U posljednje dvije godine Stela Šijana je bila neprikosnoveni vladar veteranskog turnira. Okupili su Puljani sve redom provjerena nogometna imena i imali dvije uzastopne pobjedonosne godine, a prije tri godine izgubili su u finalu, Naravno da su i ove godine bili favoriti, no ispriječila se malonogometna družina s istoka Istre pod imenom Potpićan Istra Aparatus. Do sada im je najveći uspjeh bilo treće mjesto iz 2021. godine, da bi sada zasjeli na tron. Osim što su podigli pobjednički pehar, iz njihovih redova dolazi i najbolji igrač Marino Pajković te najbolji vratar, odnosno njegov kum Sanjin Vozila.

- Pofali sih, si su bili dobri, a mi najbolji. A doma smo došli, za razliku od prijašnjih godina, u uredno vrijeme kao da se ništa nije niti dogodilo - rekao je Marino Pajković, između zalogaja pršuta i sira te decilitra vina, u društvu suigrača s kojima je došao do prvog pokala na Ulici.

Onda se donekle uozbiljio.

- Okupili su nas Dean Belušić i Patrik Drndić koji živi za mali nogomet i najprije smo bili na Kutiji Šibica, a onda smo došli i u Pulu. Da, ovo mi je prvi osvojeni turnir tako da se može reći kako nikada nije kasno i uopće je nebitno da li je to glavni ili veteranski turnir. Do sada sam uspio doći do trećeg mjesta, bilo je to 2021. godine, a sada smo glavni i najjači. Bio sam prije puno godina u ekipi koja se zvala Axe, u kojoj su igrali Pekica, Basta, Petrušić, Gnip, Osmanović..., ali nikad dalje od četvrtfinala.