SPARNO I VRUĆE
DESETI MARATON 69. GODIŠNJEG PULJANA: Miljenko Cukon i Ivan Stanić istrčali Maraton u Rio De Janeiru
Sam rezultat i nije toliko važan već mi je važno da sam uspio još jednom pobijediti sebe i svoje strahove i biti među onima koji su uspjeli istrčati tu utrku, kazao nam je Miljenko Cukon. U Rio je otputovao u društvu Labinjana Ivana Stanića koji je trčanjem obišao čitav svijet te na svim svjetskim kontinentima istrčao dosad ukupno 97 maratona
Sigurno znate legendu o grčkom vojniku Filipidu koji je u antičko doba pretrčao put od polja Maratona do Atene kako bi u prijestolnicu donio vijest o pobjedi grčke vojske nad Perzijcima. U moderno doba informacije se dostavljaju na drugi način, a trči se puno više iz zaljubljenosti u tu vrstu sporta. S takvim pristupom i motivacijom pomiču se i mnoge granice kako one koje se tiču izdržljivosti i broja pretrčanih kilometara, tako i one biološke koje se odnose na životnu dob današnjih maratonaca.
Jedan od najboljih primjera za to je vitalni Puljanin Miljenko Cukon koji se upravo ovih dana vratio iz brazilskog Rio de Janeira gdje je uspješno istrčao svoj zadnji maraton kao trkač u šezdesetim godinama. Ako ste pomislili da je Miljenko u Riju odlučio okončati svoju trkačku karijeru, prevarili ste se. On već koncem ovog ljeta ide dalje, a u planu su Pula, Berlin i Chicago! Međutim na tim će maratonima sa starta krenuti u kategoriji sedamdesetogodišnjaka s obzirom da će sredinom srpnja s obje noge zakoračiti u sedmo desetljeće života. Maratonaca u šezdesetim godinama nije bilo baš previše na utrkama, u sedamdesetim će ih biti još manje, ali Cukon dok je snage i ljubavi prema trčanju odustati ne namjerava.
Copacabana
Maraton u gradu karnevala, sambe i čuvene Copacabane već se dugo vremena nalazio na njegovoj listi želja, a od ovoga lipnja na toj je listi uz natpis Rio de Janeiro upisana kvačica. Naime Miljenko je bio jedan od 30 tisuća zaljubljenika u trčanje koji su iz čitavog svijeta doputovali u nekadašnju brazilsku metropolu.
- Svi su uvijek pričali o Riju i o ljepotama toga grada i stoga mi je već dugo vremena želja bila da ga vidim i obiđem, a zatim i iskušam sebe. Grad je doista impresivan, no moram priznati da me sama staza na koncu i nije baš oduševila. Ona je lijepa i uz more, ali nije lagana. Međutim, kao i uvijek dosad, trudio sam se i želio stići do cilja, istrčati i taj maraton i zadovoljan sam što sam u tome uspio, kazao nam je Cukon na kojem se nekoliko dana nakon ispunjenja tog velikog izazova ne vide nikakvi tragovi umora ni proživljenog napora.
- Više me je namučilo 12 sati leta od Rija do Frankfurta i promjena vremenske zone zbog koje sam probdio prvu noć po povratku u Pulu, nego sama utrka, kaže uz osmjeh, pa onda ipak priznaje da ni na utrci nije baš sve išlo tako lako i glatko. "Bilo je izuzetno toplo i vlažno što mlađima od mene i nije predstavljalo neki veći problem, no mene je natjeralo da malo opreznije trčim i čuvam snagu kako mi se ne bi dogodilo da se preforsiram pa umjesto na cilju završim u bolnici. Nemam točnih podataka, ali vjerujem da sam bio među najstarijim učesnicima utrke. Oni koji su najbrže stigli do cilja bili su 40 i više godina mlađi od mene, pravi mladi trkački strojevi, kaže. No u ovim godinama, osnovna motivacija njemu više nije borba s vremenom koje će postići na cilju, već je glavni motiv proći preko ciljne crte. Ovo mu je deseti uspješno istrčani maraton, odnosno pobjeda nad tom stazom nešto duljoj od 42 kilometra, dok je na dvostruko kraćoj dionici dosad trčao više od 250 puta diljem svijeta.
Tunel
- Dio utrke u Riju trči se kroz tunel koji je dug oko 2,5 kilometra i to prvo u jednom smjeru, a onda nakon još dva istrčana kilometra istim putem natrag, tako da se istovremeno u tunelu u oba smjera nalazio ogroman broj trkača. Uz toliki broj ljudi i ogromnu temperaturu koja je vladala u tunelu učini vam se da nikad nećete stići do izlaza i one točkice svjetla koju vidite u daljini. Moram priznati da me u tom trenutku, a to je bilo nakon 8. kilometra, malo zahvatila klaustrofobija i osjećaj nedostatka zraka, no to sam nekako izvukao i sve je bilo ok do negdje polovice staze na Copacabani. Temperatura na toj plaži bila je preko 30 celzijevih stupnjeva, trčalo se bez imalo hlada stalno po suncu, i polako se zbog svega toga javio strah, odnosno crv sumnje hoću li moći izdržati do kraja. Zbog toga sam usporio ritam i uvjeravao sam sebe da mogu i na kraju sam stigao do cilja s vremenom 4 sata i 58 minuta. Da su vremenski i klimatski uvjeti bili drugačiji vjerujem da sam mogao postići vrijeme koje bi bilo oko 4 sata, možda čak i nešto ispod toga. No sam rezultat i nije toliko važan već mi je važno da sam uspio još jednom pobijediti sebe i svoje strahove i biti među onima koji su uspjeli istrčati tu utrku, kazao nam je Miljenko Cukon. U Rio je otputovao u društvu Labinjana Ivana Stanića koji je trčanjem obišao čitav svijet te na svim svjetskim kontinentima istrčao dosad ukupno 97 maratona. Stanić je, premda i sam veteran, dosta mlađi od Cukona. Njegovo vrijeme na cilju bilo je za nešto više od sat vremena bolje od onog koji je ostvario pulski maratonac, no obojica su, kako kaže naš sugovornik, prije svega uživala i u utrci i u samom gradu. Nose uspomene na kupanje u valovima čuvene Copacabane, uživanje u utakmici Copa Americe s tribina legendarne Maracane, penjanje na brdo Corcovade i pogled na grad i okolicu iz perspektive kipa Krista Iskupitelja i naravno maratona, priče koja za obojicu ide dalje.
- Svaki je maraton jedna avantura u koju znaš kako si ušao, međutim nikad ne znaš kako ćeš iz nje izaći. Pogotovo kad si u ovim mojim godinama, smije se Miljenko Cukon zaključujući kako se nada da je još daleko od trkačke mirovine jer u bilježnici je ostalo još jako puno gradova i puno maratona pored kojim želi i namjerava u budućnosti staviti kvačicu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
