Prvi pojas prvaka kojeg je dodijelila borilačka organizacija Fight Nation Championship bio je onaj u perolakoj kategoriji (do 66 kg), a njega je 26. ožujka ove godine u Zaboku osvojio Daniel Bažant, član pulskog Trojana. Bažant je, nakon pravog rata u kavezu koji se protegnuo na 25 bespoštednih minuta, jednoglasnom sudačkom odlukom svladao Ronyja Jasona, iskusnog Brazilca respektabilne karijere na čijem je vrhuncu pet godina nastupao u najjačoj svjetskoj organizaciji slobodne borbe UFC-u i tamo odradio devet borbi.

Prvu obranu "svog" pojasa "trojanac" će imati 3. rujna, a nasuprot njega u kavezu postavljenom u pulskoj Areni stajat će još jedan Brazilac, Iuri "Marajo" Alcantara. Alcantari su 42 godine, četiri više od Jasona, a karijera mu je još impresivnija od one koju je ostvario njegov zemljak te je u UFC-u proveo sedam godina i prikupio 18 borbi uz učinak od deset pobjeda i sedam poraza, uz jedan "no contest". Posljednju je odradio 25. kolovoza 2018. godine i izgubio prekidom u drugoj rundi od Coryja Sandhagena, borca koji u ovom trenutku zauzima četvrtu poziciju UFC-ove bantam kategorije.

- Alcantara je "ubio" Sandhagena u prvoj rundi. Najprije ga je skoro "ugasio" na nogama, a onda su završili na parteru gdje mu je ulovio "armbar" i stvarno ne znam kako se Amerikanac izvukao. Mislim da mu je čak i ruku slomio, ali Sandhagen nije želio tapkati i kad je Alcantara ostao bez snage uspio ga je okrenuti i potom završiti, nadovezao se Daniel Bažant. - Jason je bio ozbiljan protivnik, no Alcantara je još jedna stepenica iznad i jedina je razlika što je on skoro sve svoje borbe odradio u bantam kategoriji, pa računam da bi mogao biti malo manji od svog zemljaka, koji se borio u perolakoj. No, ne mora to ništa značiti, jer će puno toga u konačnici ovisiti o tome koliko je određeni borac sposoban skinuti kilograma, odnosno koliko poslije vaganja uspijeva vratiti.

I Bažant je poznat kao borac koji "skida" dosta kilograma pred borbu, ali nikad na vaganju nije imao problema s težinom, pa je za očekivati da će tako biti i ovom prilikom s obzirom da je imao sasvim dovoljno vremena da sa svojim trenerom Zelgom Galešićem posloži najbolji mogući trening kamp.

- Pred prijašnje borbe najviše što smo mogli izvući bilo je četiri-pet tjedana priprema, jer smo često znali uskočiti kao zamjena za nekog drugog borca. U takvim situacijama spašavala bi nas činjenica da se u Trojanu ne radi kao u nekim drugim klubovima, gdje borci ne treniraju kad nemaju dogovoreni meč. Mi stalno treniramo, samo nam Zelg malo prilagodi treninge i stoga i imamo jako malo ozljeda u klubu i rijetko otkazujemo mečeve. Andi je bio izuzetak zbog problema s leđima, ali to se jednostavno tako poklopilo i nema veze s pripremljenošću ili nepripremljenošću, istaknuo je Bažant.

- U klubu sam pet-šest godina i nikad nisam imao dužu pauzu od tjedan-dva nakon meča, da se malo odmorim i zaliječim rane. Jednostavno, Zelg nam u ovim fazama naše karijere gdje se još razvijamo ne dozvoljava duge pauze i stoga smo uvijek na nekih 60-70 posto fizičke pripremljenosti. To nam pomogne u slučaju kad nas pozovu dva-tri tjedna pred meč, jer se i u tom kratkom periodu uspijemo dovesti na 90-100 posto pripremljenosti. No, niti tada ne tražimo alibi, jer mi smo borci i naš je posao da ostavimo srce u kavezu svaki put kad u njega uđemo. Ako to napravimo, ljudi će to znati cijeniti i, na kraju krajeva, moći ćemo samog sebe nakon borbe pogledati u ogledalo.

Bažant je svjestan da su sada pred njim kao prvakom još veća očekivanja i spreman je na to odgovoriti.

- Niti prije nisam smio odraditi bezvezan meč, a kamoli sada jer publika to ne prašta. Najbolji primjer za to je Aljamain Sterling, kojeg svi mrze premda je prvak bantam kategorije u UFC-u. Došao je do pojasa na način da je iskoristio činjenicu što ga je Petr Yan nepropisno udario koljenom, da bi potom u uzvratu odradio katastrofalan meč i dobio ga podijeljenom sudačkom odlukom. To ljudi ne praštaju i takve mečeve ne žele gledati, a ja ne želim biti takav borac, naglasio je Bažant.

- Arena je spektakularna pozornica za ovako nešto i usto je doma uvijek doma, premda će me u Puli dočekati veći pritisak. No, bit će to i još veći gušt te da se mene pita, borili bi se 3. rujna do smrti i nikakvo tapkanje ne bi došlo u obzir. Ne mogu decidirano reći da se neću naći u situaciji u kojoj ću tapkati, ali sigurno ću to nastojati izbjeći na svaki mogući način. Pokazao sam to i protiv Jasona, kad sam se uspio izvući u posljednji tren. To se cijeni, da se boriš do zadnjeg časa, a ne da padneš kao neki papak i odmah priznaš poraz. Ja sam se tom prilikom izvukao "za nokat", ali i ta je borba potvrdila da u većini slučajeva pobjeđuje onaj borac koji više želi pobjedu. U Areni ću to ja nedvojbeno biti te prihvaćam odmah sve šavove na glavi i sve moguće ozljede, samo da pojas ostane u Puli.

Još je mjesec dana preostalo do borbe i Bažant priznaje da svakog dana zamišlja kako snažnim udarcem u glavu pogađa svog protivnika i ruši ga na pod.

- Zadnji direkt, kroše, može i nogom, nije bitno kako, samo da padne. Jedva čekam borbu i kako se ona sve više približava, najgore mi je to iščekivanje. No, svjestan sam da je i to jedan od načina kako se borilački sazrijeva jer, uz sve ostalo, učimo da se ništa ne može napraviti preko reda. Umjesto da budemo doma s obitelji, mi smo ovdje u klubu po cijele dane i treniramo da 3. rujna budemo najbolji, zaključio je Bažant.

Povezane vijesti

• PULA ZA GUINNESSA: U Areni najveći ljudski svjetlosni znak
• Član Trojana u Areni će prvi put braniti FNC pojas prvaka teške kategorije. Ivan Vitasović: "JOŠ UVIJEK SAM GLADAN BORBI I POBJEDA"
• FOTOGALERIJA / FNC 12 u ringu i izvan njega