raste napetost

ZBOG USTOLIČENJA MITROPOLITA NA CETINJU DRAMATIČNO U CRNOJ GORI Ako Europska unija ne reagira, na Balkanu bi se zbog agresivne politike SPC-a i Srbije moglo opet zapucati

Država podijeljena na proeuropske političke snage okupljene oko predsjednika Mile Đukanovića i prosrpske koje na vlasti održavaju premijera Zdravka Krivokapića, na povijesnom je raskršću. Na njenu žalost, Crna Gora nema litij i kobalt kao Afganistan pa da se za nju bore i dobri i loši momci. Jedino što Crna Gora može je da se opredijeli za aktivan politički otpor koji će spriječiti kolaps ideje o njoj kao proeuropskoj državi. Crna Gora, uz to, mora pojačati kampanju protiv nasilne srpske politike koja iz Beograda upravlja situacijom u Podgorici

| Autor: Robert FRANK
Joanikije

Joanikije


U nekim drugim okolnostima vijest dana, tjedna i mjeseca bila bi Crna Gora. Mala država s balkanskog juga, ne veća od dijela nekog milijunskog grada na istočnoj američkoj obali i s brojem stanovnika koje se, u blago ciničnoj varijanti, gotovo može prebrojati te svakome zapamtiti ime i prezime.

Zbog onoga što se upravo događa unutar njenih granica, kao i zbog rasta napetosti na krilima prosrpske hegemonističke politike spremne porobiti ili u vazalni odnos dovesti ponosne Crnogorce, njihova Crna Gora bila bi na razini europskih događanja opravdano i bez ikakvog pretjerivanja tema dana, tjedna i mjeseca, kad se istodobno s krizom u državici koja je ušla u NATO, a htjela bi u EU, ne bi odvijalo američko napuštanje Afganistana i njegovo prepuštanje brutalnim talibanima. Crna Gora bi u ovim trenucima zasluženo okupirala europske mainstream medije da se trenutno ne zbrajaju pozitivni i negativni učinci vladavine dugogodišnje, jedine prave, neokrunjene europske carice, njemačke kancelarke Angele Merkel koja je na svom oproštaju posjetila Kremlj i s Vladimirom Putinom odigrala zadnju, dvadesetu po redu, zajedničku utakmicu s uvijek prešutno dogovorenim neodlučenim rezultatom, gdje nitko ne smije ni pobijediti ni izgubiti.

U sjeni igre velikih, maleni pate. Ta je nezahvalna uloga zapala Crnu Goru, podijeljenu crnogorsko-srpskim nerazumijevanjem i netrpeljivošću. Ta je uloga "malene države s ruba" pripala Crnoj Gori, kao zadnjem vojno-političko-vjerskom poligonu na kojem će recentna srpska vlast - potpomognuta Srpskom pravoslavnom crkvom koja je zagovarajući velikosrpsku politiku puno bliža kalašnjikovu nego oltaru - pokušati zaokružiti neslavan, stupidni, suštinski neostvarivi, ali opasni plan "srpskog sveta".

Nije prioritet

Po svim ovim parametrima europska vijest dana, tjedna i mjeseca trebala bi biti Crna Gora, čija bi se unutarnja kriza, u cilju deskalizacije, trebala internacionalizirati. I bila bi Crna Gora makar i kao kuriozitet europski važna tema da svjetski politički prioritet nije analiza višegodišnjih, kompliciranih te međusobno toplo-hladnih odnosa Njemačke i Rusije. Tako, kad je posrijedi suradnja oko nabavke i transporta plina, Njemačka i Rusija postižu dogovore. Zbrajaju se milijarde eura obostrane koristi.

Kad se pak radi o ljudskim pravima te likvidaciji nepoželjnih novinara i oporbenjaka, što bi trebala biti tema koja ih više udaljava nego plin spaja, Merkel i Putin za javnost namjeste ljute face, naprave pokoju grimasu, odglume golemo razočaranje nakon kojeg svatko sa svojom stranom slavodobitno proslavlja još jedan remi velik kao pobjedu. Da se upravo sada ne priprema završni račun političko-gospodarske trgovine Merkel i Putina, te da je koronavirus u potpunosti stavljen pod kontrolu, europska vijest dana, tjedna i mjeseca bila bi Crna Gora. U tu malu državicu, europskim birokratima vjerojatno krajnje egzotičnu, po brzom i uhodanom receptu sjatila bi se sva krema europske diplomacije. U ugodnoj atmosferi Svetog Stefana užurbano bi se tražio model sprječavanja još jednog krvoprolića u režiji velikosrpske politike, upravljane iz dva uvijek ista, paralelna i interesno uglavnom podudarna centra moći: Srpske pravoslavne crkve i službenog Beograda.

Nekako se čini da su ponosni i naivni Crnogorci dugo vremena krivo mislili, ili su se tome samo nadali, da su se riješili utega srpske hegemonije. Nažalost, dokaza da nije tako i da je gubitkom Kosova upravo Crna Gora kompenzacija za još jedan srpski političko-vojni poraz, i više je nego dovoljno. Umnožavaju se, fakat za faktom, na dnevnoj razini. Paralelno s time, poznatija po neefikasnosti nego po prepoznavanju važnih od nevažnijih tema, europska birokracija se ne oglašava o tome što se događa u Crnoj Gori. Potpuni EU muk. Ova kriza, kao još jedna u nizu uzrokovanih problematičnom i iskvarenom srpskom politikom, prolazi tako da se nitko njome ozbiljno ne bavi. Kao da se zaboravlja koliko je bilo mučno iskustvo koje je stečeno gotovo u svim republikama bivše države natopljenima krvlju žrtava agresivne srpske politike.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter