Krvavo gušenje demonstracija u Kazahstanu probudilo je zanimanje za vojni savez CSTO, kojeg mnogi smatraju i ruskim NATO blokom. Kazahstan je, naime, pozvao u vojnu pomoć zemlje pripadnike Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti koji vodi Moskva, pa su ruski padobranci i bjeloruski specijalci sudjelovali, uz vojnike iz još nekoliko država, u gušenju nemira koji su izazvani niskim standardom, odnosno poskupljenjem plina.

Kako je nastao srednjoistočni Varšavski ugovor i kada je vojno djelovao, široj europskoj javnosti ostalo je uglavnom nepoznato. Varšavski pakt, savez osam socijalističkih država, raspao se 1991. godine. Manje od godinu dana kasnije, Rusija i pet njezinih saveznika u Zajednici nezavisnih država, koja je bila samo labavi klub postsovjetskih zemalja, potpisali su novi Ugovor o kolektivnoj sigurnosti koji je stupio na snagu 1994. godine.

Iako nije bio toliko moćan kao Varšavski pakt, 2002. godine, kada je središnja Azija postajala sve značajnija u geopolitici jer su SAD izvršile invaziju na Afganistan prethodne godine, proglasio se Organizacijom ugovora o kolektivnoj sigurnosti, odnosno punim vojnim savezom. Danas ima šest članica. To su Armenija, Bjelorusija, Kazahstan, Kirgistan, Rusija i Tadžikistan. Uzbekistan je izašao iz saveza 2012. godine. Zanimljivo je da je Srbija država-promatrač od 2013., jedina izvan Azije, dok je Afganistan izašao iz članstva.

20.000 elitnog vojnog osoblja

U posljednjem desetljeću ambicije CSTO-a su porasle. Godine 2007. pristao je stvoriti mirovne snage od 3.600 vojnika, a dvije godine kasnije uspostavio je snage za brzo reagiranje koje se sastoje od 20.000 elitnog vojnog osoblja koje je u stanju pripravnosti. Savez je također održao zajedničke vježbe, uključujući niz visokoprofilnih antiterorističkih vježbi prošlog ljeta i jeseni kao odgovor na rastući kaos u Afganistanu.

U slučaju Kazahstana organizacija se prvi put pozvala na članak 4 koji je vrlo sličan članku 5 NATO-a, koji kaže da odgovor može uključivati i oružanu snagu, ali to ne nalaže. Sve što NATO zapravo obećava jest poduzeti "takve radnje koje smatra potrebnima" za obnovu i održavanje sigurnosti. To bi moglo biti bilo što, od nuklearnog rata do oštrog diplomatskog prosvjeda.

CSTO se pozvao na članak 4 zbog rastućeg kaosa u Kazahstanu, dok je predsjednik za prosvjede okrivio strane obučene "terorističke bande". Nikol Pashinyan, premijer Armenije, koja predsjedava CSTO-om, rekao je da je skupina pristala poslati mirovne snage. Osim Rusije i Bjelorusije, Tadžikistan i Armenija također su pristali poslati kontingente.

Analitičari ističu da je za Rusiju CSTO koristan alat za čvršći pritisak u središnjoj Aziji, usmjeren protiv zapadnih i kineskih interesa. To opravdava ruske vojne objekte u zemljama članicama te daje Rusiji pravo veta na sve druge strane baze u regiji. Zauzvrat, članovi CSTO-a imaju koristi od suradnje s naprednim ruskim oružanim snagama, uključujući obuku i sniženu cijenu kupnje oružja. Napokon, ruski predsjednik Vladimir Putin dugo je tvrdio da Kazahstan, kao i Ukrajina, nije prava zemlja, već jednostavno dio "velikog ruskog svijeta".

Brzi odgovor saveza u Kazahstanu mogao bi biti ohrabrujući znak za druge moćnike kojima se klima prijestolje. To je prije svega Aleksandar Lukašenko, predsjednik Bjelorusije, koji je prošle godine dobio rusku, ali ne i CSTO pomoć protiv svojih prosvjednika, kao i šef Tadžikistana Emomali Rahmona, koji je na vlasti već 28 godina.

Zajedničke vojne vježbe

Promjena politike vidljiva je u tome da se Rusija sada češće i snažnije vojno angažira nego što je to činila ranije. Godine 2010., kada je Kirgistan zatražio pomoć grupe u suzbijanju izbijanja nasilja, Rusija se odbila umiješati. Desetljeće kasnije, sa sudjelovanjem u ratovima u Ukrajini i Siriji nisu imali dvojbi. Vojno zajedništvo vidljivo je u nizu zajedničkih vojnih vježbi posljednjih desetak godina. Osim toga, CSTO je potpisao sporazum sa Šangajskom organizacijom za suradnju (SCO) o proširenju suradnje na pitanjima kao što su sigurnost, kriminal i trgovina drogom.

Godine 2007. organizacija je uvela vlastite mirovne snage CSTO-a koje se mogu rasporediti pod mandatom UN-a ili bez njih u državama članicama. Rusija je 2008. godine najavila da će tražiti od CSTO priznanje neovisnosti Abhazije i Južne Osetije, koje je odmah i sama priznala. Doduše, Organizacija ugovora o kolektivnoj sigurnosti imala je i svoje trzavice. Prije nego što je izgubio utjecaj u svojoj zemlji, bjeloruski predsjednik Lukašenko odbio je sudjelovanje u vojnoj akciji u Kirgistanu. Ali, to je bilo 2010. kada je bio na vrhuncu moći.

Nakon što je Kurmanbek Bakiyev svrgnut s dužnosti predsjednika Kirgistana kao rezultat nereda u travnju 2010., dobio je azil u Bjelorusiji. Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko izrazio je sumnju u budućnost organizacije jer nije spriječila svrgavanje Bakijeva, rekavši: "Kakva je to organizacija ako u jednoj od naših država članica dođe do krvoprolića i ako se dogodi protuustavni državni udar, a ovo tijelo šuti?". Štoviše, Lukašenko je ranije optužio Rusiju da je kažnjavala Bjelorusiju ekonomskim sankcijama nakon Lukašenkovog odbijanja da prizna neovisnost Abhazije i Južne Osetije, navodeći: "Ekonomija služi kao osnova naše zajedničke sigurnosti. Ali ako najbliži saveznik Bjelorusije od CSTO-a pokušava... uništiti tu osnovu i de facto baciti Bjeloruse na koljena, kako se može govoriti o učvršćivanju kolektivne sigurnosti u prostoru CSTO?"   Ne treba naglašavati da Lukašenko danas ovisi o potezima Vladimira Putina – od vojne zaštite do slanja afganistanskih migranata na granici Europske unije da bi se unio kaos u europsko-ruske političke odnose.

Veto na vojne baze

Od 21. prosinca 2011. članice mogu staviti veto na uspostavu novih inozemnih vojnih baza u državama članicama Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti (CSTO).

Ruski NATO ponudio je 2015. godine, tijekom građanskog rata u Ukrajini, slanje mirovne misije u Donbas u Ukrajini. "Organizacija ima kapacitet za očuvanje mira. Naši mirovnjaci kontinuirano prolaze odgovarajuću obuku. Ako takvu odluku donesu Ujedinjeni narodi, spremni smo osigurati mirovne postrojbe", rekao je glavni tajnik CSTO-a Nikolaj Bordyuzha.

U srpnju 2021. Tadžikistan je apelirao na članove CSTO-a za pomoć u suočavanju sa sigurnosnim izazovima koji proizlaze iz susjednog Afganistana. Tada su tisuće Afganistanaca, uključujući policiju i vladine trupe, pobjegle u Tadžikistan nakon što su talibanski pobunjenici preuzeli kontrolu nad mnogim dijelovima Afganistana.

Gušenje pobune u Kazahstanu pokazalo je da Moskva ima dovoljno snage da zaustavi promjene u bivšim sovjetskim republikama. To je, ujedno, bila i poruka Ukrajini o kojoj se upravo vode pregovori s Washingtonom.

Povezane vijesti

• Sukobili se irački prosvjednici i snage sigurnosti, luka Um Qasr i dalje zatvorena
• Neredi u Čileu, Bolivija gori, kriza u Venezueli, Brazil jako udesno, Argentina ulijevo
• NASTAVLJAJU SE NASILNI PROSVJEDI: Što se zapravo događa u Kazahstanu i zašto su neredi već nepovratno načeli režim