Iz filma (Foto Viktor Irvin Ivanov)
Među manjinskim hrvatskim koprodukcijama na 71. Pulskom filmskom festivalu trijumfirao je film "Domaćinstvo za početnike" Gorana Stolevskog, jedini film kojeg sam pogledao nakon što je osvojio nagradu.
"Domaćinstvo za početnike" svoje mane koristi kao prednost, poput odgađanja objašnjenja nekih stvari, onih o kojima se ne govori, ne samo u filmu, nego i u društvu, stvari koje se guraju pod tepih ili za koje se jednostavno pravi da ne postoje. Stolevski kao da gledatelje pita "Zašto vas je uopće briga?".
Film koji istovremeno kaže malo i puno i to bez velikih riječi, koji se istovremeno vuče i brza, koji izbjegava nešto reći i onda shvatite da je upravo to i rekao, ali kada ste se najmanje nadali i od strane lika od kojeg to ne biste očekivali. I to funkcionira. Film je gledljiv, istovremeno potresan i zabavan i na trenutke djeluje poput lika kojeg boli briga, a zapravo se itekako brine što se događa. Poput glavne junakinje malo djeluje hladno, ali ima dušu veću od Učke.
Radnju je teško opisati, ali recimo da se događa u jednoj, moglo bi se reći sigurnoj kući kojoj je na čelu socijalna radnica Dita. Ona spašava ljude, ali ne samo od siromaštva, nego od predrasuda, predrasuda zbog boje kože, društvenog statusa, ali i zbog seksualnosti. Dita je nešto poput Noe, a njena kuća poput arke, donekle mirnog mjesta u društvenoj oluji i nizu događaja koji se počnu redati.
Kažem donekle jer se likovi u njoj stalno svađaju i podbadaju po bilo kojoj osnovi, ali nalaze snage da se pomire i ne zaborave na poštovanje koje osjećaju jer su upućeni jedno na drugo. Dita sve to drži pod kontrolom koliko može, a kada ta mala zajednica počinje pucati po šavovima redatelj ih opet povezuje diskretnim humorom i emocijama koje isporučuje zbilja sjajna glumačka ekipa.
Vladimir Tintor kao Toni, nesuđeni pater familias, osvojio je Zlatnu arenu za najboljeg sporednog glumca u manjinskim koprodukcijama, no nagrada je mogla pripasti bilo kome uz brojnog ansambla - Anamariji Marinca u ulozi Dite, Samsonu Selimu u ulozi Alija ili pak Miji Mustafa koja je odglumila problematičnu Vanesu ili apsolutno bilo kome iz glumačke postave.
"Domaćinstvo" je film koji je dirljiv i na jedan nekonvencionalan način predstavlja odu obitelji, premda ne onoj klasičnoj, ali bez ikakvog prenaglašavanja slavi povezanost i požrtvovnost.
Neke je film rasplakao, ali, premda možda tako ne izgleda, tuga, depresija i malodušnost su oni koji gube bitku jer jednostavno nema druge.
Ako mi je dopušteno parafrazirati velikog Rogera Eberta koji je za "Crash" (u nas iz poluopravdanih razloga preveden kao "Fatalna nesreća") napisao da se radi o filmu o napretku društva, to bi se na neki način moglo reći i za "Domaćinstvo za početnike".
U filmu Stolevskog pobjeda (tolerancije) je daleko, ali se nazire, jedva, ali tamo je negdje daleko, daleko na obzoru. Ditina arka u "Domaćinstvu za početnike" plovi prema njoj jer ono što je pokreće ne može se tek tako istrošiti.