(D. MEMEDOVIĆ)
Moramo odmah početi s pobjedama kako bi pobjegli s dna. Nadam se da ćemo ubrzo krenuti prema gore. Možda nam samo treba jedna pobjeda da steknemo samopouzdanje, pa da lakše igramo. Ovi porazi utječu na samopouzdanje, a teško je igrati bez toga, kaže Laukžemis
Konačno je zaigrao! Najveći pehist pulskog nogometnog prvoligaša upisao je prva tri nastupa za Istru 1961. Litavski napadač Karolis Laukžemis debitirao je za "zeleno-žute" u 2:0 gostujućem porazu od Rijeke kad je odigrao završnih devet minuta, potom je u domaćem 3:0 porazu od Gorice odigrao 19 minuta, da bi u 3:1 gostujućem porazu od Intera premijerno zaigrao u startnoj postavi i na terenu proveo 54 minute. To što je tek sad debitirao i ne bi bilo toliko čudno, da u Pulu nije stigao još ljetos. Nažalost, već na prvom treningu zaradio je tešku ozljedu, stradali su mu križni ligamenti lijevog koljena, nakon čega je uslijedila operacija i duga rehabilitacija. Sad je ovaj reprezentativac Litve, koji je prošlog tjedna proslavio 27. rođendan, na novom startu.
Bolni porazi
Kakav je bio osjećaj kada je trener Cvitanović rekao da startate protiv Gorice?
- Bio sam presretan. Kad mi je trener prethodno rekao da uđem u završnici protiv Rijeke bio sam također sretan. Bio je dobar osjećaj ponovno zaigrati. Kad sam potom zaigrao protiv Gorice, osjećao sam da mogu i više minuta igrati, da imam 45 do 60 minuta u nogama. Nakon toga nisam mogao dočekati da počne utakmica u Zaprešiću, na tečnom je engleskom rekao Laukžemis.
Kako je momčad prihvatila poraz u Zaprešiću?
- Bilo je vrlo bolno, slično kao s Goricom. Posebno jer te dvije momčadi nisu toliko bolje od nas, ne za tri gola. Još uvijek ne mogu shvatiti kako smo tako izgubili te dvije utakmice. Protiv Intera smo se držali zacrtanog plana sve dok domaćin nije zabio drugi gol. Imali smo i onu veliku priliku kod rezultata 1:1, nažalost Bruno Savio nije zabio i potom smo primili gol. Slično je bilo i u susretu s Goricom, propustili smo priliku da povedemo i odmah potom smo primili gol, nakon čega je završilo, kako je završilo.
Koji je ključni problem kluba ovog proljeća, zašto ne uspijevate pobijediti?
- Razmišljam dosta o tome, teško je shvatiti zašto gubimo. Imamo kvalitete, imamo potencijala za puno više, ali možda je neiskustvo jedan od razloga. Previše je novih igrača došlo u klub, dosta se mijenja i startnih 11, a igračima treba vrijeme da se uigraju. Treba vremena da se steknu automatizmi u igri, a mi za to, nažalost, nemamo vremena. Moramo odmah početi s pobjedama kako bi pobjegli s dna. Nadam se da ćemo ubrzo krenuti prema gore.
Možete li do kraja prvenstva stići do 8. mjesta i tako izbjeći nove kvalifikacije?
- Mislim da nismo gora momčad od ovih koji su ispred nas, to je sigurno. Vjerujem 100 posto da možemo pobjeći s ove pozicije, možda nam samo treba jedna pobjeda da steknemo samopouzdanje, pa da lakše igramo. Ovi porazi utječu na samopouzdanje, a teško je igrati bez toga.
Vratimo se malo unatrag, kako je došlo do vaše ozljede?
- Ozlijedio sam se na prvom treningu, ljetos u Medulinu. Tek sam bio stigao i još sam bio pod dojmom dolaska, ali i zabrinut jer sam izgubio prtljagu. Zbog toga sam taj prvi trening odradio s posuđenim kopačkama, nisam imao svoje. Možda je i to utjecalo na ozljedu. Nisam mogao ni sanjati da ću zadobiti tako ozbiljnu ozljedu. Prije ovoga nisam pet godina bio ozlijeđen. Stalno sam igrao, tek tu i tamo imao neke sitnije smetnje. Tako da je to bio veliki šok za mene. U prvom trenutku nisam shvatio da je ozljeda tako teška. Nakon što sam ustao, nastavio sam trening do kraja. Bez ligamenata.