Tati, službeno, priznaju tri osvojene "Ulice" s Park avenijom, premda doma ima četiri zlatne medalje, dok je brat bio najbolji s Indiom. Sreća je da nemamo ženski turnir kao "Kutija šibica", jer bi ga igrala moja mama i osvojila, sto posto, pa bih samo ja ostao doma bez naslova, rekao je najmlađi izdanak obitelji Radulović

Polako se približava 7. prosinca, dan kad će se lopta zakotrljati parketom Doma sportova "Mate Parlov" i tako označiti početak najvećeg istarskog malonogometnog turnira "Moja ulica, moja ekipa". Okruglih 40 godina nakon što je turnir pokrenut, ove ćemo godine svjedočiti njegovom 30. izdanju, ujedno i 15. izdanju nakon što je "oživio" poslije (pre)dugačke stanke. Jubilarci su to, koji zaslužuju proslavu i kroz adekvatan broj prijavljenih ekipa, a ako se po jutru dan poznaje, ove bi godine na ždrijebu, koji će se održati 1. prosinca u CB Cabahija, ponovno u bubnju moglo "zaplesati" preko stotinu kuglica. Daje to naslutiti prvi dan prijava, kad je već deset ekipa potvrdilo svoj nastup na glavnom turniru.

Približiti se rekordu

- Iznenađujuće dobar početak. Prijašnjih godina nije bio takav, tad bi se prijavile samo one ekipe koje to, kao po pravilu, odmah naprave. Sad je bolje krenulo i to nam daje nadu da bi se ove jubilarne godine možda mogli približiti i rekordu "Ulice" po broju sudionika glavnog turnira, zaželio je Andrej Radulović, član Futsal Pule, organizatora "Ulice".

- Interes definitivno postoji, no teško je kod nas bilo što prognozirati. Sve se ovdje radi u zadnji čas i glavnina će se ekipa prijaviti posljednjih dana, odnosno nakon 26. studenog kad kreću prijave uživo. Takvi smo, komotni, sjećam se lani da prvi dan kad smo uživo primali prijave nije bilo nikoga, već smo se zabrinuli, a onda je, kako se ždrijeb približavao, broj ekipa počeo rasti, govori najmlađi član "malonogometne dinastije" Radulović.

Ako se ispune Radulovićeve želje, mogla bi "Ulica" treći put nadmašiti "Kutiju šibica". Naime, rekord pulskog turnira iz 2011. godine iznosi 134 ekipe u glavnom ždrijebu, dvije više nego što ih je ove godine okupio zagrebački, uz 56 ekipa u veteranskom turniru i 16 koliko će ih nastupiti u ženskom.

- Bio bi to veliki doseg za nas, ali njime se ne opterećujemo, ističe Andrej, otkrivši i zašto su se organizatori odlučili na sedam dana razmaka između ždrijeba i početka turnira.

- Dali smo si malo više vremena nego prijašnjih godina, da posložimo raspored i iziđemo u susret, što se tiče satnica, svima kojima možemo. Prvenstveno se to odnosi na ekipe izvan Istre, kojima ćemo gledati maksimalno koliko možemo, ispuniti želje u vezi s terminima koji im najviše odgovaraju, navodi nam.

Puno je obaveza pred Futsal Pulom, jer se one organizatorske isprepleću s natjecateljskim. Odlično guraju Puljani u svojoj debitantskoj drugoligaškoj sezoni, gdje zasad drže prvo mjesto na zapadu. Očekuje ih nastup u Kupu, koji je na rasporedu 5. prosinca, a tri dana kasnije u Otočcu će zaključiti prvi dio prvenstva. Ta će utakmica označiti i povratak igrača u kvartovske družine s kojima će nastupiti na "Ulici", pa će tako Andrej Radulović opet postati dio Grina, ekipe koja je prošle godine po prvi put stigla do četvrtfinala ovog turnira.

Ukleti sedmerci

- Na prijašnjim izdanjima obično bi zapeli u osmini finala, koja je za nas bila kao ukleta. Stvarno smo gubili od svakakvih ekipa. I to uvijek na sedmerce. Nitko nas na "Ulici" nije dobio u regularnih 30 minuta. Izbacili su nas čak i Šikići prije dvije godine i onda smo napokon lani prošli osminu finala, sve da bi u četvrtfinalu izgubili od Pizzerije Jupiter. Naravno, nakon penala, koje bismo definitivno trebali početi vježbati. Nemamo sreće, ali ne možemo se samo na nju vaditi. Jednostavno, kad u punoj dvorani dođemo do penala, stvori se pritisak s kojim se teško nosimo. Stalno si ponavljamo da ne smijemo promašiti i baš se to dogodi, priznao je Andrej, "crna ovca" obitelji Radulović, koju su proslavili otac Aleksandar (Aco) s Park Avenijom 69 (trostruki osvajači) i legendarni brat Ervin s Indiom (osvajač 2007.).

- Tati, službeno, priznaju tri osvojene "Ulice" s Park avenijom, premda kući ima četiri zlatne medalje na kojima piše ime ovog turnira, dok je brat bio najbolji s Indiom. Sreća je da nemamo ženski turnir kao "Kutija šibica", jer bi ga igrala moja mama i osvojila. Sto posto, pa bih samo ja ostao doma bez naslova. Možda jednom dođe red i na mene da odem do kraja, zaključuje Andrej.

Povezane vijesti

• Moja ulica, moja ekipa: 113 haklerskih družina
• Počela 27. Ulica: Odlična atmosfera na otvorenju
• Moja ulica, moja ekipa: Šijanci se oprostili