Ovdje u Istri ljudi neće sjesti, čekati i plakati, nego gledati kako riješiti problem, kaže Flego. Misli da je upravo to presudno. To što se ne šparaš, što daješ sve od sebe, što nemaš fige u džepu, i svakoga možeš pogledati u oči

Gotovo svakog jutra u 5.30 sati, kad su mu to vremenske prilike dozvoljavale, aktualni istarski župan Valter Flego, tada na mjestu gradonačelnika Buzeta, navukao bi tenisice i sat vremena proveo u nordijskom hodanju. Točno u sedam sati bio bi na radnom mjestu. Precizan kao švicarski sat. I nikada nije zakasnio. Sada svoj ranojutarnji pohod puno rjeđe prakticira jer obaveze su mu se udvostručile. Kandidat je IDS-a i nositelj liste Amsterdamske koalicije na izborima za Europski parlament. Neovisno o tome, ne pamti tjedan u svom životu a da nije propješačio minimalno 40 kilometara. Uživa biti u prirodi, maksimalno. Vjerno ga pri tome prati mješanac labradora i retrivera, obiteljska mezimica Lila.

Često zna istaknuti kako voli radišne, uporne i otvorene ljude. Ne voli isključive, one koji omalovažavaju druge. Ne voli lijene ljude. Ne voli besposličariti. Obožava učiti, usavršavati se, čitati, iskoristiti vrijeme. Od svojih suradnika traži da budu koncentrirani, konstruktivni i da se usavršavaju. Uvjeren je da se u životu sve može postići radom. Vjeruje u rad.

Samozatajan, posve usredotočen na studij, tako će ga opisati Buzećani koji su devedesetih godina poput njega studirali u Rijeci. U indeksu je imao petice. Kao najbolji student Tehničkog fakulteta dobio je rektorovu nagradu riječkog Sveučilišta. U to vrijeme cilj mu je bio postati inženjer strojarstva, politika nije bila ni u primisli. Pa ipak, završio je Tehnički fakultet, smjer termoenergetika, magistrirao na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, smjer menadžment. I već je peti mandat u politici.

Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća Buzet je gravitirao Kopru pa je, poput mnogih sumještana, istarski župan rođen u koparskom rodilištu. U osobnoj iskaznici kao mjesto rođenja naveden mu je upravo ovaj slovenski grad na obali. U službenoj biografiji istaknut će da je proveo sretno djetinjstvo prvenstveno zahvaljujući ljubavi svojih roditelja, mame Marije, tekstilne radnice u Nadi Dimić i pokojnog oca Đina, skladištara u "Jadranu". Potječe iz radničke obitelji, od ljudi koji su sve što su imali i imaju stvorili svojim rukama. Iako skromnih materijalnih mogućnosti ulagali su u školovanje sina jedinca. Roditelji su ga prije svega naučili radu, upornosti i usredotočenosti. Sada to prenosi na svoja dva sina. Želi da budu vrijedni, obrazovani i humani, da budu dobri ljudi. Da su svjesni toga da se sve može postići ako imaš cilj u životu, da ne treba tražiti "škuže", niti kukati.

Tinejdžerski dani

Imao je osam godina kad se iz stana u Sv. Ivanu s roditeljima preselio u naselje Štrped u novoizgrađenu obiteljsku kuću, nekoliko kilometara udaljenu od državne granice sa Slovenijom i graničnog prijelaza Požane. U njoj i danas živi s obitelji i majkom. Pamti iz djetinjstva pokojnu nonu Jelenu iz Dana na Ćićariji, te noneta Ivana i nonu Sofiju iz Štrpeda, koji su se bavili poljoprivredom.

- Zadnji smo u selu imali vola, klasičnog istarskog boškarina Bakina. Bilo mi je čudno kad su se turisti po cesti zaustavljali i fotografirali nas dok smo vozili sijeno, prisjetit će se istarski župan djetinjstva provedenog u Štrpedu. Okupio bi ekipu i igrao nogomet. Kad su ostali išli odmarati, oni bi čitavo popodne nabijali loptu. Točno u podne kupali bi se u obližnjoj rječici Bračani. Tada nisu razmišljali o štetnom utjecaju sunca.

U ranom djetinjstvu bio je opsjednut očevim motorom Tomos automatik. Kao osmaš, sto puta ga je sastavio i rastavio i tako se zaljubio u tehniku. Motori su mu dan danas velika ljubav, iako su mu gotovo došli glave. Priča je to iz tinejdžerskih dana. Kosio je travu s kosilicom oko kuće kad je pukla osovina u sjedalu. Sjeo je na Vespu i vozio očevom poznaniku da je zavari.

- U naselju Verona vozio sam sporo, jer slijepilo me sunce i odjednom sam dobio udarac u vrat. Klinci su igrali tenis i preko ulice stavili konop. Ovio mi se oko vrata i pao sam. Ogulio mi je samo kožu, čudno kao vratna kralježnica nije pukla. Pješice sam otišao u Dom zdravlja, a liječnici su se čudili kako sam preživio, reći će Flego i dodati kako taj dan slavi kao drugi rođendan.

Ljubav prema motorima prerasla je u ljubav prema automobilima. Već se godinu dana zabavlja s jednim oldtimerom, BMW-om kockicom iz 1988. godine. Naslijedio ga je od pokojnog rođaka, a sad ga polako obnavlja.

Upravo tu njegovu tehničku crtu od malih nogu pamte prijatelji iz djetinjstva. Prijateljstvo Dragana Merlića, poduzetnika iz Mažinjice i Valtera Flega približava se brojci od 45 godina, a potječe još iz vremena kad su kao djeca pecali ribe mrežicama po Bračani. Dragan i Valter četverostruki su kumovi, jedan su drugome bili kumovi na vjenčanju, a potom i kumovi djeci na krštenju. Draganova supruga Danijela bila je učenica Valterove supruge Branke iz vremena kad je kao učiteljica radila u Vižinadi.

- Poznajemo se od vrtićkih dana, kroz osnovnu i srednju školu i to prijateljstvo traje do danas, kaže Dragan koji će svog najboljeg prijatelja opisati kao radoholičara, privrženog poslu i obitelji. Dragan kaže kako nikad nije mislio da će se Valter baviti politikom.

- Za mene je bilo fascinantno to što bi se uvijek odazvao raboti, pozivu na druženje, na izlazak, ali ako je imao ispit, test, kolokvij, taj čovjek nekoliko dana nije postojao za javnost. Kad bi položio, ponovo bi se pojavio. Zapravo me je začudilo kad se počeo baviti politikom jer uvijek sam vjerovao da je on više usmjeren u tehničke znanosti, cijeli je život bio sklon tehničkom načinu razmišljanja. Kad se danas nađemo na nekoj večeri, obiteljskom skupu, najviše pričamo o inovacijama, o tehnici, nikada o politici. Možda sam tome i ja kriv jer me politika ne zanima, zaključit će Dragan.

Milan - Barcelona

Aktualni istarski župan osnovnoškolsko i prve dvije godine srednjoškolskog obrazovanja završio je u Buzetu. Redovito je trenirao rukomet i zavolio sport. Treći i četvrti razred srednje škole, s odličnim uspjehom, završio je u Rijeci i stekao zvanje strojarskog tehničara, a u Rijeci je potom i studirao.

Ideja mu je oduvijek bila upisati Tehnički fakultet i postati inženjer strojarstva.

- Bez problema prošao sam prijemni. Nije bilo neke navale, malo je njih htjelo upisati strojarstvo. Svi smo znali da su medicina i strojarstvo najteži. Sjećam se na prvom predavanju u toj velikoj P1 predavaonici bilo nas je 120 i samo smo nas tri od tih 120 prvi u roku završili. Studentski su dani za mene bili doslovno sjajni. Uvijek sam volio učiti, povjerit će nam Flego. Imao je, kaže, i super društvo. Bio je jedan od prvih koji su krenuli s Istarskim klubom u Rijeci, kao i član jednog od prvih predsjedništava tog kluba.

Iz studentskih dana potječe prijateljstvo s Mariom Wagnerom iz Krka, danas direktorom u Brodogradilištu Punat. Pravo prijateljstvo započelo je na prvoj godini studija kad su zajedno ušli u predavaonicu, a nakon toga se vidjeli u Indeksu. Wagner kaže da se s Flegom još uvijek čuje minimalno jednom mjesečno. Sad kada je zauzet u predizbornoj kampanji, nešto rjeđe.

- Valtera sam upoznao kao izuzetno marljivu, iskrenu osobu, uvijek voljnu pomoći. Slični smo karakteri, jednako gledamo ne neke stvari, volimo da sve bude ispravno, da bude onako po pravici. Bio je najbolji student naše generacije. Kroz tjedan je u cijelosti bio posvećen knjizi. Za vikend bi odlazio doma u Buzet ili bi ostao u Rijeci i onda bi bilo malo više slobodnog vremena za izlaske. Kad je trebalo raditi on je radio, a onda bi uzeo malu pauzu da se resetira i krene dalje. Moram priznati da ja nisam bio takav, nešto sam više izlazio, povjerio nam je Wagner. I dodao da je Valter iskren i da će, neovisno o tome što druga strana možda to ne želi čuti, reći svoje mišljenje. Na normalan način ukazati da se neke stvari moraju pogledati i iz neke druge perspektive. Za Wagnera je Valter otvoren, iskren i prije svega pošten i istinski prijatelj.

Na trećoj godini studija strojarstva 1994. godine Valter Flego proglašen je najboljim studentom Tehničkog fakulteta u Rijeci i uz rektorovu nagradu dobio je stipendiju. Te je godine dobio i Nagradu Grada Buzeta za izuzetne rezultate u nastavnim i vannastavnim aktivnostima. Otac mu je radio u Jadranu koji je 1994. godine otišao u stečaj. Tvrtka Nada Dimić također. Mama je u to vrijeme radila kao portirka, zadnjih godinu dana bez plaće. Rektorova stipendija puno mu je značila da financijski ne opterećuje roditelje tako da se na četvrtoj godini studija mogao sam uzdržavati.

Od anegdota iz studentskih dana izdvojit će jednu "poduzetničku".

- Obožavao sam nogomet, sport općenito. Pamtim svibanj 1994. godine. Najbolje finale Lige prvaka ikada. Milan i Barcelona igrali su u Ateni. U Studentskom domu okupili smo se nakon večere u menzi gledati utakmicu. Natisnulo nas se možda dvjestotinjak oko televizora. Došao sam na ideju da se malo zabavimo. Prava preteča sportske kladionice. Uzeo sam veliki papir, svakom napisao ime i pogađali smo rezultat. Dogovor je bio - tko ga pogodi novac je njegov, a ako pogode dva, dijeli se na dva dijela, i tako dalje. Ako nitko ne pogodi, novac ostaje organizatoru klađenja. Uglavnom, da skratim, nitko nije pogodio. Rezultat je bio 4:0 za Milan. Novac naravno nisam uzeo, ali smo zato više od dvadeset puta na račun te sportske kladionice išli jesti i piti u susjednu boćariju, reći će Flego.

Muzil i Samobor

U svojoj službenoj biografiji navest će da je dobio pregršt ponuda za posao od tvrtki iz zemlje i inozemstva, ali je zbog ljubavi prema Istri i Buzetu ostao u rodnom kraju. Na fakultetu je bio demonstrator, a već mu je na četvrtoj godini profesor Bernard Franković, kod kojeg je kasnije imao termodinamiku, dogovorio razgovor za radno mjesto. U Plominu u termoelektrani ponudili su mu posao u struci, plaćeni doktorat i stan u Rapcu, ali nije mogao otići iz Buzeta. Zato je objeručke prihvatio ponudu Istarskog vodovoda. Tako je zadnju godinu studija bio stipendist Istarskog vodovoda, te se 25. rujna 1996. godine na Dan županije zaposlio, drugi dan nakon što je diplomirao. Zanimljivo je i da je 25. rujna na Dan županije 2000. godine i magistrirao.

U Istarskom vodovodu radio je mjesec i pol kad je otišao na odsluženje vojnog roka. Kao šifrer prvo je prošao temeljnu obuku u pulskom Muzilu, pa otišao u Samobor i onda se vratio u Pulu na aerodrom, gdje je pet mjeseci svakodnevno u centralu u Zagreb slao šifrirana izvješća. Vojska mu je, kaže, odlično došla jer je imao puno vremena za razmišljanje. Upravo je u vojsci odlučio upisati magisterij. Odslužio je vojni rok, položio državni stručni ispit i upisao poslijediplomski studij menadžmenta na Ekonomskom fakultetu u Rijeci. Uz stalni rad završio je studij s odličnim uspjehom te 2000. godine stekao znanstvenu titulu magistra ekonomskih znanosti. I opet prvi u generaciji magistrirao.

Kako se samo godinu dana kasnije kao mladi magistar našao u politici? Pitam ga dok sjedimo kraj kamina u maloj kućici koju je vlastitim rukama sagradio njegov pokojni otac, a on mu marljivo asistirao. Ispred obiteljske kuće bila je velika padina, prvo su sagradili potporni zid pa još dva, tri zida, pa ploču, malo po malo napravili mjesto za ljetnu kuhinju i uz pomoć majstora ognjišće. Istarski župan sam kosi travu na okućnici. Majci svake zime pripremi devet kubika drva za ogrjev. Sa frezom ide po drva u šumu, ispili, doveze doma, rascjepa, složi. U pravilu subotom ranom zorom.

- Svaki kamen ima svoju priču, sjetno kaže pogleda uprtog u kamin u ljetnoj kuhinji, dok vatra veselo pucketa. Travanj se primakao svojoj sredini, no sunce ga još nije zagrijalo.

Menadžment me naučio

- U tu politiku, ili u taj IDS, zaljubio sam se još kao student u Rijeci i kroz klub studenata. Htio sam se uključiti, ne kritizirati sa strane, već boriti se i pokušati nešto napraviti. Prije nego sam magistrirao, došli su kod mene doma Stevo i Damir. Priča je bila vrlo jednostavna, idemo probati zajedno s tim ograničenim resursima potaknuti daljnji razvoj Buzeta. Ne možeš sto stvari u životu odjednom raditi. Zato sam htio prvo završiti magisterij. Korak po korak. Ne mogu pucati odjednom u deset meta, nego jednim topom u jednu metu. A taj menadžment na ekonomiji me je naučio, osim vođenju, i motiviranju, organiziranju i vještinama organizacije posla, stoga mi je bilo simpatično i to neko angažiranje u lokalnoj politici. Odlučio sam ići na listu za Gradsko vijeće Grada Buzeta i bio na četvrtom mjestu, prisjeća se Flego.

Ušao je u IDS i na lokalnim izborima 2001. godine, s 29 godina, izabran je za zamjenika gradonačelnika. Paralelno je radio u Istarskom vodovodu kao upravitelj radne jedinice Održavanje i volonterski bio dogradonačelnik. Već u tom svom prvom mandatu, kaže, imao je priliku obići mjesne odbore i kroz politiku doživjeti taj osjećaj pripadnosti koji ga je jako motivirao, ljubav prema zavičaju, pripadnost tom prostoru. Pokušati sve učiniti da u tom svom kraju u kojem je rođen nešto napravi.

Na sljedećim lokalnim izborima, 2005. godine, jednoglasno je na Gradskom vijeću izabran za gradonačelnika Buzeta, da bi mu potom 2009. godine sumještani gotovo plebiscitarno, s preko 84 posto glasova, ponovo iskazali povjerenje te je time zakoračio u svoj drugi gradonačelnički mandat. Bio je to najbolji rezultat od svih gradova u Hrvatskoj. Izvrsne izborne rezultate postigla je i IDS-ova lista za Gradsko vijeće koju je također predvodio. IDS je u Buzetu tada dobio devet od ukupno 13 vijećničkih mandata, tri više nego na prethodnim izborima.

Uvjeren je da ljudi u svakom poslu prepoznaju onoga tko radi sa željom, voljom, grintom, energijom, ljubavi. Uvijek polazi od sebe i pita se što može napraviti da se stvari promijene na bolje. Misli i da je to jedan od razloga zašto je Istra toliko ispred ostatka Hrvatske.

- Ovdje ljudi neće sjesti, čekati i plakati, nego gledati kako riješiti problem, kaže. Misli da je upravo to presudno. To što se ne šparaš, što daješ sve od sebe, što nemaš fige u džepu, i svakoga možeš pogledati u oči. Na tim pozicijama na kojima je u svojoj karijeri do sada radio, njegov je zadatak, uvjeren je, bio izvući iz svakoga ono pozitivno da ugradi u svoj grad, u kraj, u županiju.

- Moje je da okupljam, od svih pokušavam izvući nešto pozitivno i usmjeravam u nekom pravcu razvoja. Mislim da moram biti motivator i pozitivno gledati na budućnost, imati osjećaj pripadnosti prema rodnom kraju, ali ne zadovoljiti se postignutim, nego nastojati zajednički postići nešto više, pojasniti će svoju viziju i dodati: "U svemu treba tražiti priliku da budemo bolji i unaprijedimo okolinu u kojoj živimo. Moramo se mijenjati, učiti i napredovati i važno je da svi zajedno stalno radimo neke nove iskorake u životu".

Povezane vijesti

• Inženjer i dobitnik rektorove nagrade. Gradonačelnik koji je dobio 84 posto. Vojni šifrant i zaljubljenik u automobile. ŽUPAN KOJI ŽELI U EUROPSKI PARLAMENT: "Neću čak ni stan uzeti u Bruxellesu, nego hotelsku sobu. Stan je za mene jedan, jedini - u obiteljskoj kući u Štrpedu"
• Istra prva u Hrvatskoj dosegnula razinu BDP-a iz pretkrizne 2008.godine. ISTRA JE POŽELJNO MJESTO ZA ŽIVOT I POSLOVANJE
• FLEGO: Smanjenje potrošnje i sprječavanje gubitka energije od velike su važnosti za Istarsku županiju