Svi imamo neku djecu, neke unuke zbog kojih želimo da taj svijet ne bude svijet rovovskih bitaka, što je užasno dosadno. Naš svijet gori nam pod nogama zbog suše i požara, a ne zato što je nekome dida bio partizan, a drugome ustaša

Iduće nedjelje, dakle točno za tjedan dana, otvorit će se birališta gdje ćemo svoj glas dati nekome tko će nas zastupati za Europski parlament. Kampanja se opako zahuktala. Nasmiješeni političari sa optimističnim porukama bombardiraju nas sa svih strana, na televiziji nikada nije bilo više beba, a neki doslovno iskaču iz paštete. Dakle, nimalo inovativno. No, nisu baš svi takvi. Neki su u kampanju krenuli na sasvim drugi način. Mima, pravim imenom Ana Marija Simić kandidatkinja je u koaliciji političke platforme Možemo!, ORaH-a i Nove ljevice na čijoj se listi nalazi.

Možemo

Svoju kampanju započela je 22. travnja, na Dan planeta Zemlje, na vrlo netipičan način – na biciklu. Na tragu toga, kampanja se zove "Biciklom do Brisela" i plan joj je na svoja dva kotača proputovati Hrvatsku i razgovarati s građanima. Istovremeno vodi svoj biciklističko politički dnevnik na web stranici "Možemo" i na svome profilu na facebooku. Otvorena, neizmjerno duhovita i politički vrlo artikulirana za sobom već ima mnoštvo pratitelja koji čekaju neke njezine nove avanture, ali i svakodnevna promišljanja od života do politike. Mima Simić je atipična političarka. Umjesto limuzine izabrala je bicikl, umjesto skupih odijela i haljina nosi hrvatski dres sa svojim imenom i brojem liste na leđima. Ova književnica, filmska kritičarka, aktivistica i strastvena kvizašica ostala je zapamćena što se javno "outala" na Milijunašu. Već u tim javnim nastupima, kroz aktivizam i javno progovaranje o homoseksualnosti, na neki je način započelo njeno političko djelovanje. Neke njene izjave šokiraju, drugima su pak njena otvorenost i humor simpatični. Ne čudi stoga, iako je stalno ponavljala kako bi voljela da neko drugi govori o "tim temama" da ne mora ona, da se ipak odlučila baciti u političke vode. U svoju je kampanju krenula biciklom iz Slavonskog Broda. U Istri se oduševila Labinom, Marčanom, a u Puli je za snimanje Glorije skočila sa Svete stijene u mrzlu vodu. Bilo je to metaforičko bacanje u politiku – naizgled hladnu, no s adrenalinskim nabojem. I koštalo ju je. Malo je ozlijedila stražnjicu i prehladila se, što joj je – uz katastrofalno vrijeme – usporilo kampanju pa je bila primorana koji dan više ostati u Puli.

Politiku oblikuju ljudi

Dakle, skok sa Svete stijene je vrlo simboličan skok u politiku, sa velikim rizikom od upale pluća, konstatiramo u razgovoru, sad na toplom i suhom.

- U životu imam tendenciju da se bacim u ono čega se bojim. Eto, neko vrijeme bavila sam se paraglidingom, a užasavam se visine. Čim osjetim kod sebe neki otpor, ja reagiram. Hvala bogu, svatko tko živi ovdje zadnjih 25 godina osjeća otpor, jer tkogod je došao na vlast i štogod su obećavali uvijek su ljude, da oprostiš na izrazu – naguzili. I to je svjedočanstvo svih ljudi s kojima razgovaram putem. Kada sam detektirala to svekoliko gađenje prema politici, shvatila sam da je to signal da se trebam uključiti, jer ako išta hoćeš promijeniti, naravno možeš ići glasati a to je ono najmanje što možeš napraviti. Drugo je da se sam uključiš, da ne možeš reći nisam pokušao. Budući da sam ja iz kreativne kaste, bavim se pisanjem, nekakva klasična politička kampanja bila mi je teško zamisliva. Mogu ja bilo koju formu ispuniti, i govoriti na političkim tribinama, ali to ne stimulira ni mene ni glasače. Ovo sam ja. Volim biti s ljudima i družiti se. U krajnjem slučaju politiku trebaju oblikovati ljudi. Ako netko s kim ja razgovaram ima hrpu problema koji se trebaju artikulirati prema nekoj instituciji u kojoj ću ja jednoga dana sjediti, to je moj posao. Ja ću tu osobu zastupati i to je golema odgovornost, to povjerenje koje mi daju, i za njega ću gristi i boriti se – jer smo i glasači i ja u istoj kaši. U ovome nemam financijskih interesa, da imam uključila bih se u neku veću stranku. Cijeli život se bavim nekom vrstom angažiranog rada, koji je isto politika. Užasno je bitno da se svi damo tom društvu i da ga učinimo boljim", priča Mima koja je živjela na relaciji Zagreb – Berlin dok se nije uključila u ovaj politički poduhvat.

- Ja sam se iz Berlina vratila jer želim mijenjati hrvatsku politiku. U Berlinu bih za čišćenje dobila više nego ovdje za prevođenje. A živim od prevođenja i pisanja. Moj dres na kvadrate nije ironičan. Ovo je bio moj čin domoljublja da se vratim iz te zapadne Europe, Berlina. To je valjda i dio krize srednjih godina, kad podvlačiš crtu i osvrćeš se na svijet i shvaćaš da nešto treba poduzeti, i za te klince koji danas rastu. Želim da moje dvoje nećaka od 13 i 10 godina stasaju u svijet u kojem si mogu priuštiti stanovanje, svijet s normalnom životnom i političkom klimom", smatra Mima čija je politička opcija zelena. "Što se tiče klime, nju smo već poprilično srozali i nije više 5 do 12 , već 12 i 5. Ali činjenica je da se i ti mladi sada bune i bude, kao i taj pokret oko Grete. I ja tome želim doprinijeti. Svi imamo neku djecu, neke unuke zbog kojih želimo da taj svijet ne bude svijet rovovskih bitaka, što je užasno dosadno. Naš nam svijet gori pod nogama zbog suše i požara, a ne zato što je nekome dida bio partizan, a drugome ustaša. Da ne bude zabune, za mene je antifašizam neupitna vrijednost, i baš zato to nije rasprava na koju se želim trošiti. Ja ne želim sjediti ni sa Željkom Markić i raspravljati o tome treba li lezbama dati pravo glasa ili disanja ili braka. Moji su sugovornici ljudi koji žele konstruktivno graditi ovo društvo za sve koji u njemu sudjeluju. Jako puno političke snage u ovom društvu gubi se i troši na stvari koje potpiruju strahove i paranoje, priča Mima.

Gori nam pod nogama

Pitamo je što misli o tuđim kampanjama, kaže da nema što reći. Ne prati ih, jer po iskustvu pretpostavlja da su sve iste.

"Otkad imam pravo glasa, ja sam putovala na relaciji Zagreb Zadar. Svaki put bi to trajalo dva tri dana samo da daš glas nekome tko je u tome trenutku manje zlo. Ne želim biti u svijetu gdje ja svoj glas dajem manjem zlu, želim dati nečem dobrom, smatra Mima i nastavlja. "Ako se uključi kritična masa ljudi, onih koji su do sada bili politički nezainteresirani, onda možemo svi skupa izgraditi platformu za neku bolju, zelenu priču. Ova zeleno lijeva opcija "Možemo" politika je 21. stoljeća koja se bavi održivim razvojem, klimatskim promjenama i pričama koje izlaze izvan granica Hrvatske, pa i Europe. Ljudi koje želimo na biralištima su ona malodušna, rezignirana većina, kojima je puna kapa starih priča, i mladi koji se sad tek uključuju u politiku, veli Mima i osvrće se na važnost građanskog odgoja koji će mlade ljude naučiti koja prava imaju, kako se mogu uključiti u oblikovanje politike, pa možda i neće biti tako slaba izlaznost. "Naravno da vladajućima nije u interesu da educiraju mlade, jer bi im mogli izbiti tron pod dupetom. Ali čak i ako će ti mladi na kraju ipak glasati za HDZ ili SDP, neka bar informirano glasaju, a ne zato što im je tako glasao ćaća, did ili pradjed. A stvar je i u tome da shvatiš da i kad ne glasaš, da si za nešto glasao. Glasačka apstinencija je uvijek i participacija. To su stvari koje mene zanimaju i kojima se bavim“,   veli Mima. Ne zna koji će biti domet ove kampanje, ali smatra da je dobar temelj za drugačije političko djelovanje te da će to shvatiti i hrvatski građani i građanke. "Nama doslovno gori tlo pod nogama", priča Mima o susretu sa 60-godišnjakinjom u Slavoniji kojoj je po prvi put bunar presušio te više ne može živjeti od poljoprivrede. Kaže da ne zna hoće li glasati. Kako bi bila u dodiru s malim ljudima u kampanju je krenula biciklom."Vidi, oni su mali koliko sam i ja mala. Ja nisam dio političke kaste koja ne zna koliko košta najamnina stana. Ali ne možeš zauvijek živjeti pod zlatnom kupolom. Njihovu djecu će sustići, klima nas sve kači jednako", veli Mima čija je kampanja biciklom sasvim logična jer je bicikl najekološkije i najodrživije prometalo. "Na biciklu ti prolaziš svaki metar zemlje, gdje žive ljudi. Nisi u avionu, ili limuzini da samo prošišaš s uključenom klimom. Tvoja klima je ona koja ti je vani. Vjetar, sunce, kiša. Tvoji mišići i tvoj entuzijazam su ono što te goni na putu. Mislim da ova kampanja utjelovljuje ono što bi politika trebala biti, a to je kontakt s ljudima, slušanje. Moja kampanja košta 100 eura, a to je sve otišlo na dres", pokazuje nam Mima svoje političko odijelo i namješta se u dresu. Komentiramo da toliko košta ručak jednog političara, a da ne pričamo o troškovima benzina i limuzina.

Najdraži penzići

- Ovo je kampanja solidarnosti. Ljudi mi pružaju smještaj, hrane me, ja operem suđe kad mi daju. Ljudi se otvaraju jer vide da im pristupam otvoreno, da želim slušati. Vide da ne kalkuliraš, da nisi političar u odijelu koji je došao uz hrpu obećanja pobrati pet glasova. Mene to ne zanima. Mene zanima njihov glas koji ću ja čuti. I najdraži su mi penzići, oni su ljubav moga života.“, oduševljeno priča Mima o penzionerima s kojima se najviše družila u Labinu i Sisku. Na putu je oduševljavaju gostoprimstvom, ali i političkim promišljanjima. Znanjem, životnim i političkim iskustvom, odnosno gledanjem, analizama, svojih pokušaja, pogodaka i promašaja. Labin ju je u Istri impresionirao. Što penzićima prosvjetarima, što mladima koji kroz lokalno Vijeće mladih postavljaju pitanja vlastima. "Vlasti se tamo najviše boje klinaca koji dođu bez straha, zadrške, nepotističkih i karijerističkih motiva i postavljaju pitanja. Taj model da imaš u gradskim vijećima mlade koji zastupaju svoje interese, to je temelj revolucije, istinske promjene društva. Navijam za mlade“, gorljivo će Mima. Na putovanju iz Labina prema Puli stala je u Marčani, čekajući snimatelja "Direkta". Prišle su joj dvije cure, koje su se baš pitale kad će proći kroz njihovo mjesto. Ispostavilo se da su par, da su se u Marčani normalno autale i da nemaju problema. "Istra je liberalnija, bar što se tiče nekih stvari.", zaključuje Mima. "Ti neki momenti povezivanja, to mi je najbolja stvar na ovome putu. To mi iskustvo vraća vjeru u politiku na drugi način. Da imaš političko iskustvo koje nije kontaminirano mržnjom, velika je stvar", zaključuje.

Tužila Markičku

Mima je ostvarila naizgled nemoguće. Uspjela je dobiti tužbu, odnosno prvostupanjsku presudu protiv Željke Markić. "Ja sam jedina osoba kojoj je to za sada uspjelo. Pravomoćnu presudu očekivala sam unutar šest mjeseci od prvostupanjske, ali još ništa. Budući da mi je ta presuda vratila vjeru u pravdu, nije mi problem još se malo strpjeti.“ Za neupućene, Mima je bila u neovisnom vijeću za neprofitne medije pri Ministarstvu kulture, a Markić ju je u intervjuu optužila za nezakonito stečene privilegije, sukobu interesa i harangu protiv Hasanbegovića. „Znala sam da ću se dvije godine povlačiti po sudovima. Usprkos strahu i mučnini, bilo mi je jasno da se netko tome mora suprotstaviti“ kaže i zadovoljno zaključuje „Da bi mogao mijenjati stvari, moraš imati hrabrosti“.

Dotičemo se i LGTB osoba u politici, poput srpske predsjednice vlade Ane Brnabić, ili novoizabrane gradonačelnice Chicaga. „Baš me briga je li neka osoba LGTB ili nije ako podržava politiku poput Vučićeve vlade. Ne zanima me. Mislim da je to problematično prema vani jer ljudi misle da je Srbija automatski progresivna jer ima nju na takom visokoj funkciji. Puno mi je bitnije kakvu netko obnaša funkciju i koje vrijednosti ta osoba promiče,“ komentira i nekako mi se obraća sa zaključkom

- Najdosadnija stvar u vezi mene je što sam lezba. Ja sam puno bolja filmska kritičarka i književnica. Lezbijstvo je slučajno, a ovo drugo su moji društveno relevantni talenti i vještine. U političkoj kampanji uza sve što jesam sam i lezba, što je bitno za širenje vidljivosti i slobode, ali je tek mali, i najdosadniji, dio moje osobe. Mi smo svi kompleksno klupko raznih identitea. Vrijednosti koje promičem su veća sloboda za što više ljudi. Meni je u interesu da žena koje hoće imati desetoro djece to može, da ta djeca imaju što jesti i da imaju posao, ali i da ta žena bude plaćena za svoj rad, a da suprug jednako sudjeluju u podizanju djece. Podržavam tradicionalne odabire, uz progresivne vrijednosti da ih komplementiraju. To je neka moja politička misija.

Ako uđe u Europski parlament pitamo na što će biti fokus.

- U Parlamentu ne sjedi jedna osoba, već cijeli politički pokret. Ja mislim da je u prirodi zelene politike i našeg programa da su prioriteti klima i održivi razvoj, u smislu zelene javne nabave, revitalizacije lokalnih ekonomija. I nipošto ne kanim hraniti paranoidne diskurse, kojih je Europa puna. Meni je interes da se iz svih razgovora s građanima artikuliraju glavna pitanja“, smatra, a nas zanima hoće li biciklom ići do Brisela ako uđe u Europski parlament. „Obvezujem se ovim putem kad me odaberete ja idem bajkom“.

Povezane vijesti

• SDP u izbore ide s istim ljudima i istom politikom
• Miletić: U IDS-u se razmišlja i o samostalnom izlasku na izbore
• Miletić: Jak IDS u Saboru za glas Istre u Zagrebu