Okončano je 35. izdanje pulskog malonogometnog turnira "Moja ulica, moja ekipa 2024". Okupio je 71 ekipe, odnosno jedna više nego godinu dana ranije, a tri je lanjskih četvrtfinalista opet izborilo plasman među osam najboljih te su potom svi od reda napravili korak dalje. Yanmari je prošlogodišnje četvrtfinale "pretočio" u četvrto mjesto, Domino Maling s treće pozicije skočio na drugu, dok se HMRM za lanjski poraz u finalu iskupio osvajanjem Ulice.
- Odlična stvar je da je u finalu postignuto sedam pogodaka te da je bilo napeto do zadnjeg trenutka, odnosno da je Domino uspio vratiti neizvjesnost kad se činilo da je sve riješeno. I ta je utakmica potvrdila kako nije lako ostati miran u trenucima kad znaš da ti je naslov tako blizu, ali Pazinjani su na kraju ipak uspjeli sačuvati prednost. Trijumfom HMRM-a turnir je dobio dodatnu draž s novim pobjednikom, a usto je nakon deset godina pehar napustio Pulu. Uz Pazinjane, imali smo na završnom danu i ekipu iz Savičente, što pokazuje da prava klapa može daleko dogurati - rekao je Valter Cetina, predsjednik Stanoinvest Futsal Pule, organizatora turnira.
HMRM, Toronto AP Lab, Yanmari, Signal Sistem klinci, Good Fellas, Combo Alpinito…, mlade haklerske družine polako preuzimaju glavne uloge na Ulici.
- To je realnost, dolaze novi dečki i teško je za očekivati da će se u završnici turnira vidjeti ekipe s igračima od 35-40 godina. Normalan je to slijed, postoje ekipe koje su pet-šest godina na vrhu i onda dođe do smjene te se pojave neke nove o kojima će se u naredno vrijeme pričati i bit će glavni konkurenti za osvajanje Ulice - istaknuo je Cetina. - Raduje me veliki broj novih ekipa i činjenica da mladi stasaju. To pokazuje kako turnir traje i trajat će i kad mi više ne budemo organizatori. Isto me tako veseli da smo broj ekipa uspjeli zadržati na istoj razini. Zadovoljni smo tim gabaritima, pokazuju da se održala tradicija Ulice.
Veteranski turnir je narastao za dvije ekipe u odnosu na lani te čak pet spram onog prije dvije godine, a pritom su se u završnici karte drugačije zamiješale. Nakon što se na dva posljednja "plus 38" izdanja imalo identičan plasman četiri najbolje ekipe, ove godine dobilo se tri nova polufinalista, a jedan od njih, Potpićan Istra Apparatus, uspio je s trona skinuti šijansku Stellu.
- Magla je prvi put nastupila i osvojila treće mjesto, dok su baljanski Prinčevi iz trećeg pokušaja izborili prvo polufinale. Dobra je to stvar za turnir koji će sigurno nastaviti rasti jer sve je više igrača što su prešli dobni prag. Veteranski turnir smo pokrenuli prve godine kad smo preuzeli organizaciju i on je po meni pun pogodak, a ove godine mi je jedino žao što nije bilo Uljanik Orfeja te se nadam da će se iduće vratiti - zaželio je Cetina. - Što se tiče finala, u njemu je prevagu donijelo iskustvo Patrika Drndića, koji je odigrao puno više takvih utakmica nego svi igrači Stelle. Znao je protiv koga igra i kako treba postaviti stvari na terenu te je smirio utakmicu i Potpićanci nisu srljali, već su se dobro branili i na kraju je lutrija sedmeraca otišla na njihovu stranu. Za turnir je to sigurno dobra stvar, da uvijek ne pobjeđuje ista ekipa, već da se vidida može netko drugi otići do kraja. Dobro je i da pobjednik nije iz Pule, da se opet ne bi vrtjela priča kako se favoriziraju pulske ekipe.
Na Mini Ulici su nastupile uobičajene 24 ekipe u oba dobna uzrasta, U-11 i U-15, a zaživio je i ženski turnir.
- Istra 1961 je osvojila oba turnira kod klinaca što je realnost, jer ipak je to klub koji okuplja najbolje igrače u generaciji s istarskog područja te bi bilo čudno da oni nisu na vrhu ili tik do njega, no i ova je "Mini Ulica" potvrdila kako se u porečkom klubu jako dobro radi s mladima - naglasio je Cetina. - Što se tiče ženskog turnira, za prvi put dosta su bile i četiri ekipe. Žao mi je što se nije igrao susret za treće mjesto jer jedna ekipa nije došla, dok sam sa svime ostalim zadovoljan, a vjerujem kako je i curama bio gušt igrati pred skoro ispunjenim tribinama. Želja nam je nastaviti sa ženskim turnirom i idućih godina.
Dok su brojke vezane uz sudionike turnira narasle, smanjile su se one vezane uz broj gledatelja u dvorani.
- Ove godine smo imali specifičnu situaciju jer smo zbog dana žalosti ostali bez jedne subote te se igralo za Badnjak, pa je ispalo da nam je osmina finala bila gledanija nego četvrtfinale. Mogli smo to izbjeći na način da sve pomaknemo pa da turnir završi 27. ili 28. prosinca, ali već smo navikli ljude da je 26. prosinca završni dan te nismo željeli na tom planu ništa mijenjati. Stoga je ukupna posjećenost turnira bila 5-10 posto slabija nego lani, ali završni dan je bila puna dvorana i s te strane smo zadovoljni - zaključio je Cetina.