UMAŠKI SDP-OVAC ELVIS DAMIANI SKUPLJAO GLASOVE OBEĆAVAJUĆI USLUGE I POVLASTICE
"Učlani se u SDP i dobit ćeš posao spremačice"
"Svi griješimo i svjesna sam da sam donijela nekoliko pogrešnih odluka koje su skupo koštale i mene i moju obitelj, no vrijeme je da to stavim iza sebe i krenem dalje. A da bih to učinila, moram i želim javno ispričati što mi se dogodilo." Tim riječima priču o slučaju koji već više od pola godine, kako sama kaže, financijski i psihički iscrpljuje njezinu obitelj, započinje Leni Laković iz naselja Fernežini nedaleko Umaga.
Ta priča započinje sredinom prošle godine, točnije pred zadnje lokalne izbore, kad u život Leni i njezina supruga Alena ulazi izvjesni Elvis Damiani. Elvis je Alenov kolega s posla, a pred supružnicima Laković, govori Leni, nastupa u ulozi svojevrsnog "headhuntera" za lokalnu organizaciju SDP-a, odnosno osobe koja ih nagovara da se učlane u tu stranku i na nadolazećim izborima glasaju za SDP-ovog kandidata za gradonačelnika Vilija Bassanesea. Zauzvrat, pozivajući se na autoritet gradonačelnika i njegovih suradnika, Damiani obećaje Lakovićima usluge i povlastice na koje, citira ga Leni Laković - "oni koji su bliski vlasti mogu računati". Kao dodatni mamac Damiani na stol stavlja radno mjesto spremačice u vrtiću i jaslicama Duga, govoreći, prisjeća se ona, "da se to da lako srediti jer se radi o ustanovi kojoj je osnivač Grad Umag."
Dvije greške
Leni Laković i njezin suprug Alen svjesni su danas da je prva velika pogreška koju su učinili tih dana bila ta što su Damianiju poklonili povjerenje i povjerovali u, kasnije će se ispostaviti, maglu koju im je prodavao vabeći ih u SDP. Druga pogreška bila je još veća.
"Ja nisam trebala stalni posao, imala sam ga. Godinama sam radila na raznim zamjenama i uspjela sam se dokazati i dobiti stalni posao spremačice u tvrtki Mikrocop u Kopru. Dakle, stalni posao sam imala i rekla sam Damianiju da ga ne namjeravam mijenjati, no tada je on počeo nagovarati i mene i supruga i obećavati sigurno radno mjesto i istu plaću u Umagu, koji je ipak na svega nekoliko minuta vožnje od kuće u kojoj živimo. Uvjerljivost priče povećavao je primjerom svoje supruge, za koju je kazao da joj je riješio posao na isti način i moram priznati da nam je ubacio bubu u uho. Počela sam o tome razmišljati", uz gorčinu i podrhtavanje glasa prisjeća se Leni.
Vremena za razmišljanje imala je dovoljno jer se priča poklopila s početkom turističke sezone i poznatim prometnim gužvama na putu prema i iz Kopra, pa je na vagu odlučivanja stavljeno i tih nekoliko sati tjedno provedenih u automobilu i čekanju na prelazak granice.
"Naravno da sam, kao i svi ostali, to vrijeme umjesto na putu željela provesti u krugu obitelji i taj argument vjerojatno je najviše pridonio da počnem razmišljati o onome što nam nudi, duboko svjesna toga da je to pogrešan način da se dođe do posla. Uvijek sam i sve u životu radila na teži način i prvi put, kad sam pokušala do nečeg doći prečicom, na način na koji se, kako nam je govorio Damiani, to radi, pretvorila sam vlastiti život u noćnu moru", nastavlja priču Leni.
Kako bi supružnike pridobio za svoj cilj, kaže ona, Damiani im je govorio o modelu zapošljavanja u javnoj upravi, te gradskim ustanovama i poduzećima, argumentirajući svoju priču imenima niza osoba koje su navodno direktno ili indirektno povezane s SDP-om, a koje su dobile posao u mandatu aktualnoga gradonačelnika. Na koncu, uz misao "nismo djeca da bi se s tako ozbiljnim stvarima igrali", supružnici Laković povjerovali su Damianijevim tvrdnjama.
Moraš dati otkaz
Alen se učlanio u umaški SDP, a Leni se strogo diskretno počela pripremati za prelazak na novo radno mjesto. I dalje naivno vjerujući Damianiju i imenima ljudi na koje se u svojoj priči pozivao, poput gradonačelnika Vilija Bassanesea i pročelnika njegova Ureda Diega Bankovića, Leni Laković napravila je novu grešku.
"Kazao mi je da prije dobivanja novog posla moram dati otkaz na starom, odnosno biti bez posla, ali da ništa ne brinem jer je stvar riješena. I dalje sam bila malo nepovjerljiva i dali smo mu do znanja da je to za mene ozbiljna odluka, jer imam obitelj i dva kredita koje moramo otplaćivati, ali jamčio je da će sve biti u redu. Čak mi je dao i datume kad će navodni natječaj biti objavljen i kad ću na radnom mjestu spremačice početi raditi. Povjerovala sam, dala otkaz i započela obiteljsku dramu koja traje do danas", kaže Leni Laković, dodajući kako je umjesto obećanog natječaja i posla, narednih mjeseci od Elvisa Damianija dobila samo hrpu obećanja i laži kojima nije bilo kraja. U sms porukama koje su razmjenjivali i koje čuvaju kao dokaz, čak se, kažu, lažno potpisivao i predstavljao kao nekadašnji predsjednik Upravnog vijeća vrtića Milan Vukšić. Te poruke, poslane pod lažnim identitetom, trebale su, smatraju, njih uvjeriti da je sve u redu, ali samo su pojačale sumnju. Premda ih je, kažu supružnici, Damiani pokušao držati podalje od autoriteta koje je spominjao jer bi "taj odlazak ugrozio njih i posao", Lakovići su ipak polako shvatili da su u toj priči nasanjkani, te su odlučili kontaktirati i ostale navodne aktere koje je Damiani verbalno spominjao i koristio kao jamstvo ozbiljnosti čitave priče.
Počeli su od predsjednika umaškog SDP-a Mirka Grgića koji se, kažu, u istinitost njihove priče uvjerio iz prve ruke, prisustvujući telefonskom razgovoru koji je Leni o obećanom poslu spremačice u vrtiću vodila s Damianijem putem razglasa. Grgić im je otvorio vrata Ureda gradonačelnika u kojem su se sastali s gradonačelnikom Bassaneseom i njegovim najbližim suradnicima, dogradonačelnikom Belušićem i šefom Ureda Bankovićem.
Iznenađeni pričom
"Ostali su iznenađeni našom pričom, ili su hinili nevjericu. Ispričavali se nam se u ime Grada i SDP-a, ograđujući se od Damianija. Gradonačelnik Bassanese uporno je ponavljao da se u Umagu ne radi na taj način i da se u gradskim ustanovama zapošljava zakonito i pošteno. Međutim, na moj prijedlog da tog čovjeka na prepad dovedu u ured i tu nas pred svima suoče, nisu pristali. Umjesto toga, nekoliko dana kasnije pozvali su nas u Gradsku upravu, gdje smo, izolirani u jednoj prostoriji, sačekali da gradonačelnik i suradnici s Damianijem odrade susret nasamo, nakon čega smo i mi pozvani u prostoriju u kojoj su se oni nalazili. U njoj smo naišli na muk. Čovjek zbog čijih je laži i mog naivnog vjerovanja u njih naša obitelj već mjesecima na rubu egzistencije, pokorno je šutio i gledao u stol. Samo me jednom kratko zamolio za oprost i kazao da mi je želio pomoći, ali nije kazao, niti ga je bilo tko pitao da pojasni, da li nas je u čitavoj toj priči u koju nas je uvukao oko baš svega lagao, i ako jest, zašto je to učinio. Prazne riječi koje smo tamo čuli nisu dovoljne, a posebno ne prihvaćamo argumentaciju "žao nam je čovjeka i njegove obitelji", koja nam je u Gradu ponuđena kao razlog zbog čega protiv Damianija oni ne namjeravaju ništa poduzeti. A što je samnom i mojom obitelji? Mene nitko ne žali", ljuta je Leni Laković.
Upravo ta indolencija onih u čije se ime navodno nastupalo i svojevrsni zid šutnje i nečinjenja na koji je naišla, kaže, nagnala ju je da ne odustane samo tako i pusti da se prašina slegne, već je odlučila da svoju priču podijeli i s pravosuđem i s javnošću.
"Prijavili smo sve DORH-u, i potkrijepili to audio i pisanim dokazima. Upozorili su me da ću, ukoliko učinim to i otkrijem ono što znam, završiti u ovom gradu na crnoj listi, ali to me stvarno više nije briga. Ne zanima me posao u ovom gradu i želim samo zaustaviti sve to i okončati kalvariju kroz koju smo i ja i moja obitelj prolazili. Ja ću naći posao, makar bila prinuđena tražiti ga zbog njih izvan Hrvatske, ali šutjeti ne želim. Ja sam pogriješila i svoje greške skupo platila, red je da neke posljedice snose i oni koji su me u tu grešku gurnuli ili uvukli", zaključuje Leni Laković.
A politika? Ona je iz doma obitelji Laković, nakon što je ulovila nekoliko glasova na prošlim lokalnim izborima, iselila još brže nego što je u njega ušla. Alen se nakon svega iščlanio iz SDP-a, a Leni, bar u taj dio priče, nikad nije ni ušla. Na koncu, ostala im je gorčina i skupo plaćena lekcija. Sudeći po načinu na koji danas razmišljaju ovi supružnici – i naučena. (Sanja BOSNIĆ i Milan PAVLOVIĆ)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
