Iako ukrajinska kriza najviše brine svijet, sve je više interesa i za Aziju gdje se također može očekivati nepredviđeni i neželjeni scenariji. Prije svega, radi se o mogućem sukobu Kine i Tajvana, za koji se Washington sve više sprema. Tako je američki ministar obrane Lloyd J. Austin III na Filipinima gdje je postigao dogovor da se poveća američka vojna prisutnost u toj zemlji. Dogovor omogućuje Washingtonu postavljanje vojne opreme i dolazak američkih jedinica u devet baza koje su na Filipinima. To je prvi puta u posljednjih nekoliko desetljeća da je američka vojna prisutnost u toj zemlji toliko velika.

Strah od invazije

Nije tajna da se Amerika boji moguće eskalacije u tom dijelu svijeta, prvenstveno kineske invazije na Tajvan. Tu zemlju Amerika prihvaća kao svoju interesnu zonu. Filipini su zemljopisno najbliži Tajvanu i to je bit sadašnjeg sporazuma između SAD-a i Filipina. Kada bi Amerika rasporedila svoje jedinice na najsjevernijim otocima Filipina bilo bi to presudno da se spriječi kineski napad na Tajvan.

Odnosi Amerike i Filipina nisu uvijek bili idilični, pogotovo za vrijeme mandata bivšeg predsjednika Filipina Rodriga Dutertea koji je bio šef države do prošle godine. On se vrlo često suprotstavljao američkim zahtjevima i tada se nisu mogli ostvariti vojni planovi koje je Washington pripremio. To uključuje raspoređivanje vojnih snaga i postavljanje modernog oružja u toj zemlji. Amerika se čak pribojavala da će Filipini poništiti sporazum o gostujućim snagama koji je godinama bio temelj obrambenog saveza. Poštujući taj sporazum, realizirane su i mnogo vojne vježbe. Sporazum je dopuštao Sjedinjenim Američkim Državama da postave vojnu opremu na Filipinima.

Kada je predsjednik postao Ferdinand Marcos stvari su se promijenile. Marcos je nagovijestio i poboljšanje odnosa s Kinom, a rekao je da ne može zamisliti budućnost svoje zemlje bez Amerike kao partnera. To znači da će 16.000 filipinskih i američkih vojnika biti postavljeno na sjeveru zemlje. Filipinci različito gledaju na ovo približavanje Americi, jedni to podržavaju, a mnogi su i skeptični.

Prije tridesetak godina mnogi Filipinci su smatrali da nije dobro ustupati svoj teritorij za američke vojne planove i tada su zatvorene američke baze, jer su ljudi na uličnim prosvjedima to tražili.

Filipini se okrenuli Americi

Kada su Kinezi počeli gomilati svoje vojne snage u Južnom kineskom moru promijenilo se javno mišljenje i na Filipinima. Shvatili su potencijalnu opasnost i okrenuli se Americi jer su mislili da na taj način mogu spriječiti napetosti u tom dijelu svijeta. Radi se i o spornom teritoriju kojeg svojataju i Manila i Peking. Postoje još otpori prema direktnoj suradnji s Amerikancima, ali oni su sve manji i sve je više pritisaka na vladu da se ide u realizaciju sporazuma koji uključuje vojne vježbe, raspored vojnika i moderne vojne opreme.

Nedavno je američki ministar obrane posjetio i Indoneziju kako bi dogovorio kupnju 36 američkih borbenih zrakoplova. Nije uspio u tome, ali je američka vanjska politika sve više okrenuta uspostavi boljih odnosa s Indonezijom. Pogotovo što se primjećuje da Indonezija nastoji poboljšati odnose s Kinom, a dvije zemlje su dogovorile i zajedničke vojne vježbe. Indonezija je također, u slučaju zaoštravanja odnosa Kine i Tajvana, vrlo važna. Strateške točke protežu se kilometrima na pomorskom putu, a sigurno je da bi se na neki način Indonezija i uključila u sukob oko Tajvana, ako do njega dođe.

Za sada se čini da Peking ima više argumenata da pridobije Indoneziju za sebe, a i ulaganja u tu zemlju su značajna. Kina investira u izgradnju brzih vlakova, a u tijeku su i mnoga istraživanja. Peking je uložio više od pet milijardi dolara u tu zemlju, dok su Amerikanci uložili svega dvije milijarde. S druge strane, Indonezija je podržala Kinu u Ujedinjenim narodima kada se glasalo o progonu Ujgura od strane Pekinga.

Kinesko ujedinjenje

Analitičari procjenjuju da postoji realna opasnost da u narednih nekoliko godina Kina napadne Tajvan. Nedavno je kriza eskalirala kada je Nancy Pelosi posjetila tu zemlju i nakon izjava američkog predsjednika Joe Bidena. Na Tajvanu tvrde da je vojska spremna braniti Tajvan, a i zapovjednici američke ratne mornarice vjeruju da je sve spremno ako se invazija dogodi. Kinezi ne kriju želju da "vrate Tajvan matici zemlji", ali za sada ne pokazuju da će invaziju izvršiti u dogledno vrijeme.

Kineski predsjednik Xi Jining u više navrata je govorio kako strane sile jačaju tenzije u Tajvanskom tjesnacu i energično osudio Ameriku za to. Američki vojni stručnjaci procijenili su da bi invazija realno mogla biti izvršena za četiri godine, a na osnovu obavještajnih podataka smatraju da će Kina tada biti spremna. S druge strane, američki Kongres stalno je pod pritiskom povećanja vojne pomoći Tajvanu pa bi tako idućih nekoliko godina trebalo za to izdvojiti oko deset milijardi dolara.

Pekingu je stalo da Amerikanci u tom dijelu svijeta nemaju prevlast, a smatraju i da je tajvanski problem unutrašnja stvar Kine u koju se strane sile ne smiju miješati. Kažu da kinesko ujedinjenje nema za cilj ponovo ujedinjenje Tajvana i Kine, već pripajanje suvremene zemlje na temelju povijesnih, etničkih i jezičnih pitanja. Zaboravljaju da Tajvan nikada nije bio kineski i to još više otežava cijelu situaciju. Aneksija Tajvana Pekingu bi pomogla u ostvarenju i drugih teritorijalnih i pomorskih pretenzija Kine. Sigurno bi ojačala snagu Kine, a to bi se reflektirao i na ekonomsku snagu jer je Tajvan dominantan u proizvodnji dijelova za izradu kompjutera, telefona, aviona, solarnih panela.

Kalkulacije Pekinga

Amerika ima snažnog trgovinskog partnera u Tajvanu i sasvim sigurno ne bi bila sretna da se prekine taj lanac suradnje. Američka vojna industrija pomogla je Tajvanu da proizvede najnapredniji borbeni avion, a sve s ciljem da se vojno ojača zemlja i bude spremna za moguću invaziju. Kina u posljednje vrijeme organizira brojne vojne vježbe, a to se tumači kao neka vrsta uvertire za vojnu intervenciju.

Različiti su scenariji kako bi moglo doći do kineskog napada. Neki smatraju da će Kina planirati brzi napad što bi značilo da se američka strana neće ni snaći, a da će kineske vojne snage već doći na Tajvan. To je malo moguće, jer obavještajci su već duže vrijeme duboko infiltrirani i pomno prate sve što se događa.

Sigurno je da će tajvanska kriza doći na dnevni red i još više zakomplicirati ionako komplicirane odnose među svjetskim velesilama. Neće popustiti u svojim ciljevima ni Amerika, ni Kina, a ionako odnosi nisu harmonični. Peking zasad kalkulira, jasno se ne izjašnjava ni oko sukoba u Ukrajini, ali čeka svoj trenutak. Američka strana to dobro zna i zato je oprezna, pokušava ojačati prisustvo u susjednim državama kako bi u presudnom trenutku bila spremna.

Ni Kina ne miruje, jača svoju vojnu snagu i stalno predstavlja novo oružje koje posjeduje. Za mir u svijetu to je nova prijetnja i to, sudeći po napetosti u posljednje vrijeme, vrlo ozbiljna prijetnja.

Povezane vijesti

• SAD optužio kineske i tajvanske tvrtke za gospodarsku špijunažu
• BIJESNA GOMILA kamenovala desetke Ukrajinaca koji su u domovinu došli iz Kine: 'Idite odakle ste došli!
• Kineski ministar: Kina "nije strana" u ratu u Ukrajini