učenik Srednje glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova u Puli. Čak nekoliko nas učenika bavilo se skladanjem. Organizirali smo produkcije na kojima smo i sami izvodili te naše skladbe. Neću ovdje spominjati njihova imena da se ne dogodi da nekoga izostavim, ali, koliko se sjećam svi su oni ili barem većina danas profesionalni glazbenici. To su bili prvi počeci. Ozbiljnije sam se skladanjem počeo baviti kao student na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Na Odsjeku za glazbenu teoriju imali smo kolegij kompozicije kao obavezan u trajanju od četiri semestra. Ja sam taj kolegij slušao kod našeg istaknutog skladatelja i profesora Stanka Horvata, koji je taj kolegij držao vrlo nekonvencionalno i nije se slijepo držao planova i programa. Profesoru Stanku Horvatu uvijek ste se mogli obratiti, donijeti novu skladbu, koju je on uvijek bio spreman poslušati, porazgovarati i reći svoje mišljenje. Profesoru na sat smo uvijek išli s velikim respektom. Možda je za moje bavljenje skladanjem presudan jedan događaj kojega bih vam ovdje htio ispričati. Upravo na jednom od satova Kompozicije dobili smo zadatak skladati za jedan mješoviti zbor. Sljedeći tjedan, naravno donio sam skladbu profesoru na pregled. Nakon što sam mu skladbu odsvirao profesor je rekao: »Ovo je dobro, odnesite ovu skladbu Radio zboru i recite da sam vas ja poslao«. Ne moram vam niti opisivati radost koju sam tada osjetio, ali niti s koliko poniznosti sam svoju skladbu predao skladatelju i dirigentu Igoru Kuljeriću koji je u to vrijeme vodio Radio zbor. To sam ispričao samo zato da se vidi koliko je profesor Stanko Horvat bio dobar i pristupačan profesor koji nas je poticao na skladanje.

Branko Okmaca (Arhiva Glasa Istre)Branko Okmaca (Arhiva Glasa Istre)

Skladate djela za solo instrumente, komorna i orkestralna djela, te kompozicije za zborove. Odakle crpite inspiraciju? Posao skladatelja zahtijeva konstantnu inspiraciju, koju, obzirom na veliku količinu posla koji obavljate, nije uvijek lako pronaći.

- Nije uvijek jasno što podrazumijevamo pod pojmom inspiracije. U svakom slučaju što god ona bila, inspiraciju treba isprovocirati. Budete li na nju čekali, moram vam reći da ćete se načekati.

Poticaje, ako pod inspiracijom smatramo pitanje što sve može biti poticaj za nastanak neke skladbe, možemo pronaći u prirodi, dobroj knjizi, društvenim zbivanjima i slično. Evo jednog primjera: S obzirom na to da ove godine slavimo tridesetogodišnjicu osnutka Odsjeka za Klasičnu harmoniku napisao sam skladbu »Ples mrtvaca« pisanu za harmonikaški orkestar. Poticaj za nastanak ove skladbe dobio sam čitajući knjigu »Terra incognita« (Nepoznata zemlja) akademika Branka Fučića, u kojoj između ostaloga opisuje naše divne srednjovjekovne crkve i crkvice oslikane freskama. Jedna od najpoznatijih fresaka pod nazivom »Ples mrtvaca« nalazi se u crkvi sv. Marije na Škrilinah u Bermu. Neću ovdje opisivati fresku, već ću samo spomenuti jedan detalj vezan za nastanak ideja u skladbi. Na spomenutoj freski, Kostur – gajdaš predvodi ples iza kojeg deset likova pleše u istome kolu. To mi je dalo ideju da skladbu završim jednim deseteroglasnim kanonom želeći pokazati i glazbeno kako likovi nastupaju jedan iza drugoga i kako su plešući na istu melodiju pred smrti svi jednaki.

Skladateljski uzori?

- Skladateljskih uzora nemam. Ako skladbe podijelimo na tematske i atematske, za mene je karakteristična tematika. I iz prethodnog je pitanja vidljivo da ja uvijek tražim motiv. Kada dobijem motiv započinje skladateljski rad odnosno razvoj tog motiva. Ono što bih još htio istaknuti je da nastojim raditi sa što manje tematskog materijala, iako u nekim formama kao što je npr. Fantazija ne možete izbjeći uvođenju novog tematskog materijala. Ipak, i u takvim formama nastojim imati mjeru.

Odgovornost institucija

Glazbeni život, što se tiče klasike u Puli – prednosti i nedostatci?

- Nisam od onih koji pretjerano hvale ili pretjerano i neargumentirano sve kritiziraju. Pula nije veliki grad te s obzirom na veličinu imamo dovoljno skladatelja, dirigenata i reproduktivnih umjetnika. Znam da se Vaše pitanje odnosi na glazbu, ali, zašto ne spomenuti da u Puli djeluje i određeni broj pjesnika, književnika, likovnih stvaratelja, režisera, glumaca… Svi mi bismo voljeli imati stalan simfonijski orkestar u Puli, međutim, razumijem da je to za grad veličine Pule organizacijski i financijski teško ostvarivo. Za razvoj glazbenog života u Puli najvažnije je da se svatko od nas maksimalno angažira te da razvijamo glazbene institucije poput Niže i Srednje glazbene škole i Muzičke akademije. Na tim institucijama leži odgovornost za budućnost glazbenog života u Puli.

Planovi za budućnost?

- Uglavnom nemam nekih većih planova. Mislim da se dirigiranjem neću više ozbiljnije baviti, tako da nastavljam s pedagoškim radom i skladanjem. Na kraju želio bih se zahvaliti Hrvatskom društvu glazbenih umjetnika – ogranak Pula kao organizatoru večerašnjeg koncerta, Sandru Vešligaju kao izvršnom producentu, ali i kao izvođaču na večerašnjem koncertu. Naravno, velika hvala svim večerašnjim izvođačima od kojih neki nisu iz Pule i koji će trebati izdvojiti dodatno vrijeme da dođu u Pulu. Također, hvala i pokroviteljima koncerta: Gradu Puli, Turističkoj zajednici Pula i Istarskom narodnom kazalištu.

Duga karijera i niz prijatelja

Branko Okmaca je poznati pulski skladatelj, dirigent i glazbeni pedagog. Šira javnost ga najviše poznaje kao dirigenta Puhačkog orkestra Grada Pule u kojem je djelovao više od 25 godina. Vodio je i surađivao je i s drugim kulturno-umjetničkim društvima u gradu te je član brojnih žirija na susretima zborova. Predaje na Muzičkoj akademiji u Puli.

Dobitnik je brojnih nagrada za svoje kompozicije. Odlikovan je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za doprinos u kulturi te je dobitnik diskografske nagrade Porin. Redovni je član Hrvatskog društva skladatelja. Na koncertu će se izvesti njegova instrumentalna komorna djela napisana za različite ansamble.

Izvođači na koncertu bit će glazbeni umjetnici s kojima je skladatelj ponajviše i surađivao, a kojima je i posvetio određena djela. To su flautistice Nataša Dragun i Samanta Stell, klarinetist David Kumpare, vibrafonist Vedran Vojnić, hornist Hrvoje Pintarić, kontrabasist Sandro Peročević te klaviristi Elda Krajcar Percan, Tamara Jurkić Sviben, Vesna Ivanović Ocwirk, Jakša Zlatar i Sandro Vešligaj. Gost iz Slovenije je Gudački kvartet 4Strings u sastavu violinista Viviane i Aleksandra Rogine, violista Petra Njegovana i violončelistice Valentina Rogine.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter