Marinko Blažević, predsjednik NS Sjeverna Istra
POSEBNO SREDIŠTE Možemo samostalno "živjeti" jer ne trebamo nikakve dotacije
Mi imamo i registraciju igrača s našeg područja i po tome imamo status kao i NSŽI. Možemo samostalno "živjeti" jer naplaćujemo nešto od klubova, a plaćamo honorarno samo povjerenika lige i voditelja selektivnih aktivnosti, zavisno koliko se puta okupimo. Ne trebamo nikakve dotacije sa strane i to nas čini samostalnim, smatra Blažević
Sjeverna Istra ima svoju ligu, dojam je da je izolirana, malo toga imaju zajedničkog s ostalim ligama u Istri, tek povremeno se pokoji klub odluči na iskorak i ulazak u Drugu ŽNL. Sjeverna Istra ima i svoje nogometno središte koje je odvojeno od ostalih liga pod ingerencijom županijskog saveza, djeluju samostalno u donošenju odluka oko Treće ŽNL sjever, IO ili skupština NSŽI-ja se uglavnom ne miješaju i u konačnici sjeverna Istra ima i svog predsjednika središta, a zove se Marinko Blažević. Čovjek koji je gotovo 45 godina u nogometu, koji je trenutni predsjednik središta, tek drugi u povijesti nakon što je naslijedio Živka Ilijaša, dugogodišnji član IO NSŽI-ja, trenutno u nadzornom odboru, bivši nogometni sudac i delegat, ujedno i predsjednik NK Dinamo Sv. Marija na Krasu.
Privlačnost
- Ma nisam ja bio neki veliki igrač, mada sam puno godina igrao za Dinamo, ovaj naš iz Marije na Krasu, da ne bi bilo zabune. Nakon toga, kako to već ide, bio sam sudac do Prve ŽNL, ali samo zbog posla. Tvrtku iz Umaga zamijenio sam za jednu iz Zadra i više nije bilo slobodnih subota, pa sam odustao od toga. Krenuo sam s delegatskim pozivom koji je onda bio malo drugačiji. Naime, delegati su bili ljudi iz domaćeg kluba, koji god, bez ikakvog ispita, seminara ili bilo čega. Kako se u izvještaj o utakmici počelo pisati baš svašta, kako i očekivati objektivnost, to se promijenilo pa su delegati pohađali seminar i bili uglavnom neutralni. Meni je to bilo zanimljivo i došao sam do Druge HNL. Zbog godina dalje od toga nisam mogao, pa sam se maknuo. Mislio sam si da nemam što tu više tražiti, dosegnuo sam u tom trenutku moj zenit, nije mi se dalo ponovo spuštati na niži nivo pa sam svoje mjesto prepustio mlađima koji su imali ambicije, a zbog godina mogli su napredovati, rekao je Marinko Blažević.
Tijekom delegatske karijere preuzeo je i vođenje Nogometnog središta Bujštine.
- Kada je gospodin Ilijaš počeo malo popuštati, bilo je to prije oko 25 godina, ja sam preuzeo Nogometno središte i odmah sam dao inicijativu da se promijeni ime. Smatram da nije bilo primjereno da u sebi ima naziv Bujština, kada je tom savezu pripadao i Buzet, a on nema nikakvih dodirnih točaka s Bujama. Iz tog razloga promijenjen je nazivi u NS Sjeverne Istre. Znam da je bilo dolaskom novog predsjednika NSŽI-ja Darka Raića Sudara govora o tome da li Istri trebaju nogometna središta, ali smatram da se tu prije svega mislilo na ono u Pazinu, a ne na nas. Naime, za razliku od njih mi imamo i registraciju za igrače s našeg područja i po tome imamo status kao i NSŽI. Mi samostalno možemo "živjeti" jer naplaćujemo nešto od klubova, a plaćamo honorarno samo povjerenika lige i voditelja selektivnih aktivnosti, zavisno koliko se puta okupimo. Ne trebamo nikakve dotacije sa strane i to nas čini samostalnim. Nismo veliko središte, ali imamo, za tako malo prostora, puno klubova i znam reći da je pored svakog zvonika i crkve u selu i nogometno igralište. Teško bi bilo očekivati da će svaki od njih put Pule kada nešto treba. Sada je puno stvari digitalizirano pa se radi drugačije, ali prije izvjesnog vremena to je bilo nemoguće. Zato smo mi u Umagu i možemo raditi sve što i u Puli, ako govorimo o pripremi momčadi za početak natjecanja, pojasnio je predsjednik središta u Umagu.
To je i jedan od razloga što su se klubovi sa sjevera pomalo udaljili od ostalih liga na području cijele Istre.
- Tu svako malo veće selo ima svoj klub i teško je stvoriti kvalitetu koja bi bila dostojna višeg ranga natjecanja. Ljudima je tu bitno da igraju za svoje mjesto, da imaju ono treće poluvrijeme i na taj način mi egzistiramo. Isto tako, kada bi sada netko napravio taj iskorak, primjerice Petrovija koja je prva, onda će njima ta liga biti puno skuplja, i zbog broja klubova, ali i putovanja jer će često morati prema jugu. Isti slučaj je i s Moelom u Prvoj ŽNL. Klubovi imaju jako male proračune, gradovi ne daju puno, pa se moramo snalaziti na razne načine. Sad će, nakon što sve ovo prođe, nažalost biti još gore, tako da ne znam da li će i biti zainteresiranih za viši rang. Godinama u nazad, kada bi netko i odustao iz Treće ŽNL sjever, onda bi se kao alternativa guralo nekog s juga u viši rang, a ne možda naš drugoplasirani klub, tako da se stvorio taj neki osjećaj da smo mi samo svoji. Gledajući realno, imamo jako dobe uvjete infrastrukture na sportskim objektima i to nas ne koči, više nas koče ovi gore nabrojani razlozi. Znam kako izgledaju plenumi u ostalim ligama, pa mogu reći da je kod nas idila. Klubovi si samo izaberu brojeve kako kome odgovara, gledaju kada imaju lokalne fešte po selima pa tada igraju doma i izvlačenja zapravo nema jer je sve stvar dogovora.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
