Ema Mrkić i Ana Šverko
Ana Šverko i Ema Mrkić, igračice Žala iz Banjola, treću su godinu u nizu osvojile naslov prvakinja Hrvatske u odbojci na pijesku. U Podstrani 2020. godine "žalovke" su slavile u U-18 uzrastu, lani u Novalji bile su najbolje u U-20, a to su zlato proteklog vikenda obranile na domaćem pijesku pulskih Valkana. Nasuprot njih u finalu je stajalo jedno poznato lice, ono Splićanke Lucijane Terze koja se i ovom prilikom morala zadovoljiti srebrnim odličjem. Prva dva finala izgubila je igrajući u paru s Tiom Kovčo, umjesto koje joj je ove godine društvo pravila Lea Rašić, ali Šverko i Mrkić su se još jednom pokazale kao previsoka prepreka.
Ema Mrkić, Ana Šverko i trenerica Erika Drviš
Neizvjesnosti niti ovom prilikom nije nedostajalo, ali epilog je ostao isti. Prije dvije godine "žalovke" su slavile u finalu s 21:18, 21:19, dok je lani bilo 24:22, 20:22, 16:14 i kad su Splićanke u nedjelju povele s 10:3 te potom prvi set riješile u svoju korist, izgledalo je da će za Terze treća biti sreća. No, ta se nada brzo pokazala varljivom.
- Htjele smo da bude malo dramatičnije i da finale ne završi prebrzo, pa smo stoga tako krenule u prvi set, kroz smijeh je Ema Mrkić prokomentirala početak finala. - Šalim se, naravno. Jednostavno, trebalo nam je malo vremena da se zagrijemo i krenemo igrati onako kako mi to znamo. Kako je set odmicao, izgledalo je sve bolje i bolje, ali zaostatak je bio prevelik. Da smo tako igrale od početka, vjerujem da bi finale bilo puno ranije riješeno, ali gubitak prvog seta nije nas poremetio. Sjetile smo se za što smo radile svo ovo vrijeme i u drugom setu se brzo odvojile na deset poena prednosti. U završnici nam je malo popustila koncentracija, što su Splićanke iskoristile da smanje zaostatak, ali u trećem setu smo opet bile na željenoj razini, stvorile razliku i mirno je održavale do kraja.
Ana Šverko i Ema Mrkić
Treći naslov u nizu donijet će "žalovkama" i treći nastup na europskoj smotri kojoj će, kao i dvije prethodne godine, domaćin biti turski Izmir.
- Svako ljeto smo tamo i Turska nam polako postaje drugi dom. Prve godine smo uspjele proći skupinu, što je bio odličan rezultat kojeg bi ovom prilikom voljele ponoviti. To je cilj koji smo si zacrtale i želimo li ga ostvariti, morat ćemo u svakom susretu dati sve od sebe i boriti se do kraja. Iskusnije smo, zrelije smo i valjda će se to vidjeti i na terenu, rekla je Mrkić. - Ponovimo li ono što smo pokazale u ovom finalu, vjerujem da će rezultati u Izmiru biti dobri, jer maknemo li loš ulazak u utakmicu, sa svime ostalim možemo biti zadovoljne. Pristup nam je bio dobar, imale smo stav i borile smo se, a usto je kemija između nas dvije sjajna i odlično se razumijemo na terenu.
Jedan od razloga lošijeg ulaska u susret mogao bi se tražiti i u rezultatskom imperativu, jer nakon dva naslova osvojena "na strani" treći u vlastitom dvorištu nametao se sam od sebe.
Ema Mrkić i Ana Šverko
- Mali pritisak je definitivno bio prisutan, čak i određeni strah, što se odrazilo na našu igru na samom početku susreta. Kad smo se poslije opustile, bila je to neka druga priča. Prošlo nam je u tim trenucima kroz glavu sve ono što smo radile zadnja dva mjeseca te postale svjesne da će nam uzalud biti krv, znoj i suze koje smo prosule, ako se nećemo pokrenuti. Znale smo da možemo, pokazale da želimo i preokrenule igru u svoju korist, naglasila je Ana Šverko. - Samo smo nas dvije u terenu i želimo li nešto napraviti, obje moramo biti na visini i čvrste u glavama. Takvo razmišljanje nam je pomoglo da se u prvom setu primaknemo nakon što smo gubile 10:3 i premda smo ga izgubile, 18 poena što smo ih osvojile puno su nam značili. Pokazali su nam da možemo, nastavile smo dalje igrati u istom ritmu i isplatilo nam se.
Nudila se "žalovkama" prilika da se ove godine oprobaju na dvije europske smotre, ali odustale su od pokušaja da izbore nastup na U-22, jer se ona igra od 9. do 12. lipnja, kad će Šverko biti zauzeta privatnim obvezama.
- Matura, prijemni, hoću li upisati ono što želim… Definitivno je stres prisutan, ali najvažnije je posložiti vrijeme, a onda se sve stigne. Cilj koji smo si zacrtale bio je odlazak u Tursku i njega smo ostvarile, a dalje što bude, bit će. Nemamo rezultatski imperativ da nešto moramo napraviti te stoga možemo biti opuštene, bez straha ući u svaki susret i na terenu pokazati najbolje od sebe, a ne bi bilo naodmet i da nas sreća malo pomazi prilikom ždrijeba, zaželjela je Šverko. - Premda će nam ovo biti treći odlazak u Tursku, uzbuđenije smo nego prvi put, jer znamo gdje idemo i što nas tamo očekuje. Lani smo bile smještene u centru grada, igrale na terenima postavljenim na nekom parkiralištu i cijeli taj ambijent nije nas baš oduševio. Prve godine sve se odvijalo u nekom resortu van grada gdje je sve bilo na puno višem nivou, a tamo ćemo biti i ovom prilikom te jedva čekamo da krenemo za Izmir.