(Foto: Screenshot)
Amy i Ano su jednojajčane blizanke, ali odmah nakon rođenja oduzete su majci i prodane različitim obiteljima, prenosi index.hr.
Godinama kasnije slučajno su saznale jedna za drugu zahvaljujući televizijskom talent showu i videu na TikToku. Dok su otkrivale svoju prošlost, shvatile su da su tisuće novorođenčadi u Gruziji ukradene iz bolnica i prodane, neki čak 2005. godine. I one su bile među njima i sada žele odgovore.
Amy šeta gore-dolje u hotelskoj sobi u Leipzigu. "Bojim se, stvarno se bojim", kaže ona za BBC, nervozno se vrpoljeći: "Nisam spavala cijeli tjedan. Ovo mi je prilika da konačno dobijem neke odgovore o tome što nam se dogodilo."
Njezina sestra blizanka Ano sjedi u naslonjaču i gleda TikTok na svom mobitelu. "Ovo je žena koja nas je možda prodala", kaže ona kolutajući očima.
Ano priznaje da je i ona nervozna, ali samo zato što ne zna kako će reagirati i hoće li uspjeti obuzdati svoj bijes.
Ovo je bio kraj dugog putovanja. Doputovale su iz Gruzije u Njemačku u nadi da će pronaći dio slagalice koji nedostaje. Napokon će upoznati majku.
Tijekom prošle dvije godine stvarale su sliku onoga što se dogodilo. Dok su otkrivale istinu, shvatile su da postoje deseci tisuća drugih ljudi u Gruziji koji su također bili odvedeni iz bolnica kao novorođenčad i prodani. Unatoč službenim pokušajima da se istraži što se dogodilo, još nitko nije odgovarao.
Priča o tome kako su Amy i Ano otkrile jedna drugu počinje kada su imale 12 godina. Amy Hvitija bila je u kući svoje kume u blizini Crnog mora i gledala svoj omiljeni televizijski program, gruzijski Got Talent. Tamo je plesala djevojka koja je izgledala točno poput nje, potpuno identično.
"Svi su zvali moju mamu i pitali: 'Zašto Amy pleše pod drugim imenom?'" kaže ona. Amy je to spomenula svojoj obitelji, ali oni se nisu obazirali na to. "Svatko ima dvojnika", rekla je njezina majka.
Sedam godina kasnije, u studenom 2021. godine, Amy je na TikToku objavila video kako buši obrvu. Oko 300 km dalje, u Tbilisiju, drugoj 19-godišnjakinji video je poslala prijateljica. "Mislila je da je cool što izgleda poput mene", rekla je Ano.
Ano je pokušala ući u trag djevojci s probušenom obrvom na internetu, ali nije ju mogla pronaći, pa je podijelila video u sveučilišnoj WhatsApp grupi da vidi može li netko pomoći. Netko tko je poznavao Amy vidio je poruku i povezao ih na Facebooku.
Amy je odmah znala da je Ano djevojka koju je vidjela prije toliko godina u spomenutoj televizijskoj emisiji.
"Toliko sam te dugo tražila!" napisala je Amy. "I ja tebe", odgovorila je Ano. Tijekom sljedećih nekoliko dana otkrile su da imaju mnogo toga zajedničkog, ali nije sve imalo smisla.
Obje su rođene u rodilištu u zapadnoj Gruziji koje više ne postoji, ali prema njihovim rodnim listovima, njihovi rođendani bili su u razmaku od nekoliko tjedana. Nisu mogle biti sestre, a još manje blizanke. Ali bilo je previše sličnosti.
Voljele su istu glazbu, obje su voljele plesati i čak su imale istu frizuru. Otkrile su da imaju istu genetsku bolest, poremećaj kostiju koji se naziva displazija. Činilo se kao da zajedno otkrivaju misterij. "Svaki put kad sam saznala nešto novo o Ano, stvari su postajale čudnije", kaže Amy.
Dogovorile su se da se sastanu i, tjedan dana kasnije, dok se Amy približavala vrhu pokretnih stepenica na stanici podzemne željeznice Rustaveli u Tbilisiju, ona i Ano prvi su se put vidjele uživo.
"Bilo je to kao da se gledam u ogledalo, potpuno isto lice, potpuno isti glas. Ja sam ona i ona je ja", kaže Amy. Tada je postala sigurna da su blizanke. "Ne volim zagrljaje, ali zagrlila sam nju", kaže Ano.
Odlučili su suočiti obitelji sa svojim slutnjama i spoznajama i tad su saznale istinu. Posvojene su odvojeno u razmaku od nekoliko tjedana 2002. godine.
Amy je bila uzrujana i osjećala je da je cijeli njen život bio laž. Odjevena u crno od glave do pete, izgleda snažno, ali nervozno petlja po svojoj ogrlici i briše suzu umrljanu maskarom s obraza: "To je luda priča, ali je istinita."
Bila sam uznemirena i ljutita na svoju obitelj, ali samo sam htjela da teški razgovori završe kako bismo svi mogli nastaviti dalje", rekla je Ano. Kopajući dublje, blizanke su otkrile da su detalji na njihovim rodnim listovima, uključujući datum rođenja, bili pogrešni.
Amyna majka kaže kako joj je prijateljica, budući da nije mogla rađati, rekla da se u lokalnoj bolnici nalazi neželjena beba. Trebalo je platiti liječnike, ali bi je mogla odvesti kući i odgojiti kao svoju kćer.
Anoinoj majci je ispričana ista priča. Posvojiteljske obitelji nisu znale da su djevojčice blizanke i, unatoč tome što su platile mnogo novca za posvojenje svojih kćeri, kažu da nisu shvatile da je to protuzakonito. Gruzija je prolazila kroz razdoblje previranja, a budući da je bolničko osoblje bilo uključeno, smatrali su da je to legitimno.
Nijedna obitelj nije htjela otkriti koliko je novca isplaćeno. Blizanke su se pitale jesu li ih njihovi biološki roditelji prodali radi zarade.
Amy je htjela potražiti njihovu majku kako bi to saznala, ali Ano nije bila sigurna: "Zašto želiš upoznati osobu koja nas je mogla tako izdati?"
Amy je pronašla Facebook grupu posvećenu ponovnom spajanju gruzijskih obitelji s djecom za koju se sumnja da su nezakonito posvojena pri rođenju i podijelila je njihovu priču.
Jedna mlada žena iz Njemačke je odgovorila, rekavši da je njezina majka rodila blizanke u istom rodilištu 2002. godine i da danas sumnja u službenu verziju da su umrle.
DNA testovi su pokazali da je djevojka iz Facebook grupe njihova sestra te da živi s njihovom majkom Azom u Njemačkoj.
Amy je očajnički željela upoznati Azu, ali Ano je bila skeptična: "To je osoba koja nas je mogla prodati, ona nam neće reći istinu." Ipak je pristala otići u Njemačku s Amy kako bi je podržala.
Facebook grupa koju su blizanke koristile, Vedzeb, na gruzijskom znači "Tražim". Ima bezbroj postova majki koje kažu da im je bolničko osoblje reklo da je njihova novorođenčad umrla, ali su kasnije otkrile da smrti nisu zabilježene i da su njihova djeca još uvijek živa.
Ostale postove objavila su djeca poput Amy i Ano, koja traže svoje biološke roditelje. Grupa ima više od 230.000 članova i, zajedno s pristupom web-stranicama za analizu DNA, širom je otvorila mračno poglavlje u povijesti Gruzije.
Otvorila ju je novinarka Tamuna Museridze 2021., nakon što je otkrila da je posvojena. Rodni list s netočnim podacima pronašla je kad je pospremala kuću svoje pokojne majke. Osnovala je grupu kako bi tražila vlastitu obitelj, ali je potom razotkrila trgovinu djecom koja je obuhvatila desetke tisuća ljudi i koja traje desetljećima.
Pomogla je ponovno okupiti stotine obitelji, ali još nije ušla u trag svojoj. Tamuna je otkrila crno tržište posvajanja koje se protezalo cijelom Gruzijom i trajalo od ranih 70-ih do 2006. godine.
Ona vjeruje da je trgovinu vodio organizirani kriminal i da su u njega uključeni ljudi iz svih slojeva društva, od taksista do osoba na visokom položaju u vladi. Korumpirani službenici krivotvorili su dokumente potrebne za nezakonita posvojenja.
"Razmjeri su nezamislivi, ukradeno je i do 100.000 beba. Bilo je to sustavno", kaže ona. Tamuna objašnjava da je do ove brojke došla računajući broj ljudi koji su je kontaktirali i kombinirajući to s vremenskim okvirom i rasprostranjenošću slučajeva širom zemlje.
Bez pristupa dokumentima - neki su izgubljeni, a drugi nisu objavljeni - nemoguće je saznati točnu brojku.
Tamuna kaže da su joj mnogi roditelji rekli da im je na pitanje da vide tijela svoje preminule novorođenčadi rečeno da su već pokopana u krugu bolnice. U međuvremenu je saznala da groblja u gruzijskim bolnicama nikada nisu postojala. U drugim slučajevima roditeljima bi pokazivali tijela djece koja su bila smrznuta u mrtvačnici.
Tamuna kaže da je bilo skupo kupiti dijete, oko 1400 dolara za djevojčicu i 2100 dolara za dječaka - što je otprilike godišnja plaća u Gruziji. Otkrila je da su neka djeca završila kod stranih obitelji u SAD-u, Kanadi, na Cipru, u Rusiji i Ukrajini. Gruzija je 2006. promijenila zakone o posvajanju i postrožila zakone protiv trgovine ljudima, otežavajući nezakonita posvojenja.
Još jedna osoba koja traži odgovore je Irina Otarašvili. Rodila je blizance u rodilištu u Kvareliju, u podnožju gruzijskih planina, 1978. godine. Liječnici su joj rekli da su oba dječaka zdrava, ali iz razloga koji nisu objašnjeni držali su ih podalje od nje.
Tri dana nakon što su rođeni, rečeno joj je da su oba iznenada umrla. Liječnik je rekao da imaju problema s disanjem. Irina i njezin suprug nisu to mogli shvatiti, ali u sovjetsko vrijeme autoritet se nije dovodio u pitanje. Irina je vjerovala u sve što su govorili.
Zamoljeni su da donesu lijes kako bi ponijeli posmrtne ostatke i pokopali ih na groblju ili u svom dvorištu, kao što je bilo uobičajeno u to vrijeme. Liječnik im je rekao da ne otvaraju lijes jer bi bilo previše uznemirujuće vidjeti tijela.
Irina je učinila što joj je rečeno, ali 44 godine kasnije njezina kći Nino pronašla je Tamuninu Facebook grupu i posumnjala: "Što ako naša braća zapravo nisu umrla?" Nino i njezina sestra Nana odlučile su iskopati kutiju s tijelima.
"Srce mi je tuklo. Kad smo otvorili lijes, unutra nije bilo kostiju, samo neki komadi drveta. Nismo znali trebamo li se smijati ili plakati." Kaže da je lokalna policija potvrdila da se radi o granama vinove loze i da nije bilo tragova ljudskih ostataka.
Sada vjeruje da su njezina davno izgubljena braća još živa.
U hotelu u Leipzigu Amy i Ano pripremaju se za susret sa svojom majkom. Ano kaže da se predomislila i da se želi povući. Ali to je trenutno kolebanje i ona, duboko udahnuvši, odluči nastaviti. Njihova biološka majka Aza nervozno čeka u drugoj sobi.
Amy neodlučno otvara vrata, a Ano je slijedi, gotovo gurajući sestru u sobu. Aza kreće prema njima i čvrsto ih grli. Minute prolaze u zagrljaju, nitko ne govori.
Suze teku niz Amyno lice, ali Ano ostaje stoički nepokolebljiva. Čak izgleda malo razdraženo. Njih tri sjednu razgovarati nasamo.
Kasnije su blizanke ispričale da im je majka objasnila da je nakon poroda bila bolesna i da je pala u komu. Kad se probudila, bolničko osoblje reklo joj je da su njene djevojčice umrle nedugo nakon što su rođene.
Kaže da je upoznavanje Amy i Ano njezinom životu dalo novi smisao. Iako nisu bliske, i dalje su u kontaktu.
Gruzijska vlada pokrenula je 2022. godine istragu o trgovini djecom. Dužnosnici su za BBC rekli da su razgovarali s više od 40 ljudi, ali i da su slučajevi "vrlo stari i povijesni podaci su izgubljeni". Novinarka Tamuna Museridze kaže da je podijelila informacije, ali vlada nije rekla kada će objaviti svoje izvješće.
Vlada je poduzela najmanje četiri pokušaja da dođe do istine o onome što se dogodilo. To uključuje istragu iz 2003. godine o međunarodnoj trgovini djecom koja je dovela do brojnih uhićenja, ali je malo informacija objavljeno.
A 2015. godine, nakon još jedne istrage, gruzijski mediji izvijestili su da je uhićen ravnatelj rodilišta u Rustaviju Aleksandre Baravkovi. Međutim, kasnije je oslobođen i vraćen na posao.
BBC se obratio gruzijskom Ministarstvu unutarnjih poslova za dodatne informacije o pojedinačnim slučajevima, no rečeno mu je da konkretni detalji neće biti objavljeni zbog zaštite osobnih podataka.
Tamuna se sada udružila s odvjetnicom za ljudska prava Liom Muhašavrijom kako bi slučajeve skupine žrtava iznijela pred gruzijske sudove. Oni žele pravo na pristup svojim dokumentima o rođenju - što trenutno nije moguće prema gruzijskim zakonima.
Nadaju se da će to pomoći smiriti duhove. "Uvijek sam osjećala da mi nešto ili netko nedostaje u životu", kaže Ano. "Maštala sam o djevojčici u crnom koja bi me pratila okolo i pitala me što sam radila danas." Taj je osjećaj nestao kad je pronašla Amy.