(Snimio Milivoj Mijošek)
Nakon godina nerviranja, čupanja kose i grizenja noktiju, napokon su navijači Istre 1961 došli na svoje. Poklonici zeleno-žute boje svjedočili su kako njihovi ljubimci četiri puta u pet uzastopnih sezona igraju prvoligaške kvalifikacije te četiri puta uspijevaju izboriti ostanak u društvu najboljih, a i nakon što su kvalifikacije 2020. godine ukinute, navike su nisu promijenile te je i u naredne dvije turbulentne sezone pulski klub zauzeo deveto mjesto.
Optimizam onih koji su te predstave pratili s tribinama u određenim je trenucima graničio s mazohizmom, da bi se sada isti ti navijači našli u situaciji da nakon dvoboja s dvije trenutačno vodeće momčadi na prvenstvenoj ljestvici, Rijekom na Rujevici i Hajdukom na Drosini, žale što su osvojena "samo" četiri boda, umjesto šest koje je pulska momčad po prikazanom na terenu zaslužila.
No, puno više zadovoljstva od ostvarenih rezultata, koji u nikad izjednačenijoj i neizvjesnijoj Ligi 10 nisu pomaknuli Istru 1961 s osme pozicije, zadovoljstvo kod ovdašnjih poklonika najvažnije sporedne stvari na svijetu izaziva sjajno odrađeni zimski prijelazni rok, zaključen dovođenjem islandskog reprezentativca Danijela Đurića, za kojeg će čak biti i plaćena odšteta, što se u bliskoj prošlosti u Puli činilo poput nemoguće misije.
Činjenica da su škrbni Baski odlučili posegnuti u novčanik kako bi doveli igrača za kojeg vjerojatno nikad nisu čuli dok im ga nije spomenuo Saša Bjelanović, potvrda je kako su u Vitoriji, napokon, uvidjeli da sportski direktor Istre 1961 radi odličan posao, kao i da je nekad potrebno nešto uložiti te tako "oploditi" kapital.