Ni u jednom trenutku nismo pomišljali na odustajanje i nije bilo upitno da ćemo stići do Prevlake. Stigli smo do tvrđave na ulazu u Boku kotorsku i tek kad smo vidjeli Crnu Goru pred sobom, shvatili smo gdje smo došli, priča nam Robi Barbić koji je u društvu Marija i Antonija Tolića iz Zagreba prevalio više od 930 kilometara u tjedan dana, u prosjeku 116 kilometara dnevno
Naša je obala fenomenalna. Mogu reći da je jedna od najljepših na svijetu. Jedno je kada je prođeš autom, a drugo kada si na biciklu. Iza prve uvale ide druga, pa treća, jedna za drugom, jedan otok, pa drugi… Nema joj kraja. Ljepota je što još ima dosta netaknutih i nepristupačnih predjela. Svaki ti se dio ureže u pamćenje posebno ako si na bicikli i ako je uzbrdo, rekao nam je mladi Puljanin Robi Barbić koji je proteklog tjedna, u društvu Antonija i Marija Tolića iz Zagreba, okončao još jedan divljenja vrijedan podvig - u tjedan su dana odvozili biciklima put jadranskom obalom od Savudrije do Prevlake.
Visinska razlika
Na put duži od 930 kilometara ovi sportaši, kojima je bicikla tek sredstvo za rekreaciju, krenuli su u petak 15., a na krajnji jug Hrvatske stigli u petak 22. lipnja. Planirali su voziti dan manje, ali su zbog umora i sveopćeg slavlja nakon utakmice Hrvatske s Argentinom odlučili zadnju, dubrovačku dionicu razlomiti na dva dijela. Dnevno su u prosjeku prolazili 116 kilometara, a putem su ih pratile upale mišića, bolne tetive na nogama, bolna leđa, i tek jedan mehanički kvar na sva tri bicikla - oštećen ležaj pedale. Barbić, koji je sportski duh i volju gradio kao jedriličar i košarkaš, od napora se već i oporavio, a jedino još osjeća trnce u rukama.
- Ni u jednom trenutku nismo pomišljali na odustajanje i nije bilo upitno da ćemo stići do Prevlake. A Prevlaka je posebna. Stigli smo do tvrđave na ulazu u Boku kotorsku i tek kad smo vidjeli Crnu Goru pred sobom, a na mobitelu dobili crnogorski signal, shvatili smo gdje smo došli, rekao je Barbić, inače zaposlenik Infobipa u Vodnjanu.
Barbić i rođaci Tolić prije nekoliko su godina odvozili put od Vukovara do Dubrovnika, ali ova im je Jadranska ruta bila teža od toga. Kao i tada, i sada su spavanje organizirali kod prijatelja i rodbine. Od ove godine posebno će pamtiti treću, podvelebitsku etapu, od Rijeke do Starigrada (Paklenica) kada su u jednom danu prešli više od 170 kilometara! Iz Rijeke su krenuli u 7 sati, na cilj stigli u 21 sat, a "u sedlu" su proveli 11 sati, za razliku od ostalih dana kada su pedalirali između 4 i 7 sati. (Zvjezdan STRAHINJA)
OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU