Hoće li Narodna Republika Kina doista postati hrvatski istočni susjed – preuzimajući „pod dug“ dio teritorija Crne Gore – ili je riječ o medijskim pretjerivanjima, teško je sa sigurnošću potvrditi. Ipak, činjenica je da crnogorska država i njezina nestabilna vlast nema novca za otplatu kineskog kredita podignutog za izgradnju jedne od najskupljih autocesta u Europi, između Podgorice i Kolašina. Vjerovnici već prijete da će „ovršiti“ državu koja im duguje u globalnim mjerilima dosta mali novac.

Taj je financijski problem male Crne Gore, kojoj je prošle godine BDP pao za 15,2 posto zbog izostanka turističkih prihoda, otvorio i pitanje kako će susjedna Srbija, poznata po uzimanju netransparentnih kineskih kredita, otplatiti svoje dugove prema velikoj i prijateljskoj Kini koja od Beograda jeftino kupuje tvornice i rudnike, gradi ceste i pruge na kredit i donira u znak prijateljstva poveće količine cjepiva protiv COVID-19 virusa.

Novi put svile

Prema pisanju svjetskih medija, posljednjih dvadesetak godina Kina posuđuje sve značajniji novac malim i nerazvijenim državama te zemljama u razvoju – uz uvjet da se nalaze na trasi nazvanoj „Pojas i put“, odnosno na novom „putu svile“ koji povezuje azijsku velesilu s Europom i Europskom unijom, kao i s Afrikom. Ukupno je riječ o šezdesetak država na kineskom kreditnom popisu – a na Zapadnom Balkanu najzanimljiviji su projekti koje ostvaruju u Crnoj Gori i Srbiji.

Inicijativom „Pojas i put“ Kina je postala najveći vjerovnik zemalja u razvoju, kaže Christoph Trebesch s njemačkog Instituta za svjetsku privredu (IfW) u Kielum, prenosi medijska kuća Deutsche Welle. Trebesch je analizirao kreditne uvjete za inozemstvo u kineskim bankama za razvoj koji nisu lako dostupni javnosti. Institut za svjetsku privredu iz Kiela je u suradnji s američkim kolegama proučio stotinjak tajnih ugovora o kreditiranju koje je Kina sklopila s 24 zemlje u razvoju čija je vrijednost 36,6 milijardi dolara.

Jedan od najvažnijih zaključaka je da su krediti obavijeni velom tajnosti – imaju razrađene klauzule o povjerljivosti dok su neki krediti tajni i skriveni od javnosti. Ali, zanimljivi su siromašnim državama jer ih mogu dobiti brzo iako u njima stoji kako ih Kina može raskinuti ako se promijeni politika države kojoj je dala kredit. Također, u djelu ugovora stoji da države primatelji kredita ne mogu tražiti pomoć Pariškog kluba – skupini od 19 bogatih država i Rusije – koja pomaže zemljama što ne mogu vratiti svoje dugove.

Opasna igra

„Kineske državne banke nastupaju prema zemljama u razvoju kao vrlo spretni davatelji kredita koji svoju pregovaračku moć koriste u svoju korist“, navodi Trebesch.

Očito, Crna Gora koja je već u problemima – i Srbija koja bi to mogla biti – zaigrale su opasnu igru.

Što se tiče autoceste koja se upravo gradi – u Crnoj Gori je nazivaju „autoput za nigdje“ jer nema izgrađenu poveznicu prema Srbiji, a ni dalje prema moru – agencija Reuters je još 2018. godine, kada je turizam cvao, prenio mišljenje dužnosnika EU da su „zadavili sami sebe“.

Tada još nije bilo pandemije, privreda Crne Gore stajala je dobro i zemlja nije bila toliko zadužena. U godinu dana, zaduženost Crne Gore povećala se s 76,5 na 103,3 posto BDP-a. Dok 2014. godine nisu imali kredite u Pekingu, danas su kineskim partnerima dužni 640 milijuna eura odnosno 15,3 posto BDP-a. Na molbu za pomoć u Bruxellesu nisu dobili odgovor.

Deutsche Welle stoga postavlja otvoreno pitanje - hoće li Crna Gora bankrotirati ili prepustiti dio teritorije Kini kao zamjenu za vraćanje duga? Nagađa se o prepuštanju zemlje, iako to nije predviđeno ugovorom o kreditu za autocestu. Uskoro stiže na naplatu prva rata kredita od 37 milijuna eura, dok će Crna Gora „povući“ još 130 milijuna eura kineskog zajma za nastavak izgradnje. Crnogorski ministar financija Milojko Spajić rekao je za Financial Times kako se radi o „najskupljem auto-putu na svijetu uopće.“

Autocesta koja je u izgradnji zapravo se proteže 41 kilometar od Podgorice do Kolašina, a da bi imala smisla treba izgraditi i dionicu od luke Bar do Podgorice te od Kolašina do granice sa Srbijom. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić nedavno je najavio dovršetak Koridora 11 – do crnogorske granice – također uz pomoć kineskog kredita – te najavio kako će tako Beograd biti povezan s crnogorskim primorjem brzom cestom.

Srbijanski ekonomski analitičari kažu da su kineski krediti „popularni“ zbog nezainteresiranosti Bruxellesa za projekte na Zapadnom Balkanu. „Postoje europski infrastrukturni koridori, projekti i planovi koje je napravila EU i vrlo često su zemlje Zapadnog Balkana bile zaobilažene“, objasnila je za DW Dragana Mitrović, profesorica Fakulteta političkih nauka u Beogradu i direktorica Instituta za studije Azije.

„Tek pošto su vidjeli da je u taj prazan prostor utrčala Kina, oni su počeli, ali vrlo skromno, s aktiviranjem nekih kanala kojima bi mogli dati sredstva."

Koruptivna praksa

Srbija još uvijek nije kritično zadužena kod kineskih banaka. Dug iznosi oko 1,1 milijarde eura, što je 2,3 posto BDP-a Republike Srbije. U 2021. godini predviđa se još 2,02 milijarde eura kredita iz Pekinga, ali u proračunu nisu navedene stavke od 3,2 milijarde eura koje je bez procesa javne nabave Kina dobila za izgradnju kanalizacije i infrastrukture za odlaganje komunalnog čvrstog otpada. Ne spominje se ni milijarda eura za izgradnju metroa u Beogradu, ali ni 165 milijuna eura za toplovod Novi Beograd-Obrenovac.

Dakle, dugovanje Srbije prema Kini iznosi između šest i sedam milijardi eura, a spominju se kamate od dva do tri posto.

Veliki infrastrukturni projekti baziraju se na Sporazumu o ekonomskoj i tehničkoj suradnji u oblasti infrastrukture između Srbije i Kine koji je 2009. potpisao tadašnji ministar Mlađan Dinkić prema kojem kineski partner ne plaća PDV i carinu te za njega ne važi obveza javnog nadmetanja.

Takav sporazum Srbija ima i s drugim investitorima. Na jednak način gradi se autocesta prema Sarajevu u sporazumu s Turskom, Moravski koridor uz financiranje SAD, Koridor 11 uz kredit Kine te pruga Beograd – Budimpešta koju grade Rusija i Kina.

„Ako ima dosta nepoznanica oko samih ugovora, pretpostavlja se da tu postoji koruptivna praksa, koja i inače postoji u našoj regiji, u mnogim zemljama trećeg svijeta, a poznato je da postoji i u Kini“, kaže Dragana Mitrović i podsjeća kako je Europska komisija procijenila da je pruga prema Budimpešti iznimno skup projekt.

„Geografski smo tu gdje jesmo i kao takvi smo na logističkom putu iz Kine do najvećeg tržišta – onog od 500 milijuna ljudi u Europskoj uniji“, rekao je za Deutsche Welle Marko Čadež, predsjednik Privredne komore i dodao: „Trebaju nam pruge. Dobra, moderna željeznica kojom ne idu samo putnički vlakovi, već i transportni. To je to. Iza gradnje željeznice nema skrivene agende."

Ta će pruga koštati oko dvije milijarde eura, ali to nije sve što će kineski radnici graditi i grade po Srbiji. Prvi posao bio je most Zemun - Borča, a potom su Kinezi gradili dio autoputa, preuzeli Željezaru u Smederevu, rudnike i topionicu u Boru i tvornicu guma u Zrenjaninu. Do kraja godine Kinezi počinju izgradnju beogradskog metroa. Prije desetak godina, metro je mogao biti izrađen za 2,2 milijarde eura od strane jedne francuske tvrtke, dok će ga Kinezi izgraditi za 4,4 milijarde eura, kažu u srpskoj opoziciji.

Kako će sve to platiti?

Kineska tvrtka Huawei sudjeluje u projektu Safe City – kojim se širom Beograda postavljaju sigurnosne kamere sa softverom za prepoznavanje lica. Cijena projekta je tajna, kao i lokacija kamera. Tim problemom bavi se i Fondacija za otvoreno društvo, zajedno s drugim aktivistima za ljudska prava.

Ali, to je druga tema. Glavno pitanje – kako će Srbija sve to platiti – ostaje bez odgovora, naročito nakon izjave premijerke Ane Brnabić kako bi se obaveze Srbije prema Kini mogle povećati na deset milijardi eura.

Kineska „kupovina“ Crne Gore i Srbije postaje sve zanimljivije geopolitičko pitanje za Europsku uniju koja planira, u ne tako bliskoj budućnosti, prihvatiti obje države u svoje članstvo. Tko će tada platiti dugove?

Povezane vijesti

• Svi optuženi za pokušaj državnog udara u Crnoj Gori proglašeni krivima
• Potres pogodio Crnu Goru, osjetio se i u Hrvatskoj
• U Crnoj Gori ponovo zatreslo tlo