Nives Jelovica i Darijan Živolić slavili su u pojedinačnoj konkurenciji, Ženski boćarski klub Labin i Boćarski klub Istra Poreč u ekipnoj, dok je najbolji trener Romano Grižančić, izbornik hrvatske ženske reprezentacije i trener boćarica Labina. Najbolji sportaši s invaliditetom su Mikela Ristoski i Luka Bukša
Sportska zajednica Istarske županije po 27. put proglasila je najbolje sportaše i sportašice za proteklu godinu. Zbog pandemije izazvane koronavirusom dodjela priznanja upriličena je poprilično kasno, u trenutku kad smo zagazili u drugu polovicu srpnja, a izostao je i glamur hotela Park Plaza Histria te je, u skladu sa situacijom, Dan istarskog sporta bio organiziran u decentnijem ambijentu galerije Sveta Srca. Broj uzvanika bio je ograničen, izostale su uobičajene glazbeno-plesne točke između dva seta dodjela nagrada, kao i zajedničko druženje nakon uručenja, ali to je i tako u cijeloj ovoj priči u drugom planu.
Poanta ove, i sličnih manifestacija, leži u tome da se sportašima pokaže kako trud koji ulažu i rezultati koje ostvaruju nisu prošli neprimjećeni, da smo ponosni na njih te im se na ovaj način želimo odužiti što kroz svoja dostignuća promiču sebe, ali i Istru. U 2019. godini na tom su se planu najviše istaknuli boćari i boćarice, pa je najviše laureata došlo iz njihovih redova. Nives Jelovica i Darijan Živolić slavili su u pojedinačnoj konkurenciji, Ženski boćarski klub Labin i Boćarski klub Istra Poreč u ekipnoj, dok je najbolji trener Romano Grižančić, izbornik hrvatske ženske reprezentacije i trener boćarica Labina.
- Tri sam godine članica labinskog kluba i ovo mi je treća godina za redom da sam proglašena za najbolju istarsku sportašicu. Ne mogu reći da sam bila uvjerena da će mi opet pripasti ova nagrada, jer nisam bila upućena u rezultate koje su ostvarili konkurenti, dok mi u 2019. godini nismo imale neko veliko međunarodno natjecanje osim Svjetskog kupa, na kojem je Hrvatska bila druga. Uz to srebro iz Turske, na pojedinačnom prvenstvu Hrvatske osvojila sam tri zlata i tri srebra, a usto sam s klubom bila ekipna prvakinja. Uvijek je nešto teže prvi put osvojiti nego obraniti, osjetila sam to na svojoj koži kad sam bila svjetska prvakinja, ali normalno da sam se nadala da bih mogla i treći put biti najbolja. Na kraju se to i ostvarilo i sve su mi ove nagrade jednako drage jer, premda prva uvijek ima poseban značaj, ove koje su uslijedile su mi poticaj za dalji rad, treniranje i zalaganje koje će dovesti do novih uspjeha, priznala je Nives Jelovica, koja je u 2020. godini nastavila tamo gdje je lani stala. - Obranile smo naslov ekipnih prvakinja Hrvatske, a sad čekamo da vidimo što će biti s Europskim prvenstvom. Ono bi se trebalo održati krajem rujna ili početkom listopada u Sloveniji, ali još nije potvrđeno niti odgođeno. Ne preostaje nam ništa drugo nego čekati kako će se situacija razvijati.
Za razliku od Nives Jelovica koja se već "pretplatila" na ovu nagradu, Darijan Živolić morao je čekati šest godina na reprizu. Te 2013. godine postao je svjetski prvak, a zlatom sa svjetske smotre okitio se i 2019. godine te mu pridodao i broncu.
- Očekivao sam nominaciju i nadao se nagradi, jer mi je 2019. godina bila bolja od 2013. godine kad sam proglašen najboljim istarskim sportašem. Pojedinačno zlato, bronca u štafeti, državni rekordi s Benjaminom Guštinom i Carolinom Bajrić u mješovitoj štafeti, stvarno je bila vrhunska godina. Nedostajao mi je samo naslov klupskih prvaka Hrvatske, no ono što nisam uspio osvojiti lani pred domaćom publikom, nadoknadio sam ove godine. Prije sam postao svjetski prvak nego prvak Hrvatske. Sad sam napokon zaokružio cijelu ovu priču i mogu reći da imam sve titule, istaknuo je Darijan Živolić, osvrnuvši se i na ono što slijedi. - Ova korona sve nas je poprilično usporila, stanka se odužila, ali drago mi je da smo barem prvenstvo uspjeli privesti kraju. U ovogodišnjem kalendaru nema velikih međunarodnih natjecanja, a ako sve bude u redu, neka predviđanja su da ćemo se ozbiljnom boćanju vratiti tamo negdje u studenom. Uzeli smo malu pauzu nakon završnice prvenstva Hrvatske i u kolovozu krećemo ispočetka te se nadamo da će se situacija polako početi vraćati u normalu.
Priznanje za najbolju sportašicu s invaliditetom završilo je i ove godine u rukama Mikele Ristoski, članice AKOSI Medulin, dok je Tomislava Bošnjaka na podiju namijenjenom najboljem istarskom sportašu s invaliditetom zamijenio Luka Buška, član AK Spektar iz Pule.
Najboljim mladim istarskim sportašima za 2019. godinu proglašeni su judašica Istarskog borca Lara Kliba i labinski rukometaš Fran Mileta, koji je prošlog ljeta dres matičnog Rudara zamijenio onim našičkog Nexea. Priznanje za najbolju ekipu pripalo je kadetskom četvercu na pariće Veslačkog kluba Istra, dok je ono za najbolju momčad završilo u rukama njihovih klupskih kolega, također kadetskog četverca na pariće pulskog kluba. Nagrade su preuzeli članovi pobjedničkih četveraca, Ema Kalister i Fabian Pamić.
Nagrade za životno djelo dobili su Goran Vrbanac iz Pule, Sergo Zorko iz Poreča i Anton Peruško iz Peruški. Vrbanac je najpoznatiji sportski djelatnik na području sportske rekreacije u Puli i bližoj okolici, dugogodišnji voditelj službe za sportsku rekreaciju u Uljanik Standardu i organizator mnogih velikih sportskih priredbi. Zorko je davne 1948. godine prvi put zaigrao na boće u svom rodnom Dračevcu i odmah se zaljubio u sport u kojem je ostao aktivan sve do danas te je jedan od najzaslužnijih što je boćanje postalo najmasovniji sport na području grada Poreča i njegove šire okolice. Peruško dolazi iz svijeta nogometa te je dobitnik priznanja MOK-a i FIFA-e za volonterski rad u sportu, nagrade za životno djelo Saveza sportova Grada Pule i prvi dobitnik državne nagrade za životno djelo Milan Neralić, koja se u Hrvatskoj dodjeljuje od 2018. godine, u znak priznanja za doprinos u razvoju sporta na lokalnoj razini.
Za sto godina neprekidnog rada, priznanje je dobio Nogometni klub Rovinj.